Posle prva dva integrala napravio sam pauzu jer ostale albume još uvek nisam bio nabavio. Ostatak sam naknadno pročitao. Posle nekog vremena sam nabavio i pročitao treći integral, a onda dve-tri godine posle toga i ostatak, integrale četiri i pet. Ovo je nastavak tj produžetak stare recenzije, tj prva dva albuma, pa zato možda ima malo ponavljanja...
Treći integral je prilično zanimljiv i ima odličnu podradnju koja se bavi nekom bandom koja nije deo indijanske teritorije, ali tu se završava kvalitetan deo serijala.
Četvrti integral označava veliki pad kako u scenariju tako i u crtežu. Prevelik broj epizoda nije crtao Gera već neki drugi mnogo slabiji crtači, a radnja postaje dosadna i glupa. Pa čak i ogavna, jer se ispostavlja da je glavni pomoćnik Crvene Vrane neki derpe. Pošto je strip iz 21. veka naravno da je Aron odlučio i da nam prikaže tucačinu između dva degenerika. A eto i zašto je Tramp izabran, jedan od milion razloga.
Peti integral je većinski od Gere, tako da imamo boljitak, makar crtački. U scenarističkom smislu sve pada i propada u ovom tomu. Lik Kečera je apsolutni vic. To je neki neuništivi ludak, maltene kao iz nekog bednog slešer horora, koji se pojavljuje niotkud svugde gde treba i ne treba, ponašanje mu je totalno bizarno i nepredvidivo, motivi nejasni - a time je jasno čemu on zapravo služi: da stvara situacije za scenaristu, jer Aron već odavno nije znao šta da radi sa ovom pričom i u kom pravcu da ide. Zato zloupotrebljava lik Kečera koji zapravo postoji kao jeftini plot-device da bi se kreirale nove situacije na koje glavni likovi moraju da reaguju. Način na koji beži iz zatvora je kompletno retardiran, kao i sve vezano za sve njegove ostale scene i situacije. Ovaj lik je totalan promašaj, jer serijal nema prave elemente fantazije, bar ne do petog integrala, a Kečer je faktički kao neki lik iz fantazije jer mu sve ide od ruke - a pritom je lud što sve te njegove uspehe čini kompletno nerealnim. Ovakvu budalu panduri bi u stvarnom životu uhvatili za 2-3 sata...
Ima puno problema i sa Crvenom Vranom, ko je šef mafije i zapravo psihopata, a onda opet nekako zapravo i nije... Ispostavlja se da je pun nekih principa, kodeksa i moralnih načela koji ne da se nikako ne uklapaju u profil takve ličnosti nego čine smehotresiju od serijala. On je odan Indijancima, odnosno valjda u starijem dobu postaje takav, iz ko zna kakvih nebuloznih razloga koje ni Aron sam ne bi umeo da definiše i objasni. Aron ga zapravo zloupotrebljava kao i Kečera, i menja mu ćud po potrebi. Po potrebi scenarija. Ako scenario zaglibi u nekom ćošku iz kojeg ne može da izađe Aron "reši" taj problem tako što modifikuje Vranu da bude agresivan i psihopata, a ako priča zahteva da odjedanput iz vedra neba poprimi neke pozitivne karakteristike onda Mafia Boss najednom kreće da se ponaša kao moralni, uzorni, idealistički sveštenik. Najednom želi da se iskupi pred svim svojim predacima, ili tako nešto slično. Psihopata koji je najednom shvatio da ne bi trebao da bude toliko zao i pokvaren, ma piš živi. Ubica koji odjedanput spoznaje moral i prave ljudske vrednosti: lakrdija koju samo neozbiljni levičarski profiter kao što je Aron može da osmisli. Totalna papazijanija od lika, ali samo jedan od mnogih razloga zašto se serijal totalno raspada u zadnja dva toma.
Imamo tu i FBI tipa koji je šef Zlog Konja, a koji se gotovo sve vreme ponaša kao pomahnitali manijak bez kočnica i bez ikakvih civilizacijskih normi, kao da je pušten sa uzice posle 30 godina provedenih u samici. On stalno na nekoga vrišti, dernja se, psuje, skače; samo što nije počeo da izvodi neki salto ili da dubi na glavi u tim neprestanim napadima besnila i histerije. Shvatam ja da Aron kao levičar mrzi autoritet (ili se samo pretvara da ga mrzi, radi profita), ali pretera ga baš. Uostalom, ironično, FBI je do nedavno (2024) bio kompletno u rukama Demokrata, stoga ova silna korupcija koju Aron projektuje na ovu organizaciju se ispostavlja kao neka vrsta ironičnog proročanstva, kao da je znao da će jednog dana Bajden i njegova soroševska mafija da preuzmu totalnu kontrolu nad ovom nekada ozbiljnom institucijom. Prosto je nemoguće da jedan ovakav neobuzdani manijak bude ikakav dirigent u FBI, to čak ni u stripu ne može da prođe, pogotovo ne ovakvom koji pretenduje da je iole realističan.
Skalpirani takođe pati od previše iskomplikovane radnje, sa previše likova koji su razbacani na sve strane po rezervatu, a pritom neki put nije jasno o kome se radi jer crtež ne razlikuje preterano između određenih likova. Ako je Aron već hteo toliko likova onda je trebao da angažuje crtača koji će njih vizuelno mnogo jasnije da diferencira. Gera je veoma dobar crtač, ali kao što već rekoh po pitanju faca nije baš svetska liga. Ukoliko ne pročitate čitav serijal u nizu, odnosno u jednom cugu, stvari postaju konfuzne.
Pri kraju 5. integrala imamo totalno debilnu scenu u kojoj se Zli Konj i Crvena Vrana sreću negde u divljini usred noći, a Konj nudi Vrani savezništvo da ubiju serijskog ubicu Kečera. Pritom samo da podsetim da je Crvena Vrana upravo bio izašao iz zatvora u kojem je proveo skoro godinu dana - i to zbog izdaje upravo ovog istog Zlog Konja! Znači, glupo da gluplje ne može. A inače je Crvena Vrana hteo da izvrši samoubistvo u zatvoru samo nedelju dana ranije, što je nanovo bilo Aronovo retardirano potenciranje visoko-moralnih principa ovog šefa mafije. Koliko je šefova mafije izvršilo samoubistvo? Čak ni u zatvoru kad dobiju doživotno to ne rade, bar ja ne znam ni za jedan slučaj. Psihopate ekstremno retko pribegavaju samoubistvu a to je zato što sebe - kao tipicni narcisoidni egomanijaci - previše obožavaju da bi si na taj način naudili. Ali takav je lik Crvene Vrane: fleksibilan kao plastelin, "voljan" da se menja kako Aronu dune, a scenarista ga menja po potrebi; time Aron pravi totalnu sprdnju od tog lika, koji je ključan za ovaj serijal.
U toj noćnoj sceni na nekoj livadi, Zli Konj saznaje od Crvene Vrane da je njegova bivša ženska, ujedno ćerka Vrane, pre nekih godinu dana bila trudna i abortirala - a da pritom ništa nije bila rekla Zlom Konju. Zašto mu nije rekla? Nema nikakve logike naravno, a ovaj sub-plot Aron je bio kreirao samo da bi mogao da ga zloupotrebi na ovako tupav i glupav način. Imamo patetičnu scenu u kojoj Konj krene da plače u sred pucnjave! Scena se završava time što se Kečer pojavljuje (po običaju) niotkud! Kao neka avet, kao neki vampir sa neverovatnim natprirodnim moćima, ovaj matori skeletinjo se pojavljuje kad god hoće i gde god hoće i niko mu ništa ne može. Kako ruinirati čitav serijal, ili makar zadnja dva integrala, sa samo jednim užasno koncipiranim likom... Naravno, kao što rekoh ima tu i drugih gluposti, ali lik Kečera je ubedljivo najveći debakl.
Ovaj serijal su trebali da okončaju nakon trećeg integrala jer nisu imali više gde da idu s radnjom. Veštačko prolongiranje serijala je dovelo do toga da ga unište. Lik Kečera se transformisao u nekog neuništivog negativca koji nema šta da traži u ovakvom (tobože realnom) serijalu. Zlatno pravilo: što duže bilo koji serijal održava glavnog negativca na životu, to je serijal (po pravilu) gluplji, nelogičniji, gori i iritantniji. Razlog tome je da negativac da bi tako dugo opstajao postaje neuništiv, a time sve postaje predvidljivo i nerealno. Da ne pričam o tome kako protagonisti deluju sve gluplje i nesposobnije - što je i logično kada je negativac sve moćniji. Priznajem, u ovom slučaju protagonista je sve samo ne klasičan heroj, on je zapravo jedan maloumni luzer. Zli Konj je narkomanska kretenčina, i često sam se bio upitao šta uopšte Aron očekuje od nas: da navijamo za njega? Ovo je serijal u kom su skoro svi likovi idioti i/ili psihopate i/ili luzeri. To možda nije loše u smislu realizma, ali šta me onda zabole ona stvar ko će da preživi a ko neće, kome će da se posreći a kome neće? A da ne pričamo o silnim kontradikcijama kod raznih likova.
Velike finale je takva sprdačina da je maltene parodija. Crvena Vrana u svojoj kancelariji priprema zamku za bandu kriminalaca koji zahtevaju novac od njega. On onda kao neki Clint Eastwood Rambo njih sve kreće da cmeka, odviše lako naravno, a potom se i Kečer pridružuju ovom haosu. A onda sledi jedna od najglupljih scena u čitavom serijalu, a to je kada Kečer odjedanput prizove gomilu besnih kerova koji nasrću na mafijaše. Ovo je preglupo, i prosto me je blam da o ovome pišem, blam me je što sam platio za ovaj album, dao novac za ovakve notorne gluposti... Opet je Kečer tu neki natprirodni lik sa neverovatnim moćima, a pritom je najobičniji štrkljavi starac koji se verovatno hrani po kontejnerima. Ali nema veze, Aron je odlučio da od njega napravi anti-Supermena pa zato imamo integrale četiri i pet koji su se ispostavili kao parodija serijala umesto njegov nastavak. Iz nekog razloga kerovi znaju da treba da napadaju samo mafijaše a ne diraju Zlog Konja. Ali to je već sitničarenje, jer ovaj integral sadrži takav pregršt gluposti da ja ne mogu sve detalje ovde da izlistam jer se ne sećam svega. Znam da se u svakoj epizodi, pa maltene svakih par strana, dogodila neka velika glupost.
Ako mislite da je Aron završio sa glupim forama vezanih za kerove, teško se varate. U velikom finalu, koji je jednako retardiran kao i velika većina američkih trilera, Kečeru Vrana odrubljuje čitavu ruku, međutim ovaj osakaćeni mršavi starac nekako uspe da baci ogromnog i snažnog Vranu pesnicom na pod, udarcem. Kečer već znamo da je neuništiv, stoga činjenica da krvari k'o lud i da deluje polumrtvo je obična jeftina i providna prevara Arona, jedna od mnogih, ali način na koji Kečer dobija još jednu šansu, milionitu po redu, je totalno smehotresna: onako polumrtvom prilazi mu jedan od pasa i dodaje mu revolver. Ne šalim se uopšte, to se zaista tako odigra u ovom smrdljivom petom delu. Ko god ovo čita a ne nasmeje se ili makar iz gađenja zatvori strip taj definitivno nije sasvim čitav.
Ono što sledi u narednom kadru (koji je ujedno i splash page) je totalno stereotipična tarantinovska situacija u kojoj tri glavna lika svi drže pištolj uperen jedan na drugog. Meni su takve "uzajamno-pištoljno-uperljive" (ha ha) scene u filmovima oduvek bile totalno šalabajzerske, ali ma koliko god strip bio prikladniji za gluposti ipak su neke gluposti previše glupe da bi mogle da prođu čak i u stripu. Uzrečica "previše glupo čak i za strip" je nešto što često koristi na ovom blogu, a u ovom postu bih mogao da je koristim 100 puta.
Epilog je kompletno debilan. Crvena Vrana je nekako preživeo čitav onaj haos i nasilje, iako smo uz pomoć Aronove obmane pomislili da je mrtav. Ali Aron je odličan u tome: da nas laže, da nas tretira kao debile, da iz očaja izmišlja totalno tupave zaplete jer se uplitao u radnju čiju poentu više ni sam nije mogao da provali... Saznajemo da je Crvena Vrana postao maltene neki hipi otuđenik koji živi u divljini, zauzevši mesto Kečera - i to treba da bude kao neka bajna simbolika? Čega? Aronove gluposti? To da. Zli Konj beži iz rezervata, opet ostavljajući neku ženu trudnu a da o tome OPET ne zna. Simbolika? Aronovog idiotizma, apsolutno. Podrazumeva se da ovaj deo takođe sadrži mnogo jeftinog i patetičnog filozofiranja, toliko tipičnog za maloumnu američku komercijalu. Kao da čitam neki imbecilni Marvel...
Likovi su totalno iskarikirani u petom delu, još više nego ranije, svi konstantno vrište jedni na druge.
Moralni preobražaj Crvene Vrane je jedna od većih gluposti u serijalu, ali opet ništa u poređenju sa raznim glupim forama i fazonima koji krase zadnja dva integrala. Crvena Vrana se odjedanput kaje što je bio višedecenijski mafijaš i ubica, i ne samo da hoće da okonča svoju psihopatsku karijeru već totalno iskreno želi da pomogne svom narodu, a način na koji to radi je krajnje debilan. Jedno je ukoliko mafijaš planira da izađe iz kriminala, a sasvim nešto drugo je ako uz to još i namerava da pozatvara biznise drugih mafijaških ogranaka i da se postara da mnogi budu ubijeni ili pohapšeni samo zato što se njemu ćefnulo da odjednom postane Dobrica, veliki benefaktor indijanskog naroda. Totalno nerealno, jer to znači da je Crvena Vrana ili totalno poludeo, zašta nema konkretnih dokaza, ili je totalni imbecil - a ovo drugo ne može biti s obzirom kakvu je imperiju izgradio i koliko je dugo njome uspešno vladao.
Ima tu i neki šerif idealista koji uhapšenog dilera droge pušta na slobodu jer mu se tako ćefnulo.
Način na koji Kečer beži iz zatvora je kompletno retardiran, glupost na kvadrat prikladnija za humoristički strip. Usleđuje neka velika pucnjava u zatvoru u kojoj se svi poubijaju. A ključ je baš morao da padne ispred Kečerove ćelije. Scenario na nivou deteta od pet godina. Bonelli nivo maltene, nešto što bi se moglo naći u Zagoru ili Teksu. Neću da bljujem Zagora jer to nije pretenciozan serijal sa socio-političkim aspiracijama pa mu zato ne zameram neke stvari - koje definitivno moraju da se zamere stripovima tipa Skalpirani.
Debela Meg postaje glavna u rezervatu što je totalno politički korektan potez Arona, a drugačije ne možemo ni očekivati od njega jer je totalni poltron establišmenta... U epilogu se ona smuva sa Zlim Konjem, što je totalni kliše a možda se i dalo pretpostaviti da će Aron da krene ka tom nekom poluholivudskom finišu. Vrlo je jasno da je Aron opčinjen Tarantinom pa je zato pokušao da prebaci takav pristup na strip, što naravno nije preterano teško jer u stripu prolaze gluposti mnogo lakše nego na filmu. A uprkos tome je uspeo da usere ovaj strip, jer je mnogo preterao sa glupostima.
Ja razumem zašto se nekim ljudima možda dopada ovaj peti integral, jer je prepun akcije i napokon se klupko razmotava u svim pravcima. Do tada se sve stalno bilo dodatno komplikovalo, a onda je krenulo rešavanje tih raznih dugotrajnih mržnji i duela. Naravno, ovaj album se može samo dopasti nekome ko totalno isključi mozak, jer je radnja realno mnogo debilna, i to u baš svakom segmentu priče.
Generalno govoreći o čitavom serijalu, jedna od najvećih grešaka je to što jedan lik nije simpatičan. Bukvalno su svi šljam, ili u najbolju ruku neki nebitni, ne previše zli tupsoni u sporednim ulogama. Od glavnih likova, kojih ima dosta, niko nije na dovoljno visokom nivou u moralnom smislu da bi me njihova sudbina zanimala. Bukvalno me nije interesovalo šta će se svima njima desiti, a to nije nimalo dobro jer ako te scenarista ne može uvući u radnju onda nije ispunio svoj zadatak. A jedini način da izazove radoznalost kod čitaoca o sudbini likova je da te iste likove načini zanimljivim i bar donekle harizmatičnim. Ako su svi šljam onda zašto bi me zanimalo ko će koga bolje da prevesla da bi došao do nekog bednog cilja? Tako nešto prolazi samo kod noir stripa sa primesama humora. Na primer Torpedo se takođe bavi totalnim ološima, ali pošto su situacije mnogo zabavne i duhovite čitaocu je stalo da sazna šta će se na kraju desiti.
A to me nadovezuje do još jednog ključnog stilskog felera: u Skalpiranima nema nikakvog humora, jer ovo je tipičan suvoparni, patetičan, američki akcioni serijal sa uobičajenim ispraznim filozofiranjem i mudropreseravanjem. Nisam nikakav fan preterane učmalosti nekih tamo sumornih likova koji uglavnom deluju kao da su na rubu samoubistva. To je za mene čista patetika - koja u filmu još donekle i prolazi ali u stripu nikako. Ali OK, barem niko ovde nije odeven u kostim slepog miša ili pauka - dok naglas filozofira o smislu života. Zato je Skalpirani daleko bolji od američke superherojištine. A opet, šta nije?
Peti integral preporučujem samo stripofilima koji ili nemaju mozga (znači većina) ili ga s lakoćom mogu isključiti. Inteligentni čitaoci (vas šačica) bi trebali da se zadovolje sa prva tri integrala, ukoliko uopšte mogu da ih nađu jer su oba izdanja rasprodana. Ne smete dozvoliti da vam radoznalost (kako se radnja nastavlja) nametne kupovinu zadnja dva albuma, jer ćete biti razočarani... sem naravno ako ste nekritični stripoklovnovi kao oni easy-to-please bolidi sa forum.stripovi koji se skoro svi slažu da je ovo u scenarističkom smislu izvrstan serijal.
Čisto da vam dam jedan primer kako ti pajaci rezonuju... Jedan od njih tvrdi da je Skalpirani realističan serijal i da likovi i situacije nisu uopšte preterani - a to zaključuje na osnovu holivudskih filmova o indijanskim rezervatima koje je gledao! U fazonu, "ovo u stripu se poklapa sa onim što se prikazuje u američkim filmovima". Može li čovek biti gluplji? Uvek sam tvrdio da velika većina stripofila "uči" o politici, društvu i kulturi prvenstveno iz stripova i filmova, verujući maltene sve što vide, čuju i pročitaju jer su kompletno operisani od skepticizma i analitičkog razmišljanja. Vrlo verovatno mnogi rezonuju slično kao ovaj bolid - samo što su za nijansu inteligentniji od njega pa im ne pada na pamet da tako nešto otvorenog priznaju. Upravo zato što većina maloumne raje izvlači svu svoju životnu, političku i moralnu filozofiju iz tupavih filmova i stripova imamo ovakvu pandemijsku globalnu situaciju u kojoj glasači u maltene svim nacijama redovno davaju svoj glas ekstremističkim i kretenskim strankama. Što samo dodatno potkrepljuje moju pretpostavku da mase nikada nisu bile gluplje nego što je to trenutno slučaj. U istoriji čovečanstva nivo gluposti nikada nije bio viši; to je barem moje mišljenje za koje priznajem da nemam konkretne dokaze. Da je život u indijanskim rezervatima baš ovoliko grozan kao što to Aron prikazuje rata samoubistava bi bila 70%, najmanje, a ostatak stanovništva bi patio od duboke depresije. Retardi nikako da ukapiraju da se u stripu i na filmu sve preteruje i preuveličava radi dramskog efekta. Ko zaista hoće da upozna indijanski život u Americi treba da ode tamo i da se upozna sa pravim Indijancima umesto da izvlači neke nebolozne zaključke bazirane na glupostima iz bujne mašte nekih tamo scenarista... Koliko je samo ljudima lako ispirati mozgove... Ništa lakše.
Preporučujem izdanja od Darkwood-a zato što imaju malo veći format od Fibre. Ne razumem zašto su Hrvati "uporabili" manji format, ako već imaju reputaciju tehničke savršenosti. Razlika u veličini je osetna što znači da ako pređete sa Darkwood-a na Fibru smanjenje stripa će vam verovatno zasmetati.
Sve u svemu, ovaj serijal bi bio još jedan u beskonačnom nizu beskorisnih američkih izdanja da nije Gera angažovan. Njegov stilski crtež i sasvim fin kolor čine 95% razloga zašto još uvek imam prve integrale serijala. Priča jeste zanimljiva u prvoj polovini, ali daleko bilo da je odlična kao što neki tvrde. Najlakse je postaviti radnju - ali je trik u tome da se ona inteligentno razresi, a tu Aron pokazuje da je zapravo prosecan scenarista i da ga nije sramota da probegava jeftinim triler fazonima. |
No comments:
Post a Comment