Friday, June 12, 2026

Dylan Dog - Još 5 Epizoda


Većina recenzija sadrže SPOJLERE.


Dilan Dog
Padaju žabe

Crtež: solidan
Priča: kompletno retardirana

Evo jedne ekološki o(ne)svešćene epizode, a znao sam da je samo pitanje vremena kad nabasam na takvo neko nedelo i u ovom serijalu. To je neminovno: marksističko ispiranje mozgova je odavno proširilo svoje pipke svugde, bez izuzetka. Jedino možda još marsovski stripovi nemaju to. Propaganda mora u svaku poru kulture i društva da zađe, a za to su zaduženi hiljade i hiljade poltrona, mnogi od kojih svoje čitave karijere zasnivaju na ovom sranju. A naravno da ima i spisateljskih budala koji u to sve veruju.

Stoga ne može da čudi da je ovo sranje verovatno najkretenskija DD priča od svih koje sam do sada pročitao, a to su nekih 120 do sada. Ovde se gluposti nižu toliko munjevitom brzinom da me apsolutno mrzi da ih sve izlistam: nema teorije. Šalabajzerska levičarska ekološka poruka na nivou Down Syndromca od pet godina, a to je gotovo sigurno i ciljna grupa ovakve prejeftine propagande.

Kavaleto koji je osmislio ovo smeće ili je bio neki matori hipik koji još uvek krene da onanira kad god neko pomene 1968., ili je neki tupavi mladunac čiji je mozak ispran od soroševskih baljezgarija - jer je čitavo detinjstvo bio forsiran da provede u okruženju modernog levičarskog školstva. Premisa da "zdravlje planete" postoji i da se ono može narušiti nekim nebuloznim "dahom sveta" - koji naravno potiče iz Tibeta - je prevelika budalaština čak i za strip, a i nema šta da traži u jednom horor serijalu. Svrha horor žanra nije da pridikuje i morališe već da ponudi čitaocu beg iz stvarnosti. Oštećeni Kavaleto je međutim smatrao ili još uvek smatra da čitaoc mora da se upozori na neminovnu opasnost koja preti od "zlog kapitalizma". Reč kapitalizam se nikad ne pominje ali implikacija je jasna. (Smeta mu taj isti kapitalizam zbog kojeg je uopšte u prilici da zaradjuje svoj novac sa stripovima... Baš su nadaleko čuveni stripovi iz komunjarskih zemalja!)

Imamo čak i nekoliko uzvišeno-političko-moralnih govora o zagađenju od kojih mi se vrlo brzo prisralo, da budem malo prost. Na strani 69 mentalno polupana plavuša kuka kako smo "ugušili svet asfaltom i cementom, otrovali smo vazduh i vodu". Kao da sam slušao neku debilnu recitaciju Grete Tunberg: švedska verzija Desanke Maksimović ali sa ekološkom tematikom i bez obrazovanja. Klasične hipi pizdarije o planeti Zemlji koja je kaobajagi živo biće.

Jedno pitanje: da je ovo okruglo leteće govno koje nazivamo Zemljom zaista živo biće, zar ne bi moralo da bude neko demonsko stvorenje? Ciklus života i smrti se bazira na beskrajnoj količini nasilja i patnje, prema tome svaki polupismeni hipik koji idealizuje i romantizuje život na ovoj smrdljivoj lopti mora da je kompletan imbecil. Uostalom, ako čovek gradi betonske metropolise, to je samo zato što nas ima toliko mnogo, a to je zato što smo uspešni kao rasa, a priroda nagrađuje one koji se snalaze i koji uspevaju - pa ih ima puno. Prema tome, ako nas je priroda takvima napravila da smo uspešni i da smo prenaselili planetu, onda ko je krivac za to? Priroda. Što bi rekli Englezi, "excuse me I'm sorry for living!" ili ono drugo njihovo: "sorry, I didn't make the rules, I simply live by them".

Levičari su presmešni: u teoriji oni veruju u savršenstvo čovečanstva idealizujući čoveka kao biće sa ogromnim potencijalom (stoga i verovanje u Utopiju), ali u praksi konstantno okrivljuju to isto čovečanstvo za razne malverzacije ka prirodi! To je totalna kontradikcija jer im se teorija i praksa nikako ne poklapaju, a da ne pominjem koliko se to kosi sa naučnim razmišljanjem: levičari sebe predstavljaju kao racionalne, naučno-orijentisane intelektualce - a zapravo su sušta suprotnost tome. Na primer hipici su duboko ogrezli u ezoteriji, nauka ih nimalo ne zanima. Kliše levičara kao intelektualnog segmenta političkog spektruma je kliše koji su oni sami kreirali. Niđe veze, levičarenje je mentalno oboljenje, a nauku vole samo kada se poklapa sa njihovim zlokobnim namerama...

Osnovna podloga ovog kretenskog scenarija je upravo ta hipi ideja da je priroda živo biće, a da su ljudi zlikovci koji je maltretiraju. Istina je zapravo sasvim drugačija, i prilično očigledna: Zemlja je samo komad stene, priroda nema svest, a čak nije ni entitet, već je sama reč "priroda" neki umbrella pojam koji smo izmislili da obuhvata sve što se nalazi oko nas. Levičari doduše, pošto su bukvalisti, misle da pošto je reč priroda imenica da priroda postoji: da je to maltene neko biće ili stvar. Ništa im jadnima nije jasno, po običaju...

Ako je iko žrtva to su životinje i čovečanstvo, i to žrtve sumanuto brutalne prirode. Hipici verovatno očekuju da se ljudi izvinu tom nepostojećem entitetu "prirodi" za silni progres koji su postigli, da krenu da grle stabla i žbunje - cvileći, plačući i tražeći oproštaj od "prirode". A maltene jedina svrha tog progresa je lakše preživljavanje na ovoj govnjivoj, paklenoj lopti. Ja bih sve te sumanute hipike poslao u pećine da žive kao praistorijski ljudi, pa da se malo zažele te civilizacije protiv koje konstantno kenjaju, i koja im navodno smeta toliko... Teški licemeri i budale, svi redom. Tipičan hipik plati kartu da putuje avionom - da bi što brže i komfornije stigao na mesto protesta protiv goriva! Koristi produkte Samsung-a i drugih korporacija da bi brže-bolje širio antikorporacijsku antikapitalističku propagandu! To kompletno prevazilazi licemerje, to je nešto 100 puta gluplje i gore.

Još jedan primer tog ekološkog romantizma je na strani 77 kada Vincent priča o tome kako bi binarna šifra trebala da "pomogne svetu da ozdravi". Opet ta glupačka implikacija da je Zemlja živo biće - a tek arogantna implikacija da će levičari da nađu način da "ozdrave" planetu! Koji arogantni, prepotentni debil moraš da budeš da veruješ da si ti bogom dat, neki sveti izabranik postavljen na Zemlju da spasiš svet.

Volim ja natprirodni horor i sci-fi, ali bez moralisanja i kenjanja, moliću lepo... A levičari nisu nikada uspevali ni da spašavaju svoje sopstvene moždane vijuge od totalne propagandne atrofije, prema tome očekivati od njih da "spašavaju svet" ne da nema veze s mozgom nego je toliko imbecilno da ne postoji jezik na kome se sve to može precizno objasniti i pojasniti.

Kad sam već kod Vincenta, njegov napad na Dilana, kad mu razbija lobanju, nema nikakve logike. Vincent ovde nije nikakav zlikovac prema tome je njegovo delovanje van svake pameti: njegov motiv za napad na Dilana je totalno iracionalan (što možda i ne čudi s obzirom da je glupi levičar). Ovakve jeftine fore su ubačene samo da bi bilo što više obrta. To podseća na silne holivudske trilere, odnosno očajne filmove koji očajnički koriste razne finte ne bi li natrpali scenarije iznenađenjima - kad već nisu natrpani inteligencijom. Samo da se nižu tvistovi jedan za drugim, kao da to može biti glavna svrha bilo kakvog filma. Kao da je broj tvistova u direktnoj korelaciji sa kvalitetom filma: što više tvistova to je bolji film. Ali na qrcu...

Glavni naučnik, Veliki Dobrica Šnajder, se ponaša kao neki retard koji napamet zna čitav Ancient Aliens serial, kao neki pretenciozno-tupavi hipik koji bi radije da meditira nego da se bavi ozbiljnim naučnim istraživanjem. Mi treba da poverujemo da je on bio ozbiljan naučnik na rubu velikog otkrića, međutim njegovo ponašanje ja mnogo više u skladu sa kompletnom morončinom.

Način na koji Šnajder pada s neba, i razlog zašto to čini, je totalna idiotarija. Objašnjenje ćete naći na strani 87. Ne, nije ubijen, već su ga iz nekog razloga "napale halucinacije" pa je svojevoljno iskočio iz helikoptera - i to aterirao baš metar ispred Dilanovih vrata! Svaki kaskader da mu pozavidi na ovoj neverovatnoj preciznosti, jer da je i najveštiji kaskader imao zadatak da skoči s helikoptera toliko precizno, morao bi da to uvežbava nedeljama - dok ovaj hipi pajac to uspeva iz prve a da uopšte i ne pokušava! Ali s obzirom da je ovo ekološki triler, nekako je i prikladno da je čitav scenario totalno retardiran.

Dilan preuzima slučaj njegove ćerke bez da joj naplati - barem ne u britanskim funtama. Svoj rad naplati u yebačini, strana 59. Kakav idealista! "Ne trebaš da mi platiš, ali znaj da ćeš uskoro biti tucana!"

A neposredno posle prcanja plavuša gleda kako joj ćale pada s velike visine ispred Dilanovih vrata: SPLJAF!!! Ovo je bre slepstik a ne triler...

Na stranama 89-90 deluje kao da Dylan priziva još jednu bizarnu "kišu" time što samo pomisli na početak binarne šifre. Totalno suludo, iako se kasnije ispostavlja da nije on izazvao kišu. Uopšte je ta čitava ideja šifre koja bi mogla da spasi svet (ili da ga uništi?) totalno konfuzna i previše nebulozna, čak i za jedan navodni horor serijal. Cavaletto trabunja i ne zna kad da stane; čovek je neka vrsta anti-genija, kao Ed Wood.

Ko spašava Dilana i žensku? Neki mali crnac! Ispostavlja se da baš njegov ćale priziva sve te sulude vremenske nepogode. Kao što je nenormalna slučajnost što je Šnajder pao s neba tik ispred Dilanovih vrata, imamo i tu totalno suludu slučajnost da glavni akteri natprirodnih pojava žive iznad Dilana. Preglupo. London je dakle malo seoce, 33 stanovnika... Ovaj serijal se veoma često oslanja na ludačke slučajnosti, ali sad ga zaista pretera. Dilanovi scenaristi možda ne znaju da London ima 10 miliona stanovnika, ili se samo prave blesavi.

Taj mali crnac, sa kapicom onako reperski okrenutom naopačke, je smehotresna pojava, jedan totalno deus ex machina lik. Pogotovo način na koji spašava Dilana i plavušu, strana 91: loptom gađa zlikovce! (Opet slepstik u "dubokoumnoj drami".) Ali još gluplji lik je nabildovana kalaštura koja agira kao glavni tabadžija zlikovca priče! Njeno pojavljivanje na strani 82 je jedan od mnogih nenamerno humorističkih prepada. Ima sigurno čitalaca koji su se slatko nasmejali raznim ovim glupostima, tako da barem u tom nekom šlabajzerskom smislu epizoda nije totalno beskorisna.

Priča ne samo da je kompletno retardirana, od početka do kraja, već i nema puno veze sa ovim serijalom. Ako su u Boneliju već bili insistirali da nekako upotrebe ovaj scenario, da ne moraju da ga bace u smeće gde mu je mesto, onda je ova priča trebala da bude upotrebljena za Marti Misteriju, jer radnja žestoko podseća na taj serijal. Ovo nema veze sa Dilan Dogom. Scenarista je promašio temu totalno. Ili je pobrkao Dilana sa Martijem.

Pikatov crtež je sasvim solidan kao i obično, sličan Mari-ju i Dalanjolu mada naravno slabiji od ove dvojice. Kao što Dalanjol ponekad zasere svojom lenjošću, tako i Piccatto zna da ponekad usere po koji kadar, na primer treći kadar strane 11: Gručova ruka izgleda kao nogom nacrtana, blagi očaj... Piccatto ima pomalo divljački pristup koji se donekle može opravdati sa onim "acquired taste", pa mi je jasno zašto ga neki ne vole zbog toga. I meni je trebalo vremena da se priviknem na stil koji deluje nedisciplinovan, ali ga i dalje ne ubrajam ni blizu najboljih crtača serijala, a to su bez sumnje Dalanjol (starija faza), Roi, Cossu, Nizzoli, pa onda Siniskalći, Stano (više ranija faza) i Mari, pa onda tek Pikato. Nije nimalo loš, a uostalom mnogo je bolji od raznih redovnih škrabala i antitalenata, kao što su Grasani i onaj Montištaveć, Bigliardo, osrednji Fregijeri i još gomila drugih mediokriteta.

Čudovišna gozba

Crtež: hipsterski/jadan
Priča: slaba

Da me čovek pita zašto sam kupio ovaj broj pre više od pet godina, ne bih znao reći. Crtež je hipsterski, nešto što bi fibratori sa oduševljenjem podržali jer njih ništa ne uzbuđuje više od spastičnih detinjastih škrabotina. Nikad čuo za ovog crtača. Bačilijeri povremeno nacrta facu solidno, ali generalno je ovo zapravo sramota, graniči se sa karikaturnim crtežom, i to lošim. A da ne pričam o tome koliko se hipsterski crtež uopšte ne uklapa u horor tematiku. Doduše ovde ima dosta humora, maltene dođe kao sprdnja.

I scenarista je zasrao neke stvari. Dilan se ovde prikazuje kao neki hormonalno napaljeni debil od 15 godina. On ne može da prihvati činjenicu da ga je ženska šutnula za nekog milionera, pa je čak i uhodi. Prerušava se u kelnera na svadbi, a onda veoma veoma patetično - kao u nekoj smrdljivoj rom-kom pizdariji sa ogavnom Džulijom Roberts - ometa ceremoniju kada podigne ruku da izrazi svoje negodovanje vezano za taj brak. Totalna idiotarija koja uopšte nije u duhu serijala, a i nema mnogo veze sa Dilanom kao likom. Zar on nije neki ženskaroš koji poyebe svaku svoju klijenticu? Naravno da jeste. Duboko zaljubljeni playboy? Kako da ne... Generalno govoreći, u čitavom serijalu on je prikazan kao neki bajni romantik a bio je sa 1000 žena, što naravno nema nikakve logike... Ali ovo je tek glupo. I Štrumfovi imaju bolju karakterizaciju.

Jedan od propusta scenariste je da započne epizodu sa spojlerom, da nas odmah informiše da su svi u toj bogatoj porodici zapravo čudovišta. A zašto to nije moglo da bude iznenađenje na nekoj recimo 30. strani? Pisanje na nivou nekog imbecila. Jedini dobar potez scenariste je pri kraju kada saznamo da je Dilanova ljubav jedno od čudovišta. Ali i ja mora da sam retard kad to nisam odmah provalio...

Uspomene na jedno leto

Kratka priča koja sledi odmah posle Čudovišne gozbe. Totalna glupost, veoma dosadno, a crtež je prilično manjkav. Đenoveze sasvim fino crta scenografiju, ali likove uopšte ne ume. U tom smislu podseća na Tardija, ili Retardija, kako hoćete...

Mefisto

Crtež: odličan
Priča: vrlo dobra

Jedna od najstarijih epizoda, ako se ne varam, tako da i ne čudi da je bolja od većine. Crtež je veoma atmosferičan; možda nema toliko senčenja kao što je Roi praktikovao kasnije, ali zato ima više raznovrsnosti. Jedini očigledniji manjak bi bio, po običaju, to što Roi ne ume žene lepo da nacrta. Obratite pažnju na prvi kadar sa strane 98 ili četvrti sa strane 107: grozno. Ovo treba da bude lepa žena? Možda u nekoj čudovišnoj horor dimenziji, ali na planeti Zemlji sigurno ne. Doduše, estetski uštinuti holivudski manijaci bi ovakvu ženu vrlo brzo unajmili da bude u svim velikim filmovima, i to u glavnim ulogama. Nije baš tolika skrndeljka kao Meril Strip ili Dženifer Eniston (da ih sad sve ne nabrajam, holivudskih "lepotica" k'o pleve), ali nije ni daleko. Najbliže što je uspeo da nacrta neku ženu dobro u ovom broju je zadnji kadar sa strane 98.

Sve u svemu je teško argumentovati da je raniji Roi bolji od kasnijeg, što mnogi dilanovci tvrde. Scene horora su odlično urađene, ali su likovi brljaviji i neprecizniji u ovoj fazi.

Prilično originalna priča, barem sudeći po tome što me ništa ovde ne podseća na nešto što sam pre gledao. Možda se varam, možda jesam gledao neki film sa ovakvom radnjom, ko bi ih sve popamtio. Kako god bilo, kombinacija ovakvog crteža sa nestereotipičnom pričom čini ovu epizodu jednom od najboljih verovatno.

Na strani 67 saznajemo da je neko ovde - Sklavi ili Roi - muzički hipster ili u najmanju ruku jedan od onih šonjavih likova koji se lože na progresivni rok 70-ih: na zidu Dilanove trpezarije nalazi se slika prvog ili drugog albuma grupe King Crimson. Taj album je takvo sranje, a progresivni rok 70-ih je totalno izvikan, ali neću sad o tome... Bolje i to nego Velvet Underground...

Naslikani košmar

Crtež: dosta dobar
Priča: solidna

Jedna od najranijih epizoda koju je izdao VČ, pa valjda zato skoro uopšte nema loše štampanih, bledih stranica - što je uobičajeno za ovog jeftinog i nemarnog pizdavača. Ovo je glavni razlog zašto treba izbegavati VČ ukoliko postoji alternativa s Ludensom. Geografija je sve: Hrvatska je zapadnija od Srbije, a time je i logično što je kvalitet štamparija i štampanih proizvoda bolji. To je jednostavno tako, po pravilu. Što južnije to tužnije važi i u zapadnoistočnoj relaciji: što istočnije to tužnije. Možda se ne rimuje, ali ne znači da je manje istinito.

Crtež Mari-ja totalno odgovara hororu, zato on spada među najbolje DD ilustratore. Ne bih mogao da zamislim da crta vesterne. Ima neki donekle unikatan stil koji ima dodirne tačke sa Pikatom, s tim što je Mari bolji. Roi, Cossu, Nizzoli, i rani Dall'Agnol su bolji, ali to ne umanjuje Marijev doprinos.

Priča ne sadrži nikakve veće logičke ispade. Finalni twist bi mogao da se okarakteriše kao cop-out tj kao neubedljivi pokušaj Kijaverotija da se nekako izvuče na finjaka, ali mi ne smeta jer je poprilično natprirodan, odnosno u duhu ovog serijala. Doduše, scenario i nije previše komplikovan tako da nije postojalo puno mogućnosti da stvari skrenu na gluposti. Sasvim solidna epizoda.

Na dnu

Crtež: veoma dobar
Priča: solidna

Sa strepnjom kupujem novije epizode, a evo i zašto... Što je novija epizoda to je veća šansa za razne levičarske ispade. Bonelli je postao marksistički izdavač. Nedavno sam otkrio da je inspektor Blok, koji je inače dosadan, zamenjen nekom muslimankom i sa crncem. Takvo DEI iživljavanje nad nedužnim čitalaštvom je zaista nepotrebno i ruinira svaki serijal, čak i one kod kojih nema mnogo toga da se ruinira. A na strani 19 saznajemo da neki nebitan lik ima skrivenu homoseksualnu prošlost. Bljak. Koga to zanima?

Pošto su sa ova dva lika već pokrili rasizam, seksualne manjine i muslimanizam, jedino što je u ovoj priči još falilo je moralisanje o tobožnjim klimatskim promenama, jer kao što svi znamo 99% leda na polovima se već odavno otopilo, pa je zato kraj sveta neminovan - a dokaz za to već odavno postoji: stotine gradova i sela po čitavom svetu su poplavljeni zbog povećanog nivoa okeana i mora, a to povećanje iznosi nekih 500 m, najmanje. Eto, na primer San Francisco uopšte više ne postoji, zbrisan je sa mape! (E da je tako...) A u jednom od levičarskih centara sveta, Njujorku, u centru grada su čak postavili i ogroman tajmer koji odbrojava sate i dane do propasti sveta. (Ovo nisam izmislio, guglajte.) Do te mere je otišla klimakterična histerija, a i to je uostalom čitava poenta: širenje panike. Kraj sveta su obećavali i pre 50 godina, i obećavaće ga narednih 1000. Jer naivnih budala će uvek biti, a oni koji drže konce će uvek biti upoznati sa makijavelističkom činjenicom da je manipulisanje strahom uvek ključna stavka u dominaciji nad tupavim stanovništvom. Ova epizoda nema ekološkog preseravanja, ali toga  zato ima u nekim drugim epizodama, kao na primer Padaju žabe. Ne mogu levičarske budale da odole a da ne zatruju baš sve što dodirnu, sa svojom kretenskom dogmom: čak ni horor strip serijali nisu bezbedni od ovih dosadnih, psihopatskih vaški.

Šteta, jer crtež je odličan, i jedini razlog zašto sam se odlučio da uzmem jednu od ovih novijih epizoda. Ima samo šačica epizoda koje je Nizzoli crtao pa je zato iritantno kad baš njegovu neku epizodu mora neki smrdljivi poltron marksističko-zapadnog establišmenta da upropasti.

Nicoli koristi jedan veoma disciplinovan i precizan stil sličan Cossu-u. Crta veoma elegantno, a recimo kod lica skoro nikada ne brljavi - što je česta pojava kod velike većine drugih crtača. Žene veoma lepo crta, što posebno dolazi do izražaja u epizodi Predivno stvorenje.

Priča je prilično prosečna jer se jedna te ista fora ponavlja u krug i u nedogled. Gotovo sam siguran da su to ukrali iz nekog filma, tako mi bar deluje, ali pošto odavno već ne gledam moderne trilere šanse su veoma male da bih prepoznao te novije filmove od kojih kradu scenaristi Dilana.

Strane 22-25 bih kompletno izbacio iz gorepomenutih razloga. Ona džaflija je vrlo iritantna i nema nikakvu svrhu - sem da se na ljigav i totalno neubedljiv DEI način reklamira tolerancija prema muslimanima. A ko će o toleranciji uostalom bolje da palamudi od levičara! Ako je iko tolerantan to su oni, jer se nikada ne bave cenzurom desnice, nikada ne nameću svoje fanatičke stavove, i nemaju tradiciju političkog gonjenja, maltretiranja i genocidiranja. Ali uopšte... Marksisti treba svima nama da budu uzor tolerancije, pravde i istine. Predivni su u svojoj beskonačnoj toleranciji, što redovno pokazuju i dokazuju kroz svoje isključive medije koji (ne) nude samo njihove stavove.

Veliki twist da je Dilan kao dete metkom upucao neku gusenicu (ili šta već) je totalna glupost - maltene kao da se scenarista sprda s nama. Zbog toga je postao vegetarijanac! Pa znači da je Dilan još veći idiot nego što smo mislili?!...







Wednesday, June 10, 2026

El Gaucho - Manara


El Gaučo
Vrsta: zaseban album

Crtež: Milo Manara

Scenario: Hugo Pratt

Izdavač: Beli Put (2008)

Premijerno: 1983 

Dimenzije: 28.6 x 22.2 cm, HC

Br strana netto: 144

Tiraž: 500

Zanr: istorijski

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politički obojen? Ne baš.

Rasprodato? Ne.

Crtež: 8-9/10

Scenario: 8/10

Ciljne grupe: estetičari, prattokompletisti

Prednosti: odličan crtež likova, zanimljivo 

Minusi: poneke manje nelogičnosti, sporadičan pad u crtežu

Napokon Prat da donekle opravda svoju reputaciju, makar kao scenarista. Osim Mladosti (Korto Malteze) nijedan njegov scenario mi se nije preterano dopao. Štaviše, ima puno gluposti u njegovim pričama...

Trebalo mi je nekoliko godina da napokon kupim ovaj album, a onda još nekoliko godina da ga napokon pročitam. Razlog takvom odugovlačenju je što me je prvenstveno privukao crtež. (Od Manare sam uzeo sve što ima iz njegovog ranijeg perioda, sem Majmuna - jer je levičarsko sranje.) Nemam ništa protiv istorijskih stripova, štaviše, ali sam uvek skeptičan po pitanju Manare; zbog priča - a pogotovo kada piše Prat. Crtež me vukao a scenario me odbijao. Koliko god bio dobar Manara, ima sličan problem kao Alberto Breća: obojica su često crtali za inferiorne scenariste i/ili o smornim temama. Odličan crtež - loša priča; nije baš najsretnija kombinacija. Iako je meni crtež primaran ipak volim da i jedno i drugo štima.

Već sam bio recenzirao jedan album ovog dvojca, Indijansko leto. S puno detalja. (Drugim rečima, urnisao sam ga. Link dole...) Ta priča je toliko glupa da mi se prosto nije dalo da i ovo pročitam. Pritom sam pročitao nekoliko Korto Malteze albuma, a ta zadnja dva su razočaravajuća - i to blago rečeno. (Linkovi dole...)

Prat je opšte govoreći veoma precenjen, i kao crtač i scenarista, a mnogobrojni stripofili (koji mu se klanjaju kao nekom bogu) kao da su autistični pa nisu kadri da konstatuju crtačku aljkavost (koja se raji prodaje kao "genije"), stilsku ružnoću u segmentima, antizanatlijsku lenjost, istorijske neistine, kao i scenarističke budalaštine.

Ili to ili se ne usuđuju da ga osuđuju jer je Prat jedan od "nedodirljivih": ko ga kritikuje rizikuje da bude ismejan (od strane ovaca, što je najbolje). Mene savršeno zabole da li će neko da se meni smeje - dok se ja smejem Pratu. Bitno da ima smeha!

U neku ruku je slično nedodirljiv kao Pablo Pikaso; retko ko se "drzne" da ga osudi za škrabotine i druga nedela. Ali sam ja zato za sve njih (latentne pikasomrzitelje) dovoljno nabljuvao Pikasa, na ovom blogu kao i drugde. Ne yebem živu silu, sve što mislim kažem u svojim recenzijama, a kome se ne sviđa može da se smeje, ili da ode u neki ćošak i da plače, ili da nađe neki drugi (daleko dosadniji) blog.

Na moje veliko iznenađenje ispostavlja se da je El Gaučo vrlo zanimljiv strip. Mada neminovno ima i gluposti, a skoro sve su negde u prvoj trećini.

Na stranama 30-32 kreću prvi problemi, ali ovog puta nevezani za neke apsurde ili gluposti već nas Prat bombarduje sa milion imena, gradova, loža i drugih qraca. Priča tek što je počela, a već je zamumuljena i zakukuljena. (Kasnije se ispostavlja da najmanje pola tih informacija nisu bitne za kasniji razvoj priče.) Ne znam da li je Prat umislio da je Agata Kristi, pa nas sve stavlja na test pamćenja, ili je smatrao da treba da iskomplikuje stvari da pokaže svima koliko je upućen u istoriju Argentine tj u tematiku. Malo da se qrči. Ima reputaciju da svako istorijsko doba temeljno istraži pre nego što krene sa pisanjem, nešto u šta ponekad posumnjam jer je na primer u Korto Malteze u Sibiru više puta omanuo baš u tom smislu.

Ja svakako ne nameravam da učim 50 imena, bez obzira da li se ti likovi (kasnije) pojavljuju ili ne pojavljuju jer sam odviše senilan da bih i 4-5 imena zapamtio, a ne da se bavim ovakvom memorističkom gimnastikom. A na stranama 44-45 dobijamo novu salvu imena, lokacija i zbivanja. Pa sad ko se tu snađe snađe se, a ko ne, može samo da zeva. 

Mada, ko bi se tu uopšte mogao snaći? Postoji li više od 0,3% čitaoca koji su pohvatali sve detalje na ovim stranama i ukapirali o čemu se radi? Zadatak scenariste nije da imponuje čitaocu svojim činjeničnim znanjem (odnosno navodnim znanjem, jer ko će još da proverava sve ovo), već je njegova dužnost da bira - selektivno - šta će od tog "silnog znanja" da podeli sa čitaocem, da bi ga komotno i lako uveo u radnju. Ovakvim naglim bombardovanjem možeš samo da nanerviraš i odbiješ ljude.
Potom kreću neke sulude scene, toliko tipične za Manaru. Na stranama 35-36 Kleg vrlo brutalno ošamari jednu od prostitutki(?), nakon što se ova našalila sa njim. Zašto je ovo nelogično? Zato što se ona nikada tako ne bi našalila da je znala kakve je on naravi, a to je morala da zna - čim se na takav neformalan način posprdala, a imala je nekoliko meseci da ga upozna jer su bili na brodu. A pritom se naknadno ispostavlja da Kleg nije baš toliko loš lik! (S obzirom kakvi su ostali, još je Kleg i zlatan. Sve je relativno.) A to je već drugi razlog zašto ovaj njegov postupak nije sasvim logičan. Međutim, ovo je vrlo blag primer apsurdnosti s obzirom na pregršt velikih gluposti u Indijanskom letu: u tom albumu karakterizacija tek nema smisla.

Na strani 40 (tabla gore), grbavac poliva Moli, a razlog nije sasvim jasan. Samo dve strane kasnije on brutalno mlatne Brauna u glavu. Sve je ovo preterano i previše iskarikirano za jedan "istorijski" strip. Niti mi je logično da neki grbavac tek tako mlati vojnike, iz relativno blagih razloga tj bez razloga. Ipak je ovo mornarica a ne neka lučka kafana... Pritom se i za grbavca naknadno ispostavlja da nije negativac, a pritom je i vrlo odan drug Braunu! Opet suluda karakterizacija.

Na strani 54 upoznajemo Hozea, koji je predstavljen kao polucrnac polubelac. A pritom liči na Azijata (Orijent). Nekako mi je čudno da Manara ovako omane s obzirom da likove izuzetno dobro crta u ovom albumu. 

A kad već pričam o Azijatima, prosto je čudno da mu svi ženski likovi ne liče na Azijatkinje s obzirom koliko su im sitne oči. Nije mi jasno zašto to radi. Uprkos tome žene u proseku mnogo dobro izgledaju, ali samo izbliza. Iz daljine je sasvim druga priča...

Svaki lik ima specifičnu i prepoznatljivu facu, što nije često slučaj u stripovima. Mnogi crtači sve muškarce crtaju jednim šablonom a sve žene drugim, tako da svi izgledaju isto. Ovde toga nema. Čak se stiče utisak da je mnoge likove crtao po uzoru na stvarne ljude, na primer da je ubacio neke svoje poznanike. To je uostalom radio i Korben na primer, s tim što Amerikanac nije ni približno imao toliku doslednost iz kadra u kadar kao što to Manara ovde majstorski izvodi.

Face su odlične, barem u gro planu i iz srednje udaljenosti. Likovi koji su malo dalji su ležernije i (mnogo) slabije nacrtani. Možda bi neko rekao da je ovo logično, ali postoje crtači koji i likove iz daljine odrade odlično, npr Alberto Breća i Dino Batalja. Nema razloga da se zabušava kod pozadine, ja zahtevam da sve bude na nivou. Manara veoma uspešno dočarava emocije kod likova, a to je jedna od glavnih karakteristika ovog albuma. Ni to nije toliko česta pojava u stripovima, jer ima puno crtača - čak i onih kompetentnih - kojima svi likovi deluju kao bezizražajni roboti. Ima puno kadrova sa neverovatno dobro nacrtanim licima. Ovo priči daje život. Zamislite da neki dunster kao Diso crta ovako nešto...

Crtež je prilično elegantan, mada je Manara bio još bolji u ranijim godinama. On je jedan od onih crtača koji počnu jako dobro a onda postepeno kreću da zabušavaju - sve dok im posle određenog perioda crtež skroz ne propadne. Jedine verzije Manare koje ja čitam su one iz 70-ih, 80-ih i iz dela 90-ih. Posle toga sve njegovo ide na ignor, jer tada nivo postaje suviše slab. To je tipična devolucija crtača realističnog stila. Kod karikaturnih crtača je često obrnut slučaj: kreću slabo/slabije a onda vremenom postaju sve bolji, a najbolji primer za to je Frankan koji kreće prilično skromno a onda za par decenija postaje praktično najbolji evropski karikaturista ikad. Tabari i Uderzo takođe popravljaju svoj stil vremenom, pogotovo Tabari koji kreće sa osrednjim crtežom a desetak godina kasnije sebe dovodi na visok nivo.

Primer realističnog crtača koji je sve bolji vremenom, odnosno izuzetak pravila, bio bi Palasios.
Ali pošto je ovo već kraj Manarine kvalitetne faze ima i neujednačenosti, pogotovo što je album rađen u periodu od četiri godine. Neki kadrovi su jako dobri a drugi su slabiji. Neka lica su odlično nacrtana a druga šljapavije. Nema više visokog kontinuiteta kao ranije. Ovo pogotovo postaje očigledno u zadnjoj trećini, jer je ona naravno nacrtana najkasnije, sredinom 90-ih. Vidi se osetan pad u kvalitetu crteža na stranama 114-115 i 139-140. (Table 98-99 i 123-124.)

Ne treba duboko zaći u ovu priču a da se primeti jedna od Pratovih opsesija, a to je mržnja prema Englezima. (Kao da mu je Mel Gibson brat. S tim što Mel nije levičar.) U Indijanskom letu to je bilo vrlo evidentno, pa se čak čitava ta priča vrtela oko toga, mada je ovaj "detalj" mnogim balkanskim čitaocima promakao, vrlo verovatno jer Englezi nisu nimalo popularni na ovim prostorima. Stoga domaći čitaoci tako nešto često ni ne primećuju. A da je strip kojim slučajem antisrpski, i to u nekoj istoj meri kao što je u ovom slučaju antiengleski, još i te kako bi to srpski čitaoci primetili i pobunili se. (Klasika: svako samo gleda svoje dupe.)

Prat je bio italijanski Jevrejin, a time je imao i katoličku pozadinu, a možda iz toga proizilazi pristrasnost ka katolicima i evidentan antiprotestantski odnosno antiengleski sentiment. Toga ima i u Korto Malteze, u kojem su, primera radi, Irci daleko bolje predstavljeni nego Englezi. (Romantizacija Škotlanđana a pogotovo Iraca je takav čest fenomen da je već maltene kliše. Eto, čak i u Srbiji, npr folk grupa Orthodox Celts. Mogao bih još da razglabam na ovu temu, ali neću.) Čisto nagađam jer otkud ja znam zašto je određene grupacije mrzeo (možda preteška reč) a druge favorizovao; za neke stvari mogu da naslutim razloge a za druge samo da nagađam. Morao bih lično da ga poznajem da bih takve stvari provalio, ali pošto je odavno otegao papke od toga nema ništa. Taj copy-paste stereotip sa Ircima (pozitivci) i Englezima (negativci) je učestao kod levičara kao i kod katolika (a pogotovo kod levičarskih katolika: da, to još i te kako postoji), ali je i rezultat kolonijalne dominacije Engleza i generalno loše istorijske situacije Iraca. Iz ovog razloga je vrlo lako pribeći stereotipu zlih Engleza s jedne strane i nevinih Iraca kao večitih žrtava sa druge.

Levičari nas odvajkad (ne)uspešno ubeđuju kako se bore za jednakost i da su protiv predrasuda, ali su i sami veoma negativno nastrojeni prema raznim rasnim, etničkim, i društvenim grupacijama. Ako iko poseduje žestoke predrasude i netoleranciju to su upravo levičari! Oni su u tome najgori. Stalno forsiraju demografske podele po pitanju morala, krivice i civilizacijskog kvaliteta. Belci, muškarci (pogotovo sredovečni i stariji), protestanti a i generalno hrišćani, viša klasa, srednja klasa, desničari, panduri, naftaši, biznismeni, bogataši i kapitalisti: o njima sve najgore. Crnci, lezbejke, gejevi, izmišljene seksualne manjine, etničke manjine (ukoliko nisu belci), žene, migranti 21. veka, muslimani, marksistički teroristi, levičarski ekstremisti, primitivna plemena - o njima sve najbolje.

Toliko o "jednakosti"... (Ko levičare ne zna skupo ih plaća - a to bukvalno mislim jer trenutno čitava Zapadna Evropa ispašta i debelo plaća zbog nepoznavanja levice i zbog veoma naivnog stava prema njima.) Toliko već dugo zatucavaju naše mozgove sa ovakvom polarizujućom propagandom da su mnogi ljudi nesvesni koliko su počeli da veruju u te debilne i kompletno netačne levičarske podele na dobro i zlo. Takva silovita i neumoljiva propaganda koja se rasteže decenijama se polako uvlači u mozgove, kroz filmove/stripove/književnost/muziku/pozorište, trujući evropske naivčine onako fino i podmuklo.

Ovog puta nema preterano jasne podele na zlikovce i dobrice, a to samo može da pomogne priči. Ako se već baviš istorijskim zbivanjima, onda je mnogo pametnije ne biti pristrasan jer u retko kojim konfliktima i ratovima postoji takva jasna crno-bela podela. Ovog puta se radi o Englezima i Špancima koji se bore za prevlast u Argentini s početka 19. veka. Obe strane su prikazane kao prljave, što je daleko bliže reali nego fiktivan crno-beli svet prikazan u Indijanskom letu. Obe strane su tada bile kolonijalne imperije te bi bilo zaista apsurdno da je Prat favorizovao Špance, i to samo zato što su katolici. A pritom bi ispao i prilično glup, jer svi znamo šta su sve Španci odnosno katolici radili u Južnoj i Centralnoj Americi...

(Španci nisu bili ni približno toliki genocidari Indijanaca kao što se danas predstavljaju od strane (levičarskih) istoričara odnosno patoloških lažova, ali da su kolonisti činili mnoga zlodela je apsolutno tačno. Međutim, nestanak velikog broja indijanskih plemena je u velikoj meri preuzrokovan od strane evropskih bolesti koje su Španci i Portugalci doneli sa sobom. A Špancima i Portugalcima se pripisuje i to čak kao zlodelo, kao da su oni namerno donosili klice da bi pobili Indijance! Levičarska logika i njihove laži... Ko ih ne zna skupo ih plaća.)

Međutim, uprkos pokušajima veće objektivnosti u odnosu na Indijansko leto, i ovde Englezi ispadaju gori, u ovom slučaju od Španaca. Englezi su u ovoj priči agresori, i oni čine više zlodela, a to znači da Prat nije uspeo da ipak ostane sasvim neutralan. Nije uspeo da zataška svoju mržnju. Šta će jadan ne bio, bilo je jače od njega.

Naravno da se Indijanci i crnci i u ovoj priči prikazuju (mnogo) pozitivnije nego belci, mada ni jedni ni drugi ne igraju veću ulogu. To je već neki neizbežan kliše modernih tj levičarskih scenarista. Bilo bi neverovatno da nije tako. Zar neko zaista misli da bi Prat bio toliko cenjen i promovisan danas da nije bio politički korektan? Da nije bio levičar? Kako da ne... (Pa i Picasso se i dan-danas tretira kao vrh umetnosti - uglavnom iz političkih razloga: bio je zadrti komunista što savršeno odgovara Zapadnim elitama, a pogotovo onim koje kontrolišu kulturu i medije. Picassov limitiran talenat je u ogromnom neskladu sa njegovom slavom.) A opet, Prat ne preteruje u ovome, ne čini od Indijanaca i crnaca neke visokomoralne mudrace. Ipak ne ide u krajnost s tim, kao na primer Little Big Man, Thunderheart, Soldier Blue ili Dances With Wolves, filmovi koji Indijance pretvaraju u mudračke karikature tj kompletno nerealne i fiktivne simbole.

Priča se završava totalno "downer": osim naratora (što je i logično) skoro svi tragično nastradaju. Retko ko od likova je neko nevinašce, ali su makar prostitutke-ropkinje sa broda bile nedužne. Zašto se Prat odlučio za ovakav završetak? Pa da izblati Engleze, naravno!

Šta li su mu Englezi uradili pa da ih ovoliko mrzi... Jesu li mu neki engleski turisti ukrali lizalicu kad je bio mali? Da li mu je omiljeni italijanski fudbalski klub izgubio neko bitno finale protiv nekog engleskog? Da li mu se neka lepa Engleskinja smejala na račun veličine alatke kada je bio mlad? Da li je izgubio veću svotu novca kladeći se na nekog engleskog konja na hipodromu?

Postoji i izdanje Čarobne Knjige. Međutim, uzeo sam hrvatsko jer je bilo na velikom sniženju. Naravno da ću uvek radije da uzmem Fibru nego ČK, čak i kada je Fibra nešto skuplja. Da bih uzeo ČK cena bi morala drastično da se razlikuje. Uostalom, izbor papira je bolji u fibrinom izdanju, a i nema viška margina.

Po običaju, Fibrino izdanje je odlično, a jedina zamerka bi bila naslovnica, jedini aspekt koji je lošiji od ČK. Ja se preterano ne uzbuđujem po pitanju izbora naslovnica jer mi je neuporedivo bitniji unutrašnji sadržaj, ali mi je čudno što su izabrali inferioran crtež kad su imali toliki izbor lepih i preciznih kadrova. Fibrina naslovnica je nešto što je Manara naknadno nacrtao, verovatno mnogo godina kasnije. Deluje pomalo nakaradno, čak i kao da je neko drugi crtao. Crtež gotovo sigurno potiče iz ovog veka.

Ali tipično je za ljude iz Fibre da su estetski uštinuti pa takve stvari i ne primećuju. Fascinantno mi je da nisu primetili da je ovaj crtež mnogo slabiji od onog u albumu! A obično je obrnuto: valjda naslovnica treba da izreklamira strip, da ga prikaže u najboljem svetlu, pa čak i da preuveliča kvalitet crteža - a ne da ga umanjuje. Ali iz takvih grešaka Fibra ne uči već ih ponavlja. Na primer, naslovnice Modesti Blejz crta Parlov, koji nema veze s tim sarijalom a pritom je slabiji od Holdawaya. Zar ne bi trebao jedan takav strip "stručnjak" kao što je vlasnik Fibre da razlikuje između odličnog crteža i slabog? Svaka njemu čast na radu, redu i disciplini s kojima vodi svoju firmu, ali po pitanju shvatanja umetnosti i stripova nemam maltene ništa pozitivno da kažem o njemu. On je za mene klasični računovođa: efikasan i ozbiljan, ali neke stvari jednostavno ne kapira... Uostalom, kritikovao je crtež Del Kastilja. Šta više reći!

Inače, i Manara je okoreli levičar, stoga je dobro što uglavnom nije bio zadužen za priče.




Kurto Malteze:


Toppi:

Palacios:




Monday, June 8, 2026

Frankenstein - Ito



FRANKENSTEIN
Vrsta: antologija

Crtez/scenario: Junji Ito 

Izdavac: Viz Media (2018)

Premijerno: 2013

Dimenzije: 21.7 x 15 cm, HC

Br strana netto: 184 (+214)

Zanr: klasika, horor

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Ne.

Rasprodato? Ne.

Crtez: 7/10

Scenario: 2/10

Ciljne grupe: zombiji

Prednosti: crtez

Minusi: prica, nelogicnosti, gluposti

Ovo je jedna od Itinih mangi kod kojih se poprilično potrudio u crtačkom smislu, ali je zato priča totalni debilizam. Nikada nisam hteo da gubim vreme na čitanje romana - tobože neki "klasik" - ali sam ipak iznenađen koliko je to sve retardirano. Očekivao sam nešto iole inteligentno. Do sada nisam bio upoznat sa detaljima priče, jer me Frankenštajn baš nikada nije zanimao. A pritom pratim horor filmove decenijama, gledao sam preko 1000. Premisa čudovišta koje beži od svog tvorca mi je uvek delovala stupidno, a ispostavlja se da me instinkt nije varao.

Zatekla me ovolika količina budalaština. Mislio sam da je jedini problem ta dosadna i otrcana premisa, jer koga još zanimaju ludi naučnik i njegova čudovišta - sem ako je urađeno s humorom, kao parodija. A ovo je sušta suprotnost: suvoparno, melodramatično, i kompletno lišeno ikakvog humora. A kad je nešto ovoliko glupo humor je jedino što ga može donekle spasiti. Meni je ova priča dušu dala za komediju! Kakva bre melodramaturgija...

Očekivao sam iole pristojnu priču, možda ne uzbudljivu ali makar prosečnu - kad ono eto lavine nelogičnosti i gluposti. A ispostavlja se da je ova manga verna originalu, što znači da je Mary Shelley glavni krivac. A da sam znao da je balavica imala samo 20 godina kada je završila sa piskaranjem ove gluposti onda se uopšte ne bih ni čudio. Naravno da se neki detalji gube jer je Ito morao da izbaci izvesne delove, ali koliko ja znam suština je nepromenjena. Čisto sumnjam da bi ti izbačeni delovi umanjili nelogičnosti strip verzije.

Mada i Jundži Ito bi trebao da se zapita koji mu je qrac ovo trebalo. Čovek piše sopstvene priče i to 100 puta bolje od neke tamo klinke iz 19. veka koja je umislila da je romanopisac. On je zadnji kome je trebalo ovo, tj ovakvo gubljenje vremena. Ali valjda je to uradio za lovu, jer je horor publika ipak zombificirana pa preferira otrcane stare priče.

Zašto se uopšte toliko crtača bave ovim isceđenim, milion puta obrađivanim, previše dobro poznatim pričama? Malo malo pa izađe neki Drakula. Ili Frankenštajn. Ili Dr Džekil i Mr Hajd. Kako to ljudima ne dojadi? Kakvi su to pileći mozgovi? Zar je moguće da su baš horor čitaoci toliko nemaštoviti i da se toliko plaše originalnosti i nepredvidljivosti da preferiraju ovakvu smornu reciklažu jednih te istih priča?

Naravno da je moguće. Kao što većina ljudi preferira dosadnu i generičnu muziku, kao i smorne i predvidljive filmove. Zašto bi sa police u knjižari zgrabili nešto što ne poznaju kad mogu da čitaju nešto što već unapred znaju? Takva logika je meni kompletna strana, ali to je zaista logika većine. A pošto je horor publika toliko jadna u svojim izborima titlova, nije ni čudo što toliko malo ima dobrih horor izdanja na ovim prostorima, a i generalno. Većina se i dalje uglavnom loži na vampire i zombije, a tako će uvek i biti. Pritom horor žanr nudi beskonačan dijapazon mogućnosti! Ograničiti se na vampire i zombije je debilizam.

Kad samo pomislim koliko zabavnih starih američkih palp horor serijala (50te, 60te, 70te) još uvek nije objavljeno na ovim prostorima - ali je zato veoma bitno da imamo 59 verzija Drakule. Pa kako onda da ne bljujem stripofile! Nemam mnogo pozitivno toga da kažem o njima, a oni su za to krivi, nisam ja... Nisam ja taj koji uglavnom bira da čita sranja.

Koliko je samo radnja glupa... Ne znam odakle ni da počnem.

SPOJLERI

Scena na groblju kada doktor ima neku epifaniju, strana 37 (tabla 35); odjednom - tek tako - kapira kako da kreira živo biće ni od čega. Odakle mu odjednom to saznanje? Zar ne bi bilo logičnije da ima taj eureka momenat nad radnim stolom dok nešto izučava? Međutim on taj momenat ima kada zuri u leševe, što je prilično palp. To bi trebalo da je naučno otkriće koje je usledilo posle dugog i mukotrpnog istraživačkog rada. Zar ne bi trebalo da je čitao neke jednačine ili nešto slično kada je to ukapirao?

Pre nego što nastavim, da se nadovežem na ovo "palp"... Kapiram ja da je Meri napisala roman koji su onda palp pisci kopirali mnogo godina kasnije, ali je činjenica da ovaj roman uopšte ne sadrži više inteligencije od tipičnog palp stripa. Možda je Frankenštajn original, ali je glup original. Jer je kvalitetan original daleko korisniji od glupog originala. Ali se i jedno i drugo često tretiraju kao da su na istom nivou.

Ovo nije ozbiljna literatura, ovo je drek. Da je ovaj tupavi roman izašao krajem 20. veka niko ga ne bi konstatovao, čak i da je ideja i tada kojim slučajem bila totalno originalna. A to što je žena napisala roman čini ovaj navodni klasik još težim za kritiku jer onda ispadneš šovinista. I van političke korektnosti ima puno ovaca koje se plaše da kritikuju nešto što se smatra "klasikom": plaše se da ne ispadnu glupi, kao da je sramota priznati da ti se ne sviđa nešto - bez obzira kakvu reputaciju ima. Ali šta da se radi, ljudi su kukavice bez stava...

Iako je veoma dugo Viktor radio na čudovištu, priželjkivajući i očekujući da ono oživi, kada se to napokon desi on glavom bez obzira beži iz prostorije! To mi je suviše blesavo. Em je već bio navikao na prizor tog čudovišta jer ga je on lično sklepao, em je očekivao da oživi. To je bila čitava poenta radova! U redu je da bude donekle zatečen ali ne do te mere da pobegne kao da se to iz vedra neba desilo. A Meri je to tako odlučila samo da bi čudovište moglo da pobegne; znači jeftin plot-device kakvi se redovno koriste u tupavim stripovima i filmovima.

Čudovište iz nekog razloga odmah koristi priliku da pobegne od svog tvorca, motiv bega nam nije pojašnjen. Mi to treba da prihvatimo jer "on je čudovište". U fazonu: "Pa znate već kakva su čudovišta koja su sveže oživljena u nekoj tajnoj laboratoriji... Rade šta im se ćefne." Visoki debil je debil a opet ipak nije debil - sve po potrebi, onako kako piscu odgovara, zavisno od situacije. Inteligencija mu se razvija munjevitom brzinom što još i može da prođe, a opet je glupo jer bi bilo logičnije da je kreatura gluplja od čoveka, čak možda i imbecilna. Jer ovaj stvor je u suštini zombi. Mozak je stvoren od ostataka starih mozgova - a uprkos tome rezultat je visoka inteligencija! Ali to nije velika zamerka jer je ovo sci-fi horor.

S jedne strane je neuk i naivan, a s druge strane dovoljno priseban da razmišlja o tome ko će biti optužen za ubistvo dečaka! Kad je pre uspeo da nauči o funkcionisanju pravnih ustanova? Ovo je totalna nebuloza. Jedno zbunjeno čudovište kao što je on, zadnje o čemu bi razmišljao nakon nekog ubistva je da nabije krivicu nekom drugom. I to na jedan jeftin način, totalno neuverljivo. Panduri previše olako optužuju jednu običnu sobaricu za koju se iz svemira vidi da nema veze sa ubistvom, a sve na osnovu nekog sitnog "dokaza". Brže-bolje je giljotiniraju kao da je sekirom iseckala nekog nemačkog grofa ispred 15 svedoka. Niti je ustanovljen motiv zašto bi sobarica uopšte ubila to dete. Tu se jedino postavlja pitanja ko je ovde najgluplji: Meri Šeli, čudovište ili panduri. Ili možda Ito jer je tračio vreme na ovakvo govno.

Mnogi ljudi su videli čudovište, više nego dovoljno da se raširi reč da stvorenje od skoro 3 m odeveno kao zombi mumija tumara slobodno. Teško da je neko u Evropi ikada tako nešto video, a još teže da se ovakav jedan stvor šetka okolo a da ne stvara velike pometnje i opštu paniku. Pogotovo u primitivnoj Evropi 19. veka kada je sujeverje bilo još gore nego što je to slučaj sada (u ovom totalno retardiranom 21. veku).

A zar ne bi te informacije o čudovištu nekako stigle do pandura? Zar ne bi nakon toga posumnjali da je on ubica? Čudovište lepo i ladno putuje Evropom i svetom praktično neprimećen! Ili samo kada ono želi da bude primećeno, kao da je neki čarobnjak a ne na jedvite jade sklepana biljka. Ili ga povremeno primete, najure - a onda opet nikom ništa! Onako ogroman uspe da pobegne svaki put? Nekako uvek uspe da umakne, valjda zato što je tako sitan pa se lako sakrije u mišje rupice. Prosto je neverovatno da nije ubijen, ranjen ili uhvaćen, kao i to da se ne šire vesti po svetu da tako nešto postoji. Pa nije u pitanju kanarinac! Znači panduri u ovoj priči postoje samo kad to odgovara piscu... Tu su da u rekordnom roku giljotiniraju nedužnu sobaricu, ali ih nigde nema kada treba makar da primete čudovište od 3 m. Ako ga već ne uhvate onda barem da ga primete.

Imamo čak i scene suđenja! (Jedna od najvećih američkih opsesija, mada je autor priče Engleskinja.) Koga zabole za neku sobaricu nedužno osumnjičenu i onda brže-bolje pogubljenu - kad se priča već vrti oko fantastičnog horora i ludog naučnika. Čemu ta ekskurzija u glupi, dosadni, krimi nonsens? To se zove bespotrebno razvodnjavanje priče. Ako roman već ima neki cilj da bude iole filozofski ili inteligentan, onda bi trebao da se kloni tih jeftinih krimi fazona. "Nevino optužen(a)": mega-kliše kojem pribegavaju samo mediokriteti, a i smrad režiseri kao izvikani Hičkok koji je često pribegavao ovoj fori.

Motiv za ubistvo dečaka je takođe vrlo vrlo labav. Čudovište je isterano iz svog omiljenog prebivališta, i sad najednom mrzi ljude i hoće da ubije svakoga na koga naiđe. A pritom je nešto ranije pokazao da ima empatiju. Pa dobro onda, ima li empatiju ili je nema? Ne može i jedno i drugo! Kao što Shelley ne može da se vadi na izgovor da je u pitanju čudovište pa je zato zbunjeno, jadno nesnađeno, prc Milojko. Karakterizacija je sranje. Bez obzira da li čovek, čudovište, eksperiment - karakterizacija mora biti iole logična i definisana. Inače nemaš priču, makar ne koherentnu.

Scena na strani 106 kada zaljubljeni par zatiče čudovište kod njihovog dede - je komična. Ali nenamerno.

Shelley i Ito očekuju da imamo simpatije prema Viktoru. To je međutim nemoguće: zbog svog kukavičluka i egoizma dozvoljava da jedna sobarica bude obešena, a pritom je njegov eksperiment doveo i do drugih ubistava. Kako je Meri mislila da uskladi te stvari? Verovatno nije ni mislila na to, već je jednostavno naškrabunjala šta joj je u momentu prolazilo kroz glavu. Bila je valjda toliko očarana idejom o sklepanom zombiju da je zaboravila da i ostatak priče mora da ima neki realan temelj. Sumnjam da je nešto posebno razmišljala o strukturi romana, o poenti, i o svemu ostalom.

Kad bolje razmislim, knjiga je verovatno još gluplja od stripa jer sadrži još više detalja. Što znači još više gluposti.

Na strani 117 Viktor počinje da empatiše sa čudovištem. Iako je ono ubilo njegovog brata, nedužnu sobaricu, usrao mu se u život, a još ga i ucenjuje da mu stvori žensku. Preglupo. A ipak, na strani 120 Viktor ga već naziva "đavolom". Pa dobro sad, kada Viktor namerava da se odluči? 

Bilo bi prihvatljivo da Viktor saoseća sa zombijem u nekom alternativnom scenariju u kojem on preživi sve to a čudovište nastrada, pa onda nekoliko godina kasnije bude kadar da se stavi na mesto kreature te da ga bolje razume. Ali u tom momentu, kada je vapio za osvetom i kada je ubistvo njegovog brata bilo veoma sveže, nema teorije da može da ima trunku empatije. Ovo je ženska logika, ali ne zato što žene imaju više empatije (štaviše, one nju poseduju manje u proseku).

A tu je i problem čitave priče, a to je da je čitalac često nekoliko koraka ispred Viktora - jedna od najvećih i najosnovnijih grešaka bilo kog (lošeg) pisca. To ti je kao detektiv koji istražuje slučaj, a čitalac umesto da zajedno sa detektivom u isto vreme otkriva stvari o slučaju, čitalac uvek zna unapred sve bolje i više od detektiva. A to znači da rad detektiva postaje sekundaran, pa čak i nezanimljiv. Sudeći po tome koliko je Viktor glup i naivan a čudovište pokvareno i zlo, mi unapred znamo da će Viktor biti yebena stranka u svemu ovome. Pogotovo što se kreatura sve više ponaša kao svemoćni čarobnjak.

Čudovište mu naredi da mu se napravi ženska, a zauzvrat Viktoru obeća da više neće da divlja ukoliko se bude zaljubio. (Ženska logika: ako si zaljubljen više nemaš želju za nasiljem. Ovako nešto kod ljudi nije tačno, a kamoli što je to jedna kompletno neoprobana ideja vezana za neka tamo čudovišta.) Viktor, pošto je očigledno kompletan idiot, poveruje u ovu veoma klimavu i apsurdnu teoriju i pristane.

Iako je čitava porodica još uvek u šoku od onoga što se desilo s Viktorovim bratom i sobaricom, njegov ćale predlaže brak sa Elizabeth. Zaista nema pametnija posla... Baš je našao momenat za tako nešto. Mary Shelley logika. Balavica je imala samo 20 godina pa joj je pola mozga bilo okupirano brakom, svadbama, i sličnim tričarijama. "Hajde da ubacim veridbu u priču, čak i na silu ako treba! Baš će biti superiška."

Viktor nije nimalo sretan što ćale poziva Henrija da s njim putuje u Englesku. Ako je Viktoru toliko smetao Henri dovoljno bi bilo da mu kaže da ga ne želi tamo. Uvek može da smisli neki izgovor, pa nije ovo kvantna fizika. Ali ovo je glupi roman koji puno ne mari za logiku. Uostalom, kada stignu u Englesku on smisli izgovor da skine Henrija sa grbače. Ali tek tada. Valjda Viktoru vijuge funkcionišu vrlo sporo pa mu je trebalo nekoliko nedelja da smisli tako nešto, taman dok su putovali. Kako inače da objasnimo što nije još ranije, u Nemačkoj, to iskoristio kao izgovor da ga se otrese?

Kada ga Henri zatekne sa nezavršenim zombi lešom, Henri maltene nema nikakvu reakciju, kao da čitav život gleda ogromne, sklepane zombi-leševe po kućama drugih ljudi. Tu je već Ito kriv, jer čak i ako je Henri mrtav hladan u romanu (što ne znam da li je slučaj) Ito je to mogao da koriguje u stripu. Da unese barem trunku realizma u ovu budalaštinu od priče.

A i lepo je znati da je i Henri imbecil, ne samo Viktor. Ni Henriju ne pada na pamet da to "rešenje" sa ženskim zombijem neće nužno da okonča ubistvene porive i razne druge probleme čudovišta. Valjda je svima trebalo da bude jasno da je kreiranje ženskog "Frankenštajna" možda kompletno gubljenje vremena, pa čak i da bi u tom slučaju mogli imati dva velika problema umesto jednog. Ni Viktor ni Henri nikada ne pomisle, "čekaj bre, a šta ako se zombi ribi ne dopadne zombi lik? Ili obrnuto?" A i čak da se zaljube, to ne rešava sve probleme: i dalje će biti neprihvaćeni od društva pa će zato zbog toga oboje da mrze ljude. A to znači još ubistava. Uostalom, od kada je ljubav između dve psihopate sprečavalo da ubijaju? Boni i Klajd, Čaušesku i Gđa Čaušesku - da ih sad ne nabrajam sve. Madona i Šon Pen... (Šalim se.) Ovo je neka osnovna, očigledna računica; nije nikakva prekomplikovana hipotetika.

Viktor i Henri putuju Engleskom, a sve vreme ih neprimetno prati zombi. Neprimećen, a ima 3 m, ružan je k'o qrac, i liči na demona. Niti ga ova dvojica tupsona primećuju, niti hiljade Nemaca, Holanđana i Engleza. Ne znam, možda se kao Drakula povremeno pretvori u šišmiša pa tako lepo inkognito putuje? Čudovište od 3 m sa isečenom glavom od sobarice putuje kroz Evropu - i niko ga ne primećuje?! Ne širi se vest o postojanju ovog stvora?

A koliko li tek smrdi? Pa on je leš! Morao bi da bazdi na 50 m: ukoliko ga ne vidiš onda ga makar nanjušiš. Zato je onaj slepi deda u ranijem delu priče morao da ga barem nanjuši ako ništa drugo, te da pomisli "kakav li je ovo smrdljivi tvor?" To prelako tumaranje kroz svet a da ga maltene niko ne primeti je ogroman propust u scenariju, apsurdna nelogičnost koja nikako ne može da prođe.

Na strani 156 saznajemo da je Viktor sposoban da kreira mozak po želji, sa mentalitetom koji on odabere. Pa što onda to nije učinio sa prvim čudovištem? Zašto je napravio psihopatu?

Na kraju priče saznajemo da Viktor nije uspeo da stigne u svoj grad pre Frankenštajna, što je smehotresno. Viktor je običan čovek koji nije morao da se skriva od ljudi, dok je to čudovište moralo sve vreme. Prema tome bi bilo logično da Viktor brže i mnogo lakše stigne do svoje porodice, pre čudovišta. Opet te glupave a nikad objašnjene čarobne sposobnosti čudovišta.

A u međuvremenu sam i saznao da u knjizi ima daleko više gluposti, kao što sam i bio pretpostavljao! Sposobnost zombija da putuje daleko brže od Viktora se ponavlja. Zombi uspeva da presretne Henrija, ubije ga, a onda da Viktoru namesti ubistvo pa da njega panduri jure zbog toga! Kako je zombi to mogao da izvede a da nije leteći duh ili šišmiš? I kako je mogao da zna gde će Viktor tačno da završi na obali? Da bi mu podmetnuo ubistvo morao bi da čita misli kao i budućnost. Ovakav svemoćni zombi je mogao da zavlada svetom u 19. veku za samo nekoliko meseci. Ali umesto toga se jurcao po Evropi i po Severnom polu sa Viktorom, kao neka dva retarda.

To je jedan od ključnih problema čitave priče: čudovište nije izniklo iz neke čarobne šume ili iz pakla već iz laboratorije. Prema tome nema razloga da ima takve natprirodne moći. Jer ovo je naučna fantastika a ne epska fantastika. Meri je jednostavno preterala sa moćima koje je davala čudovištu. Pritom je sve to bilo bespotrebno, jer ako je već želela da napiše dubokoumnu filozofsku priču a ne samo akcioni horor - kako neki tvrde - to nije morala da uradi tako što zombija čini svemoćnim. Štaviše, taj navodni cilj bi bolje postigla time da zombi bude nesnađen.

Čudovište slobodno i uglavnom neprimetno tumara Evropom - koja kao da je totalno nenaseljena ili ima možda eventualno samo stotinak stanovnika. Već zbog ove imbecilnosti čitava priča se raspada. Čak i da nema drugih gluposti ovaj roman bi bio promašaj.

Na kraju Viktor umire dok juri čudovište sve do Severnog pola (!), a potom čudovište iz nekog bizarnog razloga pada u depresiju te kreće da vrišti kako je sada usamljen. Takva notorna glupost... U fazonu "Moja igracka je mrtva, nemam vise koga da podyebavam! Bu hu hu! Vratite mi Viktora da mogu i dalje da ga zezam!"

Ne kapiram ko ovo može ozbiljno da shvati. Ovo nije horor, ovo je Ed Wood. Ovo je nenamerna parodija na horor žanr.

Ono što me najviše nervira kod svega ovog je što je crtež dosta dobar. Em sam tako bio navučen da kupim ovo sranje, em to znači da je Ito imao manje vremena da se tako posveti nekom mnogo boljem stripu. Ovo kažem zato što on ima izvestan broj loše nacrtanih priča. Neke su loše zato što su iz njegove rane faze kada je bio loš crtač, a neke zato što se nije preterano trudio i mnogo više žurio.

Pretpostavljao sam da će priča odstupati od originala poprilično, odnosno da će Ito svoj talenat kao scenarista iskoristiti da izmeni dosta toga, da ispravi razne gluposti na primer. Da sam znao da će ovo biti još jedan običan copy-paste u nizu, ignorisao bih totalnu ovu mangu. Ionako od Ita ne treba sve čitati: povremeno i on omane, u scenariju a pogotovo u crtežu.

Nakon Frankenštajna sledi nekoliko kratkih priča. Osim poslednje sve su veoma slabo ilustrovane. Bolje bi bilo da je njih lepo nacrtao a Frankenštajna naškrabao na brzinu. Frankenstein i Remina su mu scenaristički ubedljivo najgore dugometražne mange, a obe je maksimalno detaljisao. Pogotovo Remina je mnogo dobro ilustrovana. Link je dole, sa detaljnim opisom koliko je Remina mega-retardirana manga. Jedan od najglupljih stripova ikad.

A zašto je ova pizdarija osvojila "prestižnu" Eisner nagradu 2019? Ima par razloga:

1. Žena je napisala ovaj roman. U današnjoj ultra-feminističko-marksističkoj klimi ovako nešto se stalno radi. Žene, crnci i i muslimanski migranti se konstantno stavljaju na pijedestal i obasipaju nagradama.

2. Eisner nagrade generalno idu sranjima. Ovo je čak još jedan od blažih primera jer je barem crtež dobar.

3. Konkurencija je patetična jer je 21. vek u pitanju, a uz to je još i skorašnja nagrada.

Svako ko se loži na nagrade - bez obzira da li su u pitanju Oskari, Gremi, ili Ajzneri - ništa nije shvatio o svetu u kom se nalazi. Jedina korist od njih je što ti nagrade vrlo merodavno ukazuju na to što treba da izbegneš. Skoro svaki film koji je dobio Oskara za Najbolju Režiju i slično u zadnjih 20 godina je smeće.

Ne očekujte na ovom blogu nikakve recenzije od George Bess-a. Njegove adaptacije Drakule, Frankenštajna (i drugih koještarija) me tek ne zanimaju. A kao crtač je prilično precenjen, i u tehničkom a pogotovo u stilskom smislu. Dobar je ali ništa posebno. Njegov uspeh je klasičan primer da je hype zarazna bolest koja se širi brže od svake pandemije.



Ostale Mange: