Vrsta: 22. integral
Crtez: John Cullen Murphy
Scenario: Cullen Murphy, manje-vise
Izdavac: Carobna Knjiga (2022)
Premijerno: 1981-1982
Dimenzije: 33.7 x 24.5 cm, HC
Br strana netto: 104
Tiraz: 800
Zanr: istorijski, avanturisticki, ratni, srednjovekovni
YU istorijat: Stripoteka
Kolor? Da.
Politicki obojen? Ne.
Rasprodato? Ne.
Crtez/kolor: 9/10
Scenario: 2/10
Ciljne grupe: nostalgicari, svi uzrasti, esteticari
Prednosti: veoma dobar crtez, odlican kolor, staromodno
Minusi: mizeran i neverovatno glup scenario
Period od 1947 nadalje (odnosno od šestog integrala) označava veliki pad u kvalitetu priča i scenarija, kao što već rekoh ranije. Dokle ta sentimentalna era traje nisam siguran jer još uvek nisam čitao integrale 8 do 12. Međutim u medjuvremenu sam pročitao 13 i 14 i tu su stvari već opet po starom odnosno na sličnom nivou kao prvih pet integrala: fokus je na avanture a mnogo manje na njegovu dosadnu porodicu. Smorna faza traje verovatno negde do 10. albuma, po onome sto sam čuo. Nije verovatno nikakva slučajnost što su baš 11. i 12. integrali rasprodati uprkos činjenici da su bili doštampavani. Priča se da je ovo najjača faza serijala. Verovatno ima neke istine tu, mada je teško zamislivo da je ta faza bolja od prvih pet.
Od 18. integrala Marfi preuzima crtež. To je crtač nekada relativno poznatog a sada opskurnog stripa Ben Bolt, koji se često pojavljivao u Stripoteci. Veoma dobar crtač, pomalo potcenjen zato što je zamenio Fostera. Ovaj prvi Marfijev integral nisam čitao jer ga nisam ni kupio, a razlog za to je zato što je štampa manjkava. Sve je nekako žućkasto i bledunjavo, a to znači nedovoljno dobro za čitanje. Bar što se mene tiče. Taj nizak kvalitet pogotovo puno odudara od narednih integrala koji su daleko bolji u tom pogledu. Od 19. albuma nadalje kolor je odličan, da ne kažem fantastičan.
Brojeve 19 do 23 sam kupio jer su bili na velikom sniženju, a zbog tog velikog popusta na pozamašan broj albuma sam se vratio PV serijalu, koji sam bio otpisao par godina ranije zato što su me 6. i 7. albumi toliko smorili, pa sam zato bio prodao sve što sam imao posle toga tj albume 8 do 14 a da ni ne pokušam da ih pročitam. Ovo se ispostavilo kao greška. Na svu sreću je bila ova akcija jer da nisu ponudili ovakav popust nikada se ne bih pozabavio Marfijevom erom koja mi nikada nije bila na radaru. Nisam bio ni svestan koliko je zabavan Marfijev crtež, a tu kolor igra značajnu ulogu. Čak je možda boja još bolje nego u Fosterovim albumima. Marfi nije tehnicar na nivou Fostera, naravno, ali stilski mi se cak nesto vise svidja, bar sto se lica tice. Sto se scenografija tice, Foster je tu bolji.
Međutim dve stvari morate znati vezano za Marfijevu eru, koja ide sve do 32. integrala. Prvo, crtež drastično propada u kvalitetu, otprilike od 24. integrala nadalje. Kod 28. integrala crtež je već prilično loš, a kod zadnjih integrala je užasan. Najobičnije brljotine, vrsta veoma jeftinog i nepreciznog crteža kakav se pronalazi u najjeftinijim palp stripovima 50-ih i 60-ih. Tačan razlog za ovo ne znam ali nije ni bitno. Činjenica je da ove integrale ne preporučujem, ali uopšte.
Ono što samo dodatno zacementira beskoristan status ovih najkasnijih brojeva direktno je povezan sa mojom drugom poentom, a to je da od ranih 80-ih scenario - bukvalno odjedanput - postaje katastrofalno loš. Dok je integral 21 i dalje veoma zabavan i u crtačkom i u scenarističkom smislu, u integralu 22 serijal doživljava takav sunovrat kakav sam retko primetio u bilo kom strip serijalu. Od zabavnih priča prethodnih albuma - do iznenadne propasti u svakom smislu: likovi, radnje, ideje - sve postaje kompletno retardirano. A razlog tome je stari dobri odnosno stari smrdljivi nepotizam. Marfi je dodelio zadatak pisanja svom sinu, "školovanom" imbecilu koji piše kao pravi mongo loid. Ovaj neuki bolid je navodno završio Harvard, a pretpostavljam da smer nikako nije mogao da bude Literatura ili nešto slično. Možda Afričke Studije ili neka slična glupost? Jeste da je on studirao na Harvardu pre nego što je američko više obrazovanje totalno propalo, ali možda je već tada bilo tih nekih neozbiljnih pravaca, jer i debili valjda imaju pravo da stiču diplome... u nečemu. U bilo čemu. Važno je samo da se neka diploma stekne, bilo koja - a u ovo veruju samo kompletni klovnovi.
Ali čemu se čuditi? Harvard je fabrika idiota, uvek bila i ostala. Ako su svi harvardovci ovakvi genijalci kao ovaj kreten od čoveka, onda je to jedna divna ironična divota, neopevani kretenluk.
Možda ću jednom prilikom detaljno da opišem pregršt idiotizama koji dominiraju 22. integralom, a pretpostavljam i 23. jer i njega tek treba da pročitam. Verujte mi na reč: Cullen Murphy je kompletni buzdovan, a priče i likovi su mu uvreda za inteligenciju bukvalno svakoga. Svaka strana ovog integrala je maloumna. Ironično je što sam oduvek bio hvalio Fostera zbog daleko boljih scenarija Princ Valijanta u odnosu na Raymond-ovog Flash Gordona, a ispostavlja se da je Marfijev sin uspeo da nadmaši čak i Rejmonda u glupostima. Čak i plavi pacifista, heroj svemira, nije toliko blamažan strip kao Kalenova era Valijanta.
Foster je zvanično predao Marfiju serijal 1971, ali je Foster nastavio da se bavi scenarijem i da Marfiju šalje radnje priča sve do 80-ih, mada je pomalo nejasno dokle je Foster doprinosio pricama. Sudeci po ovom integralu to mora da je bilo pocetkom 80ih. U ranim 80-im sve više je počeo da se u ovu rabotu meša Marfijev sin, koji ne da nema talenta za pisanje, već mu ne bih dao ni da piše za Teletabise. Totalan raspad sistema. Kalen niti razume istoriju, niti politiku, niti ljudsku psihologiju; ne razume se ni u strukturu stripa, bukvalno ne zna ništa! Čovek je kompletni pajac. Ljudi kritikuju Hermanovog sina, ali on je Dostojevski u odnosu na Kalena.
Bespotrebno je, barem za sada, da u detalje analiziram tonu gluposti koje se nalaze u 22. integralu, albumu kojeg sam jedva uspeo da dovršim, jer sam bio smoren sa dubokim nivoom imbecilizma. Ipak sam bio navikao na prilično dobre priče koji su išli uz fantastičan odnosno veoma dobar crtež i divan kolor, ali od ovog broja nadalje je ostao samo crtež. I to je naravno nešto, nije malo, ali je neuporedivo lepše imati kompletan paket kao što je bio slučaj u prethodnih 20-ak integrala.
Znači da rezimiram savete za čitav serijal...
Obavezno nabavite prvih pet albuma. Integrali šest i sedam su scenaristički mnogo slabiji i njih možete slobodno da preskočite. Previše se bave romansom, sentimentalnošću i jako su dosadni. Jedva sam ih nekako pročitao a onda odustao od serijala nekoliko godina. Čak sam i bio prodao sve brojeve od 6 do 14, kao što rekoh.
Za sada sam pročitao 1-7, 13, 14, 19-22, a imam još 8, 10, 15, 16 i 23 u kolekciji, koji me čekaju. Dodatne informacije sam stekao preko ChatGBT, od kojeg sam dobio dobar uvid o tome kako kvalitet oscilira posle sedmog broja.
U svakom slučaju, serijal treba nastaviti od otprilike 10. broja, a po onome što mi je ChatGPT ispričao vrhunac serijala su upravo 11 i 12 koji su rasprodati. Nisam ih čitao jer sam ih bio prodao pre nekoliko godina, ali verujem da su veoma dobri, jer 13 i 14 su takođe prilično dobri, a pretpostavljam da su i 15 i 16 na tom nivou.
Zadnji Fosterov integral 17 je navodno problematičan u crtačkom smislu jer Foster više nije bio na punoj snazi. Ukoliko vam se Marfijev stil sviđa obavezno pokupujte prvih nekoliko integrala, odnosno 18-21. Ukoliko vam je crtež mnogo bitniji od priče onda slobodno produžiti serijal do 23. integrala ali ne ići dalje od toga jer crtež posle toga kreće da pada i to prilično. A ukoliko vam ne znace nista ni crtez ni prica, onda pokupujte sve integrale, a kada to uradite krenite da crtate sopstvene epizode Valijanta, i to nogama, jer je ocigledno da nemate ni mozga niti smisao za estetiku. Blago vama, blago ludima i glupima.
U normalnom slučaju bih rekao da je prava šteta sto crtez propada posle 23. broja, ali ne smatram da je tako zbog toga što je scenario totalno propao već u 22. broju. Nema teorije da se priče popravljaju u kvalitetu odnosno čisto sumnjam da je Marfijev sin vremenom stekao više iskustva i inteligencije jer kao što znamo inteligencija se ne kupuje u prodavnici ili na pijaci već je ili imaš ili nemaš, kao i talenat. Stoga smatram da su albumi 24 do 32 ne samo crtački jadni pa čak i mizerni veći scenaristički kompletno sranje. Znači ti albumi nisu vredni pet para.
Posle Marfija serijal preuzimaju neki Italijani koji su uveli elemente političke korektnosti tako da se za mene ovaj serijal završava sa 21. integralom. To što je čak i tradicionalan, konzervativan serijal kao PV iskorumpiran levičarskom propagandom ne može doduše nikako da čudi s obzirom da je italijanska faza ovog serijala krenula u ovom smrdljivom veku. Da li je Princ Valiant ili neko od njegove dece postao derpe? Da li je njegova grčka supruga postala feministkinja ili borac za prava Palestinaca? U ovom veku marksističke retardiranosti sve je moguće... |