Ovaj biser sam sasvim slučajno našao u jednoj striparnici u Španiji. (Pa da, šta bi strip na španskom tražio u španskoj striparnici?) Htedoh reči, nisam ni očekivao Grua niti ga tražio u Španiji, ali ovaj jedini primerak je bio prisutan, na sniženju, "samo" 10 evra, i naravno da sam ga munjevito zgrabio.
Sadrži čak 5 od ukupno nekih 180 (?) epizoda. Kažem "čak", jer do tada sam imao samo 16 epizoda (iz dva izdanja, jedan na srpskom drugi na engleskom). U medjuvremenu sam nabavio mnogo više...
A to što sada imam 5 albuma Grua plus 15ak malih onih sveskica iz 80ih - na 3 različita jezika - dosta govori o tome koliko sam: a) očajan da nabavim ove stripove, b) koliko je teško doći do njih (barem na Balkanu), i c) da sam retard jer su mi toliko bitne ovakve "budalaštine".
Gru, iako je relativno komercijalan strip tj humor mu nije "zahtevan", ipak nije za svakoga. Moraš biti operisan od pretencioznosti odnosno ne možeš biti fibrator da bi se bavio njime. Ovo uzvišeni pizdavač kao sto je Fibra nikada ne bi izdao, jer ne sadrži ni dubokoumnu filozofiju o human condition (hipsterima se qurčevi dižu na ovu frazu), niti morališe koristeći levičarske političke baljezgarije, niti je loše nacrtan odnosno naškraban. Dapače, političkih pridika nema uopšte (za razliku od npr marksističko-propagandnog stripa Simpsonovi), crtež je odličan, a pokušaja "uzvišenog" mudroproseravanja nema ni u tragovima. Ovo vlasnik Fibre ne bi izdao ni da mu se zapreti giljotinom, a verujem i da njegovi verni zombo-fibratori ne kupuju ni ona dva albuma koja su izdali ČRS. Jer imaju jednu veliku manu: na omotu im nigde ne piše "Fibra". To ti je ono kada dozvoliš da ti jedan čovek diktira ukus odnosno faktički odlučuje šta ćeš da čitaš, pa čak i šta ćeš da kupuješ. Blam. Fibratori su žešći bolidi, ali o tom specijesu sam već dovoljno kenjao i ranije...
Prve dve epizode, Fontana mladosti, su najbolje. Ideja da se svi glavni likovi vrate u svoja dečija stanja je tako jednostavna a tako učinkovita i genijalna, pogotovo u rukama ovako iskusnog scenariste, a pritom se idealno uklapa u koncept serijala. Što se mene tiče, mogao je slobodno da proširi ovu priču na standardni serijal dužine od 4-5 epizoda odnosno 100ak strana. Bilo je tu potencijala za mnogo više gegova i suludih situacija.
Treća epizoda Voda nije ni približno duhovita.
Kako mogu da opisujem radnju kad ne znam španski? Pa nije da ne znam uopšte, tj pre nego što sam strip kupio (2022) znao sam samo ono najosnovnije tj par reči tu i tamo, odnosno maltene ništa, definitivno nedovoljno da pokušam da čitam nešto na ovom jeziku. Međutim, tadašnja fenomenalna nabavka od 7 albuma na španskom (sve jedan bolji od drugog, vrhunski stripovi kojih nigde na Balkanu nema ni od korova - sem Fernandezovog Drakule koji se pojavio godinu dana kasnije) su me motivisali da uzmem da "naučim" 30ak najosnovnijih glagola i da se na taj način pokušam nekako izboriti sa tekstom. (Kao da jezik čine samo glagoli, he he...)
E sad, jedno je nabiflati 30 glagola u infinitivu (što je već samo po sebi za moje godine i alchajmerski mozak mnogo) a sasvim je nešto drugo znati konjugaciju svih njih u sadašnjem, prošlom i budućem vremenu. Naravno da nisam otišao tako daleko jer mrzim da učim jezike i nema teorije da sve to nabubam, ali onda - eureka - sam se setio voice translator apps kojih ima brdo, a pošto umem da čitam španski (vrlo lak u tom smislu) sam uspeo na ovaj način da pročitam strip. Išlo je sporo, ali je bilo uspešno. A pritom sam i naučio dosta španskih reči, tako da sad već i bez voice translatora mogu da razumem nekih 30% balona. Doduše, moram napomenuti da je ovo strip sa izraženo lakim vokabularom, a tipično je da likovi svi pričaju uglavnom kratko, jasno i pravilno tj bez puno slenga i neprevodljivih fraza. Idealan strip za učenje bilo kog jezika. Za razliku od Palaciosovih istorijskih stripova (4 od onih 7 su baš ti) i koje na svoju ruku jedva mogu da pratim, odnosno tu mi za skoro svaki balon treba voice translator.
|
No comments:
Post a Comment