Saturday, November 14, 2026

Umpah-Pah



Umpah-Pah
Vrsta: integral (sve)

Crtež: Albert Uderzo

Scenario: Rene Goscinny 

Izdavač: Čarobna Knjiga (2024)

Premijerno: 1958-62

Dimenzije: 29 x 21 cm, HC

Br strana netto: 154 (+8)

Tiraž: 1000

Žanr: humoristički, vestern

YU istorijat: Stripoteka, Biser Strip, Marketprint
 
Kolor? Da.

Politički obojen? Ne. (ali zato recenzija jeste)

Rasprodato? Ne.

Crtež/kolor: 10/10

Scenario: 5/10 

Ciljne grupe: nostalgičari, asteriksovci 

Prednosti: odličan crtež, staromodno, simpatično

Minusi: dečiji humor

Pre nego što su krenuli sa Asteriksom, Uderzo i Gošini imali su ovaj serijal. Koliko ja znam, njihova saradnja je tu otpočela. Ima samo 5 epizoda po 30 strana, prema tome ovaj integral sadrži sve.

Strip sam čitao još pre više od 40 godina kad je u Jugoslaviji izbačen integral, ali naravno crno-beli, na toalet-papiru, i u mekom povezu. Neki specijalni broj Biser Stripa, ako se ne varam. Odnosno tipično smrdljivo kiosk izdanje. Tada mi nije bilo smrdljivo jer nisam imao kriterijume, kao što nisam imao ni iskustva ni inteligencije da bih provalio da je to bofl. Otkud sam ja tada mogao znati da su u Francuskoj već decenijama naveliko štampali stripove u tvrdim koricama, na dobrom papiru, i u boji? Francuzi su po pitanju stripova oduvek bili ispred svih, a pogotovo u odnosu na tadašnji Balkan. To više nije slučaj, barem ne u ovom veku i ne u kvalitativnom smislu, jer ono što Francuzi proizvode u zadnjih 20-30 godina nije ni pod nokat onome što su izbacivali od 60-ih do 90-ih. Reći da je moderni francuski strip totalno inferioran njihovim serijalima iz 20. veka bi još uvek bio understatement (ne pravim se pametan, već na srpskom ne postoji ova reč, verovali ili ne...) Prema tome, UP je iz zlatnog doba francuskog stripa, odnosno sa samog početka te zlatne ere. (A za izvikani Tintin me baš savršeno zabole.)

Doduše desetak godina kasnije izdati su i albumi u boji. Marketprint je izbacio svih pet brojeva 1990. Sa samo dve klamarice: balkanski klasik...

(Htedoh reći dve klamarice po broju, ne dve klamarice koje su držale svih pet svezaka - mada ni tako nešto ne bi previše čudilo.)

Još tada kao slinavi balavac sam bio provalio da je crtež u ovom serijalu nešto bolji od onog u prvim epizodama Asteriksa, što sam i sada ustanovio. To me je zbunjivalo, jer se ispostavilo da su oba serijala rađeni paralelno, barem što se najranijih epizoda Asteriksa tiče. Kako je moguće da je Uderzo bolje crtao UP-a nego Asteriksa s kojim su krenuli kasnije?

Razlog je jednostavan: zato što se Uderzo godinama bio pripremao za ovaj serijal, dok je za Asteriksa imao vrlo malo vremena. To u prevodu znači da je Asteriksa bio započeo a da serijal još uvek nije bio stilski utemeljen; izgled likova i generalni vizuelni stil serijala. Zato Asteriks i Obeliks izgledaju tako primitivno i oštro, relativno govoreći - barem u prvim epizodama. Asteriks tek negde od 4. ili 5. broja kreće da "liči na sebe".

Što se scenarija tiče, UP je daleko jednostavniji strip, mnogo manje ambiciozan. Iako postoje očigledne paralele između oba serijala, humor je u velikoj meri dečiji, dok je Asteriks za sve uzraste. Ko očekuje Asteriksov nivo priča, neće ih ovde naći. Ovo je šarmantan serijal, prvenstveno zbog odličnog crteža i ere iz koje potiče. Naivne ere, takoreći, pre nego što su seksualne aberacije i perverzije preuzele francuski strip skoro kompletno. A da ne govorimo loš crtež...

Maltene je nepotrebno napominjati da je Uderzo jedan od najboljih karikaturista na svetu, te da je samo s ove tačke gledišta dovoljan razlog da se ovaj integral kupi, bez obzira na te sadržajne mane. Pogotovo fanovi Taličnog Toma mogu slobodno da odreše svoje kese, jer ne vidim po čemu je UP detinjastiji. TT sadrži totalno debilan humor uprkos tome što ga je Gošini u određenoj meri pisao, koji nije ni trunku "inteligentniji" od UP. (Link dole).

Zanimljivo je da nastavka ovog serijala nikada nije bilo, čak i onomad pre nego što je levičarsko ludilo inficiralo čitav Zapad. Gošini i Uderzo su ne samo odlučili da obustave serijal - jer je Asterix ubrzo postao veoma popularan - već su i odlučili da ne dozvole nikome drugom da ga nastavi. Što je mudra odluka, jer ima vrlo malo crtača koji bi mogli da zamene Uderza i da mu pariraju.

Pošto je serijal rađen krajem 50-ih i početkom 60-ih, ovi Indijanci nisu idealizovani odnosno nisu prikazani kao moralno bezgrešni mudraci - jedna notorna budalaština koja je postala moda od kasnih 60-ih pa nadalje (u kretenskim holivudskim filmovima pa onda i u kretenskim stripovima.) I belci (francuski osvajači) i Indijanci su tretirani jednako, tj i jedni i drugi su blentavi klovnovi.

Što znači da ovaj serijal ne bi mogao ni teoretski da se nastavi u (ovom kompletno retardiranom) 21. veku. Ne bi bilo moguće zato što bi Umpah i njegovo pleme nužno "morali" da prvo prođu kroz kompletan preobražaj: da postanu moralno besprekorni, i da se nikada ne ponašaju tako da im se čitalac smeje. Ne daj Bože da Indijanci budu meta sprdnje u modernom stripu ili filmu! Svi likovi bi morali da prođu kroz marksistički filter, a taj filter deli polove i rase striktno i nedvosmisleno na pozitivce i negativce. Belci su oličenje zla, dok su Indijanci veliki moralni mislioci, i bez izuzetka uvek njihove žrtve - nikada obrnuto. Levičari stalno tvrde kako su protiv "generalizacija" i "stereotipova", pogotovo onih vezanih za polove, etničke grupacije i rase, a sami konstantno promovišu jedne te iste stereotipove. Zato što njima generalizacije i stereotipovi nimalo ne smetaju - već se samo suprotstavljaju stereotipovima za koje smatraju da nisu "politički podobni". Licemerna, manipulativna bagra...

Zapadnjački Marksizam, koji je u ideološkom smislu čak još gori od onog sovjetskog, je u svojoj suštini seksistička i rasistička ideologija - iako tvrdi ono suprotno: da se zapravo bori protiv seksizma i rasizma. Levičarske debilčine ovakvo nakaradno "razmišljanje" pravdaju time što tvrde da "crnci ne mogu da budu rasisti" (!), uz sugerisanje da se neke imaginarne nepravde iz prošlosti moraju ispravljati time što će sada belci i muškarci da budu zlostavljani, da moraju da ispaštaju za navodna zlodela svojih predaka, da je sada na njih došao red da ispaštaju i da je to "pravda". (Logika psihopata i morona.) Marksisti su kompletno prekrojili istoriju te izmislili gomilu budalaština o crncima i ženama kao večno tlačenim žrtvama zlih zlih zlih belaca i muškaraca. Što je naravno kompletna neistina... Prava istorija i ona marksistička verzija istorije se vrlo malo podudaraju. Nažalost, što se običnog plebsa na Zapadu tiče (a oni nažalost imaju pravo glasa), sve što znaju o istoriji su naučili preko holivudskih filmova i televizijske propagandne mašinerije. Ono što plebs međutim ne zna je da Holivudom kompletno vlada levica, i to maltene od njegovog začetka - a pogotovo u zadnjih 50 godina kada su komunisti zacementirali svoju moć u Los Anhelesu. Plebs stoga nije svestan da su zadojeni mržnjom i lažima, te da uopšte nisu upoznati sa istorijskim istinama. Zato kada im neko kao ja kaže da nije istina da su žene tlačene kroz vekove, niti da je istina da su belci izmislili ropstvo (jer su ga oni zapravo okončali, a ropstvo se još uvek praktikuje upravo u pojedinim nebelačkim državama Trećeg Sveta), odmah reaguju agresivno i ljutito jer su izdresirani (bukvalno kao majmuni) da tako reaguju na bilo kakvo kritičko i racionalno razmišljanje.

Prema tome, svako ko čita ovaj tekst (vas 5-6) i burno reaguje - budite sigurni da ste i vi zadojeni mržnjom i da su vam mozgovi totalno isprani levičarskom propagandom, koja vam bombarduje te jadne bespomoćne mozgiće već decenijama. A većina ljudi, barem u Evropi (čitavoj, ne samo Zapadnoj) se priklanja levici jer je levičarska dogma ekstremno populistička, odnosno obećava kule i gradove tupavim jadnim bednim inferiornim mozgićima širokih plebsnih narodnih masa... Socijalizam obećava puno za malo rada, a na kraju ti ne da skoro ništa (jer moćnici skoro sve strpaju u svoj džep). Ali kako plebs da to zna kada niti poznaju politiku, ni psihologiju, ni istoriju?... 

Primera radi, većina stripofila su levičari (na Balkanu kao i na Zapadu) jer decenijama zatupljuju mozgove sa Marvel i Bonelli, a oni su takođe izvori levičarskog lupetaranja; nisu to "samo" škole, televizija, kinematografija i Holivud. Ispiranje mozga i zatupljivanje su dugoročni procesi, koji idu postepeno, a pošto je u pitanju levičarska indoktrinacija plebs je naučen da mu je zabranjeno da uopšte dovodi u pitanje sve ono što im se stalno govori. Izdresirani su, baš kao poslušne foke, da nikada ne sumnjaju u ono čemu su ih naučili levičarski filmovi, romani i stripovi, kao i laži koje im serviraju profesori na (zapadnjačkim) fakultetima. Preispitivanje sopstvenih ubeđenja je levičarima stran koncept, totalno nepoznat i nepostojeći. Ja kao desničar (ali ne onaj nacionalistički) sebe povremeno preispitujem, odnosno svoja ubeđenja, a znam da levičari to ne rade. Bukvalno nikad... Jer majmuni i foke takođe to nikada ne rade.

Takva levičarska metamorfoza stripa kao što je UP bi značila da on ne bi više mogao da bude humorističan, ukoliko bi ga sada levičari preuzeli. Bio bi suvoparan i dosadan, jer bi jedini klovnovi bili isključivo belci, a to niti bi bilo logično niti je praktično da čitava polovina likova ne nude nikakav humor čitaocu. Pritom je svaki humor koji nije barem donekle utemeljen u realnosti loš; teško je smejati se forama koje se ne osvrću na realni svet nego na neki idealizovani marksistički svet. Drugim rečima, ako su Indijanci kompletno bezgrešni u nekom humorističkom stripu, to ne može biti smešno jer je kompletno nerealno. Većina humora se zasniva na tome da gledalac ili čitalac prepozna u stripu ili na ekranu neki nebulozan aspekt realnosti, što ga zabavlja. Uostalom, u humorističkom stripu ne smeš nikoga stavljati previše na pijedestal, jer se time automatski gubi humor. Čitalac želi da se smeje ljudima - svim ljudima, uključujući i onim "zaštićenim vrstama" kao što su žene i manjine. To je primera radi glavni razlog zašto su moderne holivudske komedije toliko loše, jer se ne baziraju na reali već na marksističkom pogledu na svet, a pritom i previše morališu. Poenta humora nije da morališe već da nasmeje, prosta i jednostavna činjenica koju su holivudski scenaristi odavno zaboravili. Ukoliko ne može da nasmeje onda ni "najviši moralni sadržaj" apsolutno ništa ne vredi - pogotovo ako je taj navodni moral baziran na marksističkim shvatanjima sveta. Odnosno na njihovom neshvatanju sveta, jer komunjare jadni ne bili ništa ne kapiraju...

Ne znam ni kako bi levičari mogli da reše problem suparničkog plemena Šošona, koji su ne samo klovnovi već i (neki blaži) zlikovci. Levičari bi morali da ih kompletno uklone iz serijala, jer da bi Umpahovo pleme imalo indijanske neprijatelje ti neprijatelji bi morali da imaju negativne karakteristike - a to nikako ne odgovara levičarskoj cenzuri.

Levičari bi kompletno kastrirali ovakav strip, jer bi isključivo belci bili meta sprdnje, što bi značilo da bi polovina likova bila dosadna... A da ne pričam o tome koliko je ta politička korektnost iritantna i ogavna. Meni je prosto fascinantno da stotine miliona zapadnjačkih belaca imaju toliko isprane mozgove da su prihvatili frapantnu laž da je bela rasa zla i kriva za sve živo, te gledaju filmove koji su očigledno antibelački, i čitaju knjige i stripove koji sadrže antibelačke teme, a da im ništa od toga ne smeta! Levičarski bolesnici koji vladaju Zapadom već decenijama su toliko uspešno zatrovali Ameriku i Zapadnu Evropu da su uspešno uspeli da izdresiraju svoje bele glasače toliko da u neku ruku sami sebe mrze (ili da se makar pretvaraju). Namerno kažem da su izdresirani jer da bi bio toliko zatupljen i naučen da sam sebe mržiš (odnosno svoju kulturu i državu) moraš imati pileći mozak. Moraš imati mozak amebe. Znam da se pilići i amebe ne mogu dresirati, ali neke malo inteligentnije životinje još i te kako mogu... Na primer foke i majmuni.

(Glupo mi je što već drugi ili treći put provlačim foke i majmune, čime ih vređam jer ih poredim sa ljudima, koji su daleko inferiorni njima. A to ne kažem onako šaljivo već zaista u to verujem. Jer će foke i majmuni verovatno postojati i za 100,000 godina, a to isto definitivno ne mogu tvrditi za ljude, pogotovo ne za belce. Evropska civilizacija će sama sebe istrebiti najkasnije za 200 godina, a kamoli za 100,000.)

Moderna levica je mentalno bolesna, a jedan od mnogobrojnih simptoma njihovih mnogobrojnih mentalnih oboljenja je da se užasavaju prikazivanja manjina na bilo koji način koji bi mogao da se iole interpretira kao "rasistička sprdnja". Ne bi me čak ni čudilo da se ovaj strip zabrani za nekih 10ak godina - od strane tih istih levičara. (Možda ne da se formalno zabrani ali da izdavači budu pod pritiskom da ga više ne izbacuju.) Jer je navodno rasistički. Zato što su moderni levičari izdresirani da traže rasizam - u svemu. A fanatik će uvek naći ono što traži, i to svugde, jer svaki budalasti zaključak se može racionalizovati na primitivan i glup način.

"Pogledajte kako Umpah Pah jauče kao neki stereotip Indijanca dok stereotipno pleše oko vatre: čist rasizam!"

Levičari bi taj imaginarni rasizam mogli da pronađu i u kori drveta, u mravljoj guzici, a bogami i na Marsu. Perverzna i idiotska logika je takva da ukoliko ne prikažete neku manjinu kao moralno savršena bića vi ste automatski rasista. A to znači da se svaki, i najsitniji potencijalni "problem", mora izbrisati odnosno ukloniti iz serijala da slučajno neka fanatična gestapo budala ne bi to interpretirala kao rasizam.

(Nije neprikladno/nelogično što koristim reč "gestapo" u ovom kontekstu jer čisto da podsetim neuke levičare: Hitler je bio socijalista, a njegova stranka su bili "nacionalsocijalisti". Nacistički režim je daleko više podsećao na Sovjetski Savez nego na išta što ima veze sa demokratskim kapitalizmom. Pritom je Hitler mrzeo kapitalizam jednako kao što je mrzeo Jevreje. I Musolini je bio socijalista pre nego što je otkrio ljubav ka fašizmu - taj isti fašizam koji je duboko utemeljen u levičarskoj ideologiji, ne u desničarskoj. Jer ono što komunjare smatraju "ekstremnom desnicom" nije ništa drugo do ekstremna levica sa manjim modifikacijama. Svaki iole ozbiljan ekonomista će vam potvrditi da je Hitlerov ekonomski model bio neuporedivo bliži komunističkom nego bilo kakvom desničarskom sistemu. A ovo je samo par primera kako su levičari prekrojili istoriju i zatupili narod lažima.)

Lov na "rasiste" se već odavno transformisao u moderni lov na veštice. Ne zato što veštice ne postoje - svakako da rasisti postoje - ali u smislu da velika većina ljudi koji su sada redovno i mahinalno optuživani za rasizam nisu rasisti odnosno nisu ništa pogrešno rekli ili uradili. A pritom ih za rasizam optužuju levičari koji su najveći rasisti! Latentni rasisti. (Jer ako ti crnce smatraš toliko bespomoćnim da stalno moraš da im pomažeš AA programima onda ti zapravo smatraš da su inferiorni jer ih tretiraš kao malu decu koju moraš da držiš za ruku da bi bilo šta postigli u životu.) Malo-malo pa neki levičar danas ljutito uperi prst u nekoga ko ne deli njegova identična politička mišljenja, te ga povišenim tonom proziva da je fašista, rasista, ženomrzac ili šta već. Ovaj histerični lov na veštice (a koji upražnjavaju uglavnom nedoyebane feministkinje i šuntavi beta papučići) već je odavno postao omiljeni sport velike većine modernih levičara, a ta bolest se razmahala u pandemijskim razmerama i to samo zbog toga što je Desnica dozvolila levičarima da se toliko osile. Desničari i centristi su sami krivi što su dozvolili ludacima da preuzmu društvo odnosno ludnicu... Desnica je trebalo još u 80-im a najkasnije u 90-im da reaguje, kada je to ludilo krenulo da pušta korenje, da se razmahuje onako bezobrazno i arogantno. Međutim ova reakcija je kod desničara izostala jer su se svi kao kukavice plašili da nešto kažu - u strahu da ih levičari ne optuže da su rasisti ili šovinisti.

Da su svi u Desnici bili kao ja, do ovoga ne bi ni došlo, jer ja nikome ne ćutim, na bilo kakve gluposti. A tek nemam straha da me neko optuži da sam rasista ili šovinista. Savršeno me zabole patka... Mene da ućutkaju mentalno obolele budaletine? Nema teorije. Tada nisam ćutao a sada tek ne ćutim. Ali pošto sam oduvek bio u manjini, levičarsko ludilo je uzelo maha i proširilo se Zapadom rekordnom brzinom. Ta brzina je zaista do te mere zapanjujuća da čak ni ja nisam mogao da pretpostavim da će stvari toliko da se omaknu kontroli, i to samo 20-30 godina kasnije. Ko je pre samo 30 godina mogao da pretpostavi da će Evropljani dobrovoljno da uvedu milione neobrazovanih migranata, u maltene polusvesnoj (mazohističkoj) nameri da se sopstvena civilizacija uništi! Ko je to mogao uopšte da pretpostavi? Meni je i dan-danas teško da u to poverujem, uprkos činjenici da se sve to već davno dešava.

Ali ovo je samo jedan od mnoštva dokaza da je ljudska glupost zaista bezgranična, i da je nikada - ama baš nikada - ne treba potcenjivati. Desničari su totalno potcenili levičarsku bolest - marksizam - i sada čitavo čovečanstvo plaća debeli ceh za to. A to je zato što su se zapadni socijalisti predstavljali kao nešto sasvim drugačije od marksista (kao socijaldemokrate), a zapravo su isto sranje samo u drugom, naizgled blažem, pakovanju.

Summa summarum, strip već samo zbog crteža treba uzeti, a ja sam po ko zna koji put već krenuo da kenjam o političkim temama i to u recenziji jednog običnog karikaturnog stripa. Ali šta da se radi; ne pišem ja ovde za enciklopediju već za sebe i za vas 3-4 koji ovo čitaju. Uostalom, levičari su krivi za sve ovo: oni su ti koji od muve prave slona pa zbog toga gledaju da cenzurišu čak i najobičnije crtane filmove iz prošlosti, a kamoli nešto ozbiljnije.

(Bilo vas je 5-6 na početku teksta ali se broj u međuvremenu smanjio na 3-4, jer komunjare ne mogu da sebe podvrgnu istini, jer istina ih boli...)

Uostalom, nisam ja započeo ove političke diskusije vezane za UP već su to levičari radili pre mene. Ja samo reagujem na njihovu glupost. Na internetu možete vrlo lako naći recenzije u kojima nedojebani debili marksističkog opredeljenja serendaju i kenjendaju o tome kako je strip "tipičan za svoje vreme" i da danas takav strip ne bi mogao da prođe jer nije dovoljno "nežan" prema Indijancima.

A pritom je smešna ta preterano obazriva i diplomatska konstatacija da je strip "tipičan za svoje vreme". To u prevodu znači da je rasistički. A zašto onda ne kažu jasno i glasno da je rasistički kad već veruju u to? Pa zato što nemaju ništa protiv Uderza koji je i sam bio levičar! Da je Uderzo kojim slučajem bio desničar bljuvali bi ovaj strip naširoko i naveliko kao najrasističkiji u istoriji čovečanstva. Jer levičari nikada nisu objektivni a veoma često su pristrasni, pogotovo kada brane svoje "drugove"...

Ko ih ne zna skupo ih plaća.

Doduše, postoje i među levičarima toliki fanatici da ukoliko zaključe da su pronašli neke tragove rasizma, seksizma (ili čega već) bez oklevanja će napasti čak i ljude iz sopstvenog kampa. To ti je ono kada ajkule istrebe sve male ribice (male poplašene desničare), pa na kraju počnu da se okreću jedne protiv drugih. U morskoj biologiji ove se ajkule zovu "klovn-ajkule", jer kako ovakve komunjare uzimati za ozbiljno?...

Sem naravno kada zavladaju svetom i kreću da uništavaju sve pred sobom, a ponajviše sopstvenu civilizaciju. Tada kreće preobražaj iz klovnova u ozbiljne ubice, odnosno ove budaletine se transformišu iz klovn ajkula u tigar ajkule, za koje se tvrdi da su najopasnije...





Uderzo:

Opširne recenzije:

Bernet:

Corben:

Toppi:

Palacios:

Bilal:

Bourgeon:

Manara:

Boucq:

Battaglia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/legionar-dino-battaglia.html

Magnus:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/neznanac-magnus.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/alan-ford-u-boji.html

Ortiz:

Gimenez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html

Loisel:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2025/02/pre-potrage.html

Font:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/jon-rohner-alfonso-font.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/zarobljenik-zvezda-alfonso-font.html

A. Breccia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mitovi-o-ktuluu-breccia.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mort-cinder-breccia.html

E. Breccia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2026/06/lovac-na-snove.html


Solano Lopez:

Del Castillo:
Hermann:

Lawrence:

Moebius:

Grrl-Power:

Amerikanizmi:


Ostale recenzije:




Tuesday, November 10, 2026

Robeo i Rulijeta


Robeo & Rulijeta
Vrsta: antologija

Crtež/scenario/kolor: Željko Pahek

Izdavač: System Comics (2024/2026)

Premijerno: 80-te, 90-te

Dimenzije: 30 x 21 cm, HC

Br strana netto: 67

Tiraž: 500 (?)

Žanrovi: sci-fi, humor, satira

YU istorijat: Naš Strip, Spunk Novosti

Kolor? Da.

Politički obojen? Ne. 

Rasprodato? Valjda nije.

Crtež: 7/10

Crtež/kolor: 9/10

Scenario: 9/10

Ciljne grupe: nostalgičari, zahtevnija publika, bilalovci

Prednosti: kolor, scenario, originalnost

Minusi: cena

Balkanska kinematografija zaista nema puno dobrog sadržaja, uglavnom je sve to jad i čemer. Pogotovo jugoslovenski filmovi su imali ekstremno mršave scenarije, a svaka druga rečenica se sastojala od psovki - što je i vrlo jasno ukazivalo kome su ti filmovi bili namenjeni. (Ne gadim se ja psovanja, i ja sam veliki psovatelj, ali šta je previše je previše.)

A muzika sa ovog podneblja je još gora: od mediokritetne i izvikane rok scene 80-ih (koju su činili skoro isključivo privilegovani klinci vojnih lica) pa sve do kompletnog raspada sistema sa cunamijem mafijaško-kalašturske kanalizacije zvane "turbo -folk" u toj istoj deceniji, nema tu za mene maltene ništa. (Ne računajući nekoliko starogradskih pesama iz nekih normalnijih vremena.)

Ali zato Hrvati i Srbi još i te kako imaju šta da ponude u svetu stripa. Možda ne u tom nekom "autorskom" smislu, ali da ima puno dobrih crtača na ovim prostorima je neosporno. Tu ponajviše prednjače Gera, kao i raniji radovi Janjetova, ali i Željko Pahek spada u taj neki balkanski vrh. A on pritom i piše sve svoje scenarije.

Šta je sad...? Niste valjda mislili da ću da u tu elitnu grupu ubacim i Baneta Keraca? (Budite srećni da njegovo prezime nisam drugačije spelovao...) Nije on na tom nivou; on je običan prosek s generičnim i plastičnim stilom (a stripovi su mu nezanimljivi šund). Kompetentan ali totalno nezanimljiv stil. Mogao bih doduše još da dodam i Smuđu, mada ne čitam ništa od njega, a i Mirko Ilić je dosta talentovan, s tim što je on vrlo malo stripova radio. Goran Delić je prilično dobar takodje, a Bilala nisam pomenuo ranije jer nisam siguran da ga možemo svojatati. (Majka mu je Čehinja, a skoro čitav život je proveo napolju.)

Sva sreća što sam na vreme nabavio ovaj album (uprkos bezobraznoj ceni) jer ga u Alan Fordu već mesecima nema, a to je jedina beogradska knjižara ili striparnica koja ga drži. Delfi ne drži ovaj strip, pa čak ni Darkwood - koji se usput rečeno u zadnje vreme poprilično profušario u svakom smislu te reči, i kao izdavač i kao prodavnica. System Comics je jedna od onih sitnih riba s kojima mnoge knjižare ne žele da se bakću, pa je valjda zato teško doći do albuma. To što ih nije bilo na ovogodišnjem sajmu je samo otežalo situaciju dodatno.

Da li to znači da je R&R rasprodat? Verovatno ne, a to ne pretpostavljam zato što na sajtu System Comicsa ne piše da je album rasprodat; taj sajt se neredovno ažurira, neozbiljni su. Nekako mi je nerealno da se tako brzo album rasproda, pošto se tiraž ipak sastoji od standardnih 500 primeraka.

Doduše, ni ta cifra nije baš pouzdana. Ne zbog toga što izdavači ponekad ne navedu prave tiraže (na primer veliki prevaranti Veseli Četvrtak, ili Darkwood, recimo sa Skalpiranima), već zato što je eventualno bilo tehničkih odnosno štamparskih problema sa ovim izdanjem. Naime, album je trebao da izađe pre dve godine, zbog čega u samom albumu i piše 2024 a ne 2026. Neki lik je na YouTube-u još onomad napravio klip o albumu, što znači da su primerci još pre dve godine postojali. Uostalom, strip je bio najavljen za sajam 2024. Stoga postoji mogućnost da ima manje kopija nego planirano, što je moglo da uzrokuje da se strip tako brzo rasproda - ukoliko je rasprodat. Mada je ovo puko nagađanje s moje strane, jer možda je dugo odgađanje stripa rezultat nečega sasvim drugog.

Kako god bilo, tiraž je svakako nizak - pogotovo s obzirom da je u pitanju relativno poznati domaći crtač - stoga savetujem svakom iole ozbiljnom stripofilu koji zna šta valja da ga kupi u Alan Fordu čim ga ponovo nabave. Ako ga ponovo nabave...

Prilično mi je "čudno" što Fibra do sada nije objavljivala ovog srpsko-hrvatskog ilustratora. Da li je možda zbog toga što je previše kvalitetan...? Ne valja zato što je "suviše nadaren", je li? Ne samo da crta prilično dobro, već mu je i kolor vrhunski, a to znači da ne zabušava sa kompjuterskim pizdarijama. Barem ne u ovom stripu, koji je većinski rađen u 80-im kada ta kompjuterska opcija nije ni postojala.

Ne bi bio prvi put... Fibra je poznata po tome što ne ceni dobre crtače i pravu umetnost već uglavnom promoviše hipsteraj (odnosno amaterske i poluamaterske škrabotinarije) i jeftinu modernu (francusku i američku) komercijalu. Šta bi s tim silnim hrvatskim nacio-, ovaj... patriotizmom? Oko izvikanog Maurovića su se poprilično trudili, prema tome ne razumem zašto daleko boljeg Paheka nisu do sada objavljivali.

Ali ponavljam: Fibra jednostavno ne ceni dobar crtež. Taj izdavač vrlo nerado izbacuje albume vrsnih crtača, dok su uvek presretni da na balkansko tržište iskenjaju najnovije hipstersko smeće, i to brže-bolje nakon svetske premijere. Nema odlaganja: ako je u pitanju hipsteraj ili neko komercijalno smeće (pogotovo ako sadrži sada toliko moderno i dominantno levičarenje), Fibra se svojski trudi da to što pre bude dostupno njihovim vernim fibratorima, odnosno zadrtim fanovima ovog izdavača, koji smatraju da vlasnik Fibre ima unikatan i nenadjebiv uvid u sve ono što je na najvišem umetničkom i intelektualnom nivou. Oni njemu sve veruju: ako Gosn Fibra neki strip odbija da izda znači da je "sranje" ili "nebitan", a ukoliko ga izda znači da je nešto "genijalno" u pitanju, neko "umetničko delo". Zato fibratore volim da poredim sa sledbenicima nekog opskurnog religijskog kulta. Herr Fibra je njihov Papa Štrumpf, njihov idol i verski vođa. Njemu se klanjaju, a sve njegove stavove klešu u kamen.

Da, verovali ili ne, zaista postoji stripofilska vernost ne samo crtačima i scenaristima već i izdavačima! Znam: to je toliko suludo, toliko retardirano, i toliko poremećeno, ali ja samo činjenice iznosim ovde. Zaista postoje stripofili - notorni fibratori - koji od svog božanskog pizdavača Fibre kupuju sve ili skoro sve, kao da nemaju nikakve sopstvene kriterijume vezane za crtež i sadržaj. Odnosno nije "kao da" već ih zaista nemaju. Jer samo kompletna ovca (bez stava, kriterijuma i samopouzdanja) može da kompletno i bez prigovora orijentiše svoj džep i ukus po onome što neko drugi za njega izabere. Verovati u bezgrešnost nečijeg izbora (bez obzira da li su u pitanju stripovi, film ili muzika) spada u domen religijskog fanatizma. Fibratori su opijeni iluzijom da su otkrili Sveti Gral stripa, odnosno strip izdavaštva, a tu bizarnu halucinaciju neguju godinama - što je samo još jedan dokaz (od mnogih) da se mentalna oboljenja teško leče. Farmaceutska industrija, koliko god napredovala, još uvek nije otkrila lek za ovakve likove: makar neke blaže pilule od 30 mg koje bi umanjile efekat ove religijske opijenosti. U prevodu: da se simptomi barem toliko smanje da fibratori kupuju "samo" pola svih Fibrinih izdanja, a ne skoro sve što Monseigneur Fibra odluči da je dovoljno značajno.

Za mene bi to bilo nezamislivo. Meni neki tamo likovi da određuju koju muziku da slušam, koje stripove da čitam, i koje filmove da gledam?! To spada u domen naučne fantastike, jer je prosto nemoguće. A opet, ponekad zaboravljam koliko malo ima fanova muzike, stripofila i filmofila koji su totalno samouvereni odnosno imaju sopstvene stavove i ukus. Ja još od malih nogu ne dozvoljavam da mi iko nameće išta, već se isključivo orijentišem po onome što se meni lično sviđa. Naravno da poslušam povremeno nečiji savet ili čujem nečije mišljenje o stripu, albumu ili nekom filmu, ali to ne znači da ta osoba može da mi određuje izbor. To je totalno apsurdno. Uostalom, zato su moji blogovi (imam i muzički blog, link dole) daleko iskreniji (a time i korisniji) od tipičnog stripskog bloga, jer tipičan stripski blog samo papagajski ponavlja ono što takozvani eksperti tvrde da je univerzalna istina. Zato maltene svaki stripski blog, primera radi, u nebesa uzdiže Huga Prata i Alan Mura kao neprikosnovene genijalce, dok mene savršeno zabole za takozvane "ikone stripa". Isključivo ja ovde odlučujem ko je ikona a ko nije, a to nikada ne zavisi od nekog imaginarnog konsenzusa bajnih "stripoeksperata"... Ako mi se neki crtač ili scenarista ne dopadaju ja to uvek nedvosmisleno kažem, ma koliko taj navodni genije bio cenjen među pozerima, hipsterima i ostalim ovcama. Apsolutno me ne zanima da li takvi crtači i scenaristi imaju nula nagrada ili 500: to je meni kompletno nebitno. Jer se samo idioti mogu voditi nagradama kao što su Oskari, Grammy, Will Eisner Award i sličnim totalno neiskrenim političko-korporacijskim pizdarijama.

Štaviše... Kada čujem da je neki strip ili film dobitnik silnih nagrada, to mi gotovo sigurno govori o tome da je u pitanju neki mediokritet, a neretko i totalno sranje, kao i to da je najverovatnije u pitanju neko "pravdoljubivo" nedelo koje levičari po ko zna koji put besramno hajpuju - i to isključivo zato što je politički korektno. Ne tvrdim ovo zato što sam neki "kontraš" koji tobože voli da se "izdvaja od većine", već zato što mi dugogodišnje iskustvo to govori: što više nagrada to je veće sranje u pitanju. Ovo pravilo važi za nagrađivana nedela ovog veka, ne nužno za muziku/filmove/stripove 20. veka.

A i možda Pahek nije dovoljno Hrvat za hrvatske izdavače?... Nema nikakvih informacija da se Željko izjašnjava ni kao Srbin ni kao Hrvat. Rođen je u Jugoslaviji odnosno u Hrvatskoj, ali se sa oko 20 godina preselio u Beograd i od tada ovde radi. Pretpostavljam da namerno ne želi da se izjašnjava po tom pitanju jer nije nacionalista. Baš kao i ja...

S tim što ja otvoreno kažem da sam 3/4 Srbin i 1/4 Hrvat. Pa sad kome smeta nek izvoli... Baš me zabole.

Šalim se... Fibra primera radi izbacuje mega-integrale Baneta Keraca iako je Srbin, a deluje da je veoma cenjen i tražen sa obe strane granice, odnosno čini se da ga Hrvati ne diskriminišu. Prema tome Pahekovo podrijetlo ne može biti razlog ni objašnjenje ničemu.

Nije da ga Hrvati totalno zaobilaze, jer je prošle godine CRŠ izbacio antologiju zvanu Hrpa čađavih vijaka, a zbog naslova pretpostavljam da se taj album donekle preklapa sa ovim srpskim izdanjem System Comicsa.

Kažem da pretpostavljam jer jednostavno ne znam. Knjižara Alan Ford - koja galopirajućim korakom postaje jedino mesto u Beogradu gde ćete moći naći hrvatska izdanja - ne drži ovaj CRŠ album, a da li je to upravo zbog preklapanja priča to jest zbog tih od nedavno restriktivnih regionalnih prava koje su sve zakomplikovale, ne bih znao reći. U svakom slučaju deluje da je Hrpa čađavih vijaka većinski crno-beli album dok je Robeo i Rulijeta isključivo u boji, a to ukazuje na realnu mogućnost da se puno priča ne preklapa. Format hrvatskog izdanja je skoro 34 cm, dok je ovaj od System Comicsa standardni A4. Navodno ima i priča u boji u hrvatskom izdanju, ali iz kratkog promo klipa to ne mogu da potvrdim, jer se u njemu (tokom kratkog i nepotpunog prelistavanja) vide samo crno-bele strane, što može (ali i ne mora) da ukazuje na to da je taj album većinski crno-beli. To hrvatsko izdanje ima samo desetak strana više od ovog srpskog, što samo produbljuje misteriju.

Naziv albuma - Robeo i Rulijeta - je pomalo nesretan izbor jer sugerira da se radi o neka dva glavna lika koji dominiraju albumom. Međutim to je tek jedna od 7-8 priča, odnosno ovo je antologija. Doduše, pun naslov je "Robeo & Rulijeta i druge priče", s tim što je ovo "druge priče" ispisano mnogo manjim slovima. Uostalom i na samom sajtu izdavača piše samo "Robeo i Rulijeta".

Ovaj album ne sadrži sve kolorne kratke naučno-fantastične priče, već samo negde polovinu valjda. Razlog za to mi je nepoznat, ali je zaista šteta što nije iskorišćena prilika da se sve to kompletira u jednom većem tomu, jer ne deluje nimalo kao da System Comics planira da objavi još jedan ovakav album. Inače su radovi Željka Paheka totalno razbacani, od čitave plejade različitih balkanskih izdavača, i to mahom onih malih. Nije mi nimalo jasno zašto je tako; daleko bi bilo logičnije da se neki ozbiljniji izdavač kao Darkwood, Čarobna Knjiga, Stalker ili Lokomotiva pozabave Pahekom. Da li je Pahek sam kriv za ovakav izdavački kupus ili je jednostavno potražnja premala ili neki treći razlog, ne znam.

Kolor je fantastičan, bukvalno toliko dobar da bolji ne može biti, a Pahek ga je lično radio. Skidam mu (svoju Voivod) kapu za ovo jer "nije morao" baš toliko da se trudi, s obzirom da mnoge crtače mrzi da se bave kolorom a kamoli da se toliko detaljno posvete njemu. Bolji kolor nećete naći čak ni u najboljim Bilalima (70te-90te) i Korbenima (70te, 80te), a to je maksimalni kompliment koji mogu da dam nekom kolor stripu.

Međutim, to nije sprečilo britanskog izdavača Modesty Comics da jednu sličnu Pahekovu antologiju pre 7 godina izdaju u ogavnom kompjuterskom koloru, u kompilaciji zvanoj Error Data. Doduše, samo se neke priče preklapaju; albumi nisu isti. Pritom to izdanje ima oko 30 strana više, crno-bele priče kao i neke u boji.

Summa summarum, imamo tri sci-fi antologije Željka Paheka (o robotima), a deluje da su sva tri različita po izboru priča! Tipičan opšti pičvajz strip izdavaštva... Tu se nužno postavljaju pitanja: koliko ukupno ima ovakvih sci-fi priča, i koja su tačno preklapanja između ova tri albuma?

Odnosno za ovo britansko izdanje odgovori i nisu potrebni jer njega treba zaobići u širokom luku. Zbog ogavnog kompjuterskog kolora.

Na svu sreću u ovom srpskom izdanju je sve u koloru, a to kažem jer smatram da iako je ovaj crtež relativno gust, on ipak zahteva boju. To tvrdim iz dva razloga: 1) crtež je detaljan ali nije dovoljno "stilski precizan" (ne znam kako bolje da se izrazim) da bi komotno opstao u crno-beloj verziji, a pogotovo 2) zato što je Pahek izvrstan kolorista. Uostalom, on je lično farbao najmanje tri (?) epizode Džeremaje i Tornjevi Boa-Mori, još u 80-im. Svako ko je upoznat sa Hermanovim serijalima zna da su odlično obojeni (a pogotovo oni kasniji).

Ovo ne znači da ne cenim Željkov crtež, daleko bilo, već to znači da je njegov kolor toliko genijalan da u svakom slučaju drastično poboljšava strip - ma koliko on već bio solidan u CB varijanti. Pomalo je slična situacija kao i sa Serđo Topijem, čiji su stripovi veoma dobri u crno-belom izdanju - ali kad god ih oboji izgledaju još bolje. (Odnosno ovo skoro isključivo važi za njegove dve obojene Šaraz-De priče. Kolorne epizode iz Colt Frontier nisu ni približno toliko dobre, jer se suviše oslanjaju na tople boje.) Sergio je mrzeo da se bavi kolorom pa je zato vrlo mali broj priča ofarbao, ali u par navrata kada je to radio rezultat je uglavnom bio odličan: toliko dobar da se meni (te dve) njegove kolorne priče više dopadaju od crno-belih.

A svestan sam da sve ovo zvuči kao jeres za mnoge stripofile, pogotovo za one konzervativnije koji su sebi nekako utuvili u te svoje šuplje tikve da je strip uvek bolji kad nije obojen. Ja međutim smatram da većina crno-belih stripova mogu da se poboljšaju sa kolorom (ali samo pod uslovom da je rađen kako treba), ili da u najmanju ruku kolor može da bude jednako dobar crno-beloj verziji. Postoje izvesni stripovi koje ne treba bojiti, ali je taj broj mnogo manji nego što crno-belački puristi tvrde.

Pahek je zadužen i za scenario, i mogu reći da je ovog puta mnogo dobro odradio posao. Kao i uvek preovladava humor, ali na momente ima i inteligentnih zapažanja i fazona. Uvek je tu negde prisutna satira, ali ne ona zapadnjačka koja ti prosto razbija mozak svojim preteranim i prepotentnim moralisanjem, već blaža balkanska varijanta. Pritom su neke priče prilično originalne; Pahek uspeva da izbegne razne klišee, a krajnji obrt se ne može uvek predvideti. Na primer, Alfonso Fontove kratke naučno-fantastične priče preterano morališu, skoro uvek su levičarske, često imaju predvidljiv obrt, i bave se temama koje su neoriginalne (ili su teme iole originalne ali obrađene na neoriginalan način; link dole...)

U svakom slučaju je scenario bolji nego u Željkovom serijalu Astroidjani, izdat u dva c-b albuma od System Comics. Ima tu i Legija nepromočivih, što još uvek nisam čitao (niti ću), a koji je do sada objavljivan isključivo u Srbiji, barem koliko ja primećujem. Legija nepromočivih se može naći i u crno-belim i u kolornim izdanjima. Forma Žlj su izbacili ovaj album, nakon što je neki još levačkiji izdavač bio izbacio isti album. Pahek ga je pre par godina kolorisao na zahtev Francuza, jer je prvobitno bio u c-b kada ga je crtao u 80-im.

Legija nepromočivih je u boji - ALI (veoma debelo ali) je taj kolor rađen kompjuterom. Drugim rečima, ovaj album izgleda prilično jadno. Možda ne toliko plastično kao tipični marvelovski šalabajz, ali je to još uvek veoma daleko od onog pravog kolora koji je nekad radio. Nekada, pre nego što se bio prodao kao i mnogi drugi crtači i koloristi, odnosno takvima nije problem da kompromituju svoj crtež radi jeftinijeg i bržeg bojenja. Stoga ne preporučujem ovaj album nikom, a s te tačke gledišta je nekako i logično da se izdanje od Forme Žlj još uvek nije rasprodalo posle tolikih godina, a sa tako malim tiražom. Naravno da razlog za to nije plastični kolor, jer 99% stripofila ne mari za to, već su neki drugi razlozi u pitanju. Velika većina stripofila uopšte i ne razlikuju prirodnu boju od kompjuterske: šta zna svinja šta je dinja?

Ova specifična kombinacija kratkih naučno-fantastičnih priča s humorom, ovakvim crtežom i kolorom me neodoljivo podseća na Francuze 70-ih, na primer Bilal i Moebius. Kome se ovaj album dopadne obavezno da potraži Priče iz svemira od Bilala (link dole), kao i naravno Metalne godine od Žiroa (mada ne svih 8 albuma jer bar 1 ili 2 nisu na nivou).

S tim što gore pomenuti album od Bilala još uvek ovde nije izašao, što nikako ne mogu da shvatim. Od Bilala dugo nije bilo skoro ništa na Balkanu, ali su u zadnje vreme Fibra i Stalker krenuli da koriguju tu sramotnu neštašicu. Stalker je čak krenuo da izbacuje mnogo manje bitne Bilalove albume - ali ovog još uvek nema ni od korova. Da li je zbog toga što ima samo 50-ak strana, ili zbog nekih zajebanih prava, to ne znam. Ja ga imam na francuskom; na svu sreću sam uspeo da ga nađem na Kupindu pre nekih 6-7 godina, i to za samo 300 dindži...



Moj muzički blog:

Neki strip linkovi: