Pre nego što su krenuli sa Asteriksom, Uderzo i Gošini imali su ovaj serijal. Koliko ja znam, njihova saradnja je tu otpočela. Ima samo 5 epizoda po 30 strana, prema tome ovaj integral sadrži sve.
Strip sam čitao još pre više od 40 godina kad je u Jugoslaviji izbačen integral, ali naravno crno-beli, na toalet-papiru, i u mekom povezu. Neki specijalni broj Biser Stripa, ako se ne varam. Odnosno tipično smrdljivo kiosk izdanje. Tada mi nije bilo smrdljivo jer nisam imao kriterijume, kao što nisam imao ni iskustva ni inteligencije da bih provalio da je to bofl. Otkud sam ja tada mogao znati da su u Francuskoj već decenijama naveliko štampali stripove u tvrdim koricama, na dobrom papiru, i u boji? Francuzi su po pitanju stripova oduvek bili ispred svih, a pogotovo u odnosu na tadašnji Balkan. To više nije slučaj, barem ne u ovom veku i ne u kvalitativnom smislu, jer ono što Francuzi proizvode u zadnjih 20-30 godina nije ni pod nokat onome što su izbacivali od 60-ih do 90-ih. Reći da je moderni francuski strip totalno inferioran njihovim serijalima iz 20. veka bi još uvek bio understatement (ne pravim se pametan, već na srpskom ne postoji ova reč, verovali ili ne...) Prema tome, UP je iz zlatnog doba francuskog stripa, odnosno sa samog početka te zlatne ere. (A za izvikani Tintin me baš savršeno zabole.)
Doduše desetak godina kasnije izdati su i albumi u boji. Marketprint je izbacio svih pet brojeva 1990. Sa samo dve klamarice: balkanski klasik...
(Htedoh reći dve klamarice po broju, ne dve klamarice koje su držale svih pet svezaka - mada ni tako nešto ne bi previše čudilo.)
Još tada kao slinavi balavac sam bio provalio da je crtež u ovom serijalu nešto bolji od onog u prvim epizodama Asteriksa, što sam i sada ustanovio. To me je zbunjivalo, jer se ispostavilo da su oba serijala rađeni paralelno, barem što se najranijih epizoda Asteriksa tiče. Kako je moguće da je Uderzo bolje crtao UP-a nego Asteriksa s kojim su krenuli kasnije?
Razlog je jednostavan: zato što se Uderzo godinama bio pripremao za ovaj serijal, dok je za Asteriksa imao vrlo malo vremena. To u prevodu znači da je Asteriksa bio započeo a da serijal još uvek nije bio stilski utemeljen; izgled likova i generalni vizuelni stil serijala. Zato Asteriks i Obeliks izgledaju tako primitivno i oštro, relativno govoreći - barem u prvim epizodama. Asteriks tek negde od 4. ili 5. broja kreće da "liči na sebe".
Što se scenarija tiče, UP je daleko jednostavniji strip, mnogo manje ambiciozan. Iako postoje očigledne paralele između oba serijala, humor je u velikoj meri dečiji, dok je Asteriks za sve uzraste. Ko očekuje Asteriksov nivo priča, neće ih ovde naći. Ovo je šarmantan serijal, prvenstveno zbog odličnog crteža i ere iz koje potiče. Naivne ere, takoreći, pre nego što su seksualne aberacije i perverzije preuzele francuski strip skoro kompletno. A da ne govorimo loš crtež...
Maltene je nepotrebno napominjati da je Uderzo jedan od najboljih karikaturista na svetu, te da je samo s ove tačke gledišta dovoljan razlog da se ovaj integral kupi, bez obzira na te sadržajne mane. Pogotovo fanovi Taličnog Toma mogu slobodno da odreše svoje kese, jer ne vidim po čemu je UP detinjastiji. TT sadrži totalno debilan humor uprkos tome što ga je Gošini u određenoj meri pisao, koji nije ni trunku "inteligentniji" od UP. (Link dole).
Zanimljivo je da nastavka ovog serijala nikada nije bilo, čak i onomad pre nego što je levičarsko ludilo inficiralo čitav Zapad. Gošini i Uderzo su ne samo odlučili da obustave serijal - jer je Asterix ubrzo postao veoma popularan - već su i odlučili da ne dozvole nikome drugom da ga nastavi. Što je mudra odluka, jer ima vrlo malo crtača koji bi mogli da zamene Uderza i da mu pariraju.
Pošto je serijal rađen krajem 50-ih i početkom 60-ih, ovi Indijanci nisu idealizovani odnosno nisu prikazani kao moralno bezgrešni mudraci - jedna notorna budalaština koja je postala moda od kasnih 60-ih pa nadalje (u kretenskim holivudskim filmovima pa onda i u kretenskim stripovima.) I belci (francuski osvajači) i Indijanci su tretirani jednako, tj i jedni i drugi su blentavi klovnovi.
Što znači da ovaj serijal ne bi mogao ni teoretski da se nastavi u (ovom kompletno retardiranom) 21. veku. Ne bi bilo moguće zato što bi Umpah i njegovo pleme nužno "morali" da prvo prođu kroz kompletan preobražaj: da postanu moralno besprekorni, i da se nikada ne ponašaju tako da im se čitalac smeje. Ne daj Bože da Indijanci budu meta sprdnje u modernom stripu ili filmu! Svi likovi bi morali da prođu kroz marksistički filter, a taj filter deli polove i rase striktno i nedvosmisleno na pozitivce i negativce. Belci su oličenje zla, dok su Indijanci veliki moralni mislioci, i bez izuzetka uvek njihove žrtve - nikada obrnuto. Levičari stalno tvrde kako su protiv "generalizacija" i "stereotipova", pogotovo onih vezanih za polove, etničke grupacije i rase, a sami konstantno promovišu jedne te iste stereotipove. Zato što njima generalizacije i stereotipovi nimalo ne smetaju - već se samo suprotstavljaju stereotipovima za koje smatraju da nisu "politički podobni". Licemerna, manipulativna bagra...
Zapadnjački Marksizam, koji je u ideološkom smislu čak još gori od onog sovjetskog, je u svojoj suštini seksistička i rasistička ideologija - iako tvrdi ono suprotno: da se zapravo bori protiv seksizma i rasizma. Levičarske debilčine ovakvo nakaradno "razmišljanje" pravdaju time što tvrde da "crnci ne mogu da budu rasisti" (!), uz sugerisanje da se neke imaginarne nepravde iz prošlosti moraju ispravljati time što će sada belci i muškarci da budu zlostavljani, da moraju da ispaštaju za navodna zlodela svojih predaka, da je sada na njih došao red da ispaštaju i da je to "pravda". (Logika psihopata i morona.) Marksisti su kompletno prekrojili istoriju te izmislili gomilu budalaština o crncima i ženama kao večno tlačenim žrtvama zlih zlih zlih belaca i muškaraca. Što je naravno kompletna neistina... Prava istorija i ona marksistička verzija istorije se vrlo malo podudaraju. Nažalost, što se običnog plebsa na Zapadu tiče (a oni nažalost imaju pravo glasa), sve što znaju o istoriji su naučili preko holivudskih filmova i televizijske propagandne mašinerije. Ono što plebs međutim ne zna je da Holivudom kompletno vlada levica, i to maltene od njegovog začetka - a pogotovo u zadnjih 50 godina kada su komunisti zacementirali svoju moć u Los Anhelesu. Plebs stoga nije svestan da su zadojeni mržnjom i lažima, te da uopšte nisu upoznati sa istorijskim istinama. Zato kada im neko kao ja kaže da nije istina da su žene tlačene kroz vekove, niti da je istina da su belci izmislili ropstvo (jer su ga oni zapravo okončali, a ropstvo se još uvek praktikuje upravo u pojedinim nebelačkim državama Trećeg Sveta), odmah reaguju agresivno i ljutito jer su izdresirani (bukvalno kao majmuni) da tako reaguju na bilo kakvo kritičko i racionalno razmišljanje.
Prema tome, svako ko čita ovaj tekst (vas 5-6) i burno reaguje - budite sigurni da ste i vi zadojeni mržnjom i da su vam mozgovi totalno isprani levičarskom propagandom, koja vam bombarduje te jadne bespomoćne mozgiće već decenijama. A većina ljudi, barem u Evropi (čitavoj, ne samo Zapadnoj) se priklanja levici jer je levičarska dogma ekstremno populistička, odnosno obećava kule i gradove tupavim jadnim bednim inferiornim mozgićima širokih plebsnih narodnih masa... Socijalizam obećava puno za malo rada, a na kraju ti ne da skoro ništa (jer moćnici skoro sve strpaju u svoj džep). Ali kako plebs da to zna kada niti poznaju politiku, ni psihologiju, ni istoriju?...
Primera radi, većina stripofila su levičari (na Balkanu kao i na Zapadu) jer decenijama zatupljuju mozgove sa Marvel i Bonelli, a oni su takođe izvori levičarskog lupetaranja; nisu to "samo" škole, televizija, kinematografija i Holivud. Ispiranje mozga i zatupljivanje su dugoročni procesi, koji idu postepeno, a pošto je u pitanju levičarska indoktrinacija plebs je naučen da mu je zabranjeno da uopšte dovodi u pitanje sve ono što im se stalno govori. Izdresirani su, baš kao poslušne foke, da nikada ne sumnjaju u ono čemu su ih naučili levičarski filmovi, romani i stripovi, kao i laži koje im serviraju profesori na (zapadnjačkim) fakultetima. Preispitivanje sopstvenih ubeđenja je levičarima stran koncept, totalno nepoznat i nepostojeći. Ja kao desničar (ali ne onaj nacionalistički) sebe povremeno preispitujem, odnosno svoja ubeđenja, a znam da levičari to ne rade. Bukvalno nikad... Jer majmuni i foke takođe to nikada ne rade. |