Wednesday, September 30, 2020

Flash Gordon - Raymond

 

Flash  Gordon  1-6

Vrsta: integrali 

Crtez/scenario: Alex Raymond 

Izdavac: Carobna Knjiga (2015/2017)

Premijerno: 1934-1944 

Dimenzije: 33.5 x 24.8 cm, HC

Br strana netto: 92-96

Tiraz: 1-3 1000, 4-6 400

Zanr: sci-fi, pulp fiction

YU istorijat: Stripoteka

Kolor? Da.

Politicki obojen? Skoro nista. 

Rasprodato? 3, 4, 5 i 6 jesu.

Crtez: 7-9/10

Scenario: 3/10

Ciljne grupe: deca, nostalgicari 

Prednosti: veoma dobar crtez, odlican kolor, sarmantno, staromodno

Minusi: veoma glupe i predvidljive price, stereotipicni naivni likovi, sablonsko ponavljanje istih klishea u krug, Dzim iz Dzungle na skoro svakoj strani

Crtez je sve bolji kako odmice serijal, a i zbog loseg rasporeda panela album 1 je ubedljivo najslabiji. Nivo scenarija medjutim tvrdoglavo ostaje neverovatno nizak tokom citavih 6 albuma, tako da FG definitivno nije za stripofile koji su zahtevniji sto se radnje tice, blago receno.

Odluka da se izdaju strane onako kako su prvobitne izdate - odnosno sa serijalom Dzim iz Dzungle - je idiotizam. To je i veliki razlog zasto se FG od CK toliko slabo prodavao da moraju stalno da ga stavljaju na akcije. Meni licno nesto posebno ne smeta sto taj DZizDZ viri na vrhu svake strane, ali bi nesumnjivo bilo bolje (i jeftinije za nas) da su izbacili to govanjce od serijala. Uostalom, zer ne pise "Flash Gordon" na naslovnicama? Ovakve odluke su mi neshvatljive, ali znam da to nije bila ideja CK, vec je tako debilno izdat serijal i u Americi koja je poznata po svojim kretenskim izdavackim potezima. Da li je CK imao opciju da FG izda bez DZizDZ-a, to ne znam. S obzirom da se u CK skoro uopste ne razumeju u strip, vec uglavnom nekako srljaju iz serijala u serijalne znajuci vrednost onoga sto izbacuju, ne bi me cudilo da su naivno prihvatili ovu "duplu" varijantu verujuci da ce se to dopasti stripofilima.

Scenariji su skoro katastrofalni. Volim ja jeftin shund ponekad, odnosno kada je lepo ilustrovan, ali Raymond ga pretera sa kretenskim likovima, stereotipicnim obrtima i klisheima, a pogotovo sa neumoljivim ponavljanjem jedne te iste radnje. Naracija je suvoparna i neretko opisuje zbivanja koja su vise nego ocigledna sa samih crteza, ali to je najmanji problem.


Evo kako ide tok prakticno svake avanture (ne mogu da kazem "epizode" jer tokom svih 6 albuma nigde nema tacke ni zareza izmedju zbivanja vec sve tece u nekom kontinuitetu, sto je tipicno za ove nedeljne table iz tog doba):

1. FG & co naidju na neku novu civilizaciju/drzavu/grad.
2. FG upoznaje neku ribu koja se instantno zaljubljuje u njega i kuje plan da ga preotme od njegove ribe Dejl.
3. Dejl primecuje nameru i odmah ljubomorise, mrsti se. (Cesto ona "slucajno" nailazi na situacije kada suparnica Flasha zagrli ili poljubi i naravno odmah pogresno tumaci situaciju: ono kao sit-com maltene.)
4. FG & co bivaju zarobljeni/zatvoreni i ubrzo planiraju beg. Ovaj serijal sadrzi bar 5,000 zarobljavanja, plus/minus 1,000.
5. Neko im pomaze u begu i/ili neko od njegovih saveznika ga izda radi karijere, novca ili ljubomore jer voli Dejl. (Flash i Dejl su toliko neodoljivi da se svi redom zaljubljuju u njih.)
6. FG bezi iz grada ili rusi rezim.
7. FG & co nailaze na neku novu civilizaciju/drzavu/grad...

I tako u krug. Stalno.

Da stvari budu jos gore, Flash i Imperator Ming se konstantno igraju macke i misa, u nedogled. Jedan hapsi/zarobljava drugog, ovaj bezi, i tako u krug. Dejl je vrlo cesto samo pion u toj citavoj igri: Ming je zarobi a onda ceka Flasha da padne u zamku, sve otrcani fazoni na nivou kasnijih B-filmova...

Jedini razlog zasto se taj zacarani krug macke i misa napokon zavrsava (u albumu 5) je zato sto se 1941. desio Perl Harbor, a time je Raymond odlucio da prebaci radnju natrag na Zemlju, avantura u kojoj se Flash bori protiv nekih pseudo-nacista (koji se razlikuju od pravih nacista samo po simbolu na uniformama). Zbog toga veoma zbrzano Flash pobedjuje Minga, da bi Raymond mogao da se baci na tu nacisticku avanturu. Tragikomicno je to sto je bio potreban WW2 da bi Raymond napokon batalio Minga koji je ekstremno smoran i nezanimljiv zlikovac.

Ima tu i drugih, doduse mozda manje ociglednih gluposti. Na primer Flashov nepodnosljivi i kompletno nelogicni pacifizam. Ume on da ubije, ali samo kada bas mora, kada ga npr neki negativac napada nozem i nema nikakvog nacina da mu postedi zivot. U bezbroj situacija Flash ZRTVUJE stotine nevinih zivota samo zato sto sve oprasta nekom zlikovcu. Smehotresno je kad god mu umakne neki "amnestirani" neprijatelj da bi potom taj isti opet napravio haos i izazvao smrt desetine i stotine ljudi. Flashovo gandijevsko oprastanje dostize vrhunac ludila/idiotizma kada u jednoj avanturi (album 4 ili 5) oprasta jednom liku - iako ga je ovaj pokusao ubiti samo malo ranije! Naravno, taj lik samo malo kasnije OPET pokusava da ga ubije. Da li mu Flash OPET oprasta? Ne, jer cak ni Raymond nije bas toliki debil.

U albumu 5, nakon nacisticke avanture ekipa se vraca na Mongo, ali zavrsava na "najneistrazeniji deo planete". Kad ono - eto visoko razvijene civilizacije! Otkud sam takvo drustvo u jednom "neistrazenom delu planete". Ovakvih idiotskih kontradikcija i budalastina ima pregrst. Potom sledi opet zaljubljivanje neke vladarke u Flasha, opet je Dejl ljubomorna, opet neki koruptni djeneralisimo pokusava da postane vladar, opet bivaju svi zarobljeni... A ovog puta postoji i totalno smorna, glupa zavrzlama vezana za tajno pismo od kraljice.


Bruce Hawker - Vance

 

BRUCE J.

HAWKER 1-2

Vrsta: integrali 

Epizode: 1-7 (sve)

Crtez: William Vance

Scenario: Andre-Paul Duchateau 

Izdavac: Bookglobe (2008/2011)

Premijerno: 1985-1996 

Dimenzije: 29.5 x 21.7 cm, HC

Br strana netto: 325 (sz) 

Tiraz: nepoznat

Zanr: istorijski, ratni, krimi

YU istorijat: Mini, Super

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 9/10

Scenario: 6/10 

Ciljne grupe: fanovi francuske skole, sredovecni stripofili 

Prednosti: morski pejsazi, odlican kolor, kvalitetan crtez 

Minusi: likovi previse slicno nacrtani te se teze razlikuju

Po meni najatraktivniji Vensov serijal, mozda pomalo subjektivno jer sam fan morskih pejsaza, starinskih brodova i slicnog. Crtao je on i druge neke serijale na ovom nivou (neke epizode Bruno Brazila, Ramira), ali ovaj je mozda i najbolje obojen od svih, od strane njegove supruge (ako se ne varam). Price nisu nista posebno, standardne strip avanture nacinjene nesto interesantnijim zbog "istorijske" radnje.

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/axa-integrali.html


Mali Nemo - Makondo



Updated: 30.8.22.


MALI NEMO 2-5

Vrsta: integrali 

Crtez/scenario: Winsor McCay 

Izdavac: Makondo (2013-2019)

Premijerno: 1907-1927 

Dimenzije: 31.7 x 24.5 cm, HC

Br strana netto: 102/98/119/128

Tiraz: 500 (HC)

Zanr: deciji, fantazija

YU istorijat: nista

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Svi HC.

Crtez: 10/10

Kolor: 3/10 (Makondov propust?)

Scenario: 4/10

Ciljne grupe: svi uzrasti, nostalgicari 

Prednosti: odlican crtez 

Minusi: los kolor, previse dosadnog dijaloga, ponavljanje istih fazona, zbijeni paneli

Eh, da ovako dobro izgledaju Makondova izdanja... Ovo je tabla iz americkog izdanja sa daleko ozbiljnijim kolorom. Makondo je medjutim totalno zabrljao s bojom. Da li je uzrok tome sto su dobili lose originale, ili sto je doslo do gresaka u obradi, u stampariji... pojma nemam. Verovatno ovo prvo, jer su ti losi skenovi bili jeftiniji - ali to je onda ipak greska Makonda, jer mogli su jednostavno odbiti da izbace inferiornu verziju serijala. U svakom slucaju je propustena jedinstvena prilika da se objavi ultimativno izdanje Malog Nema. Ako odlucite da ovo nabavite, kupite samo na nekom vecem popustu, punu cenu Makondo jednostavno ne zasluzuje. Ali s obzirom da je serijal rasprodat, tesko da se moze naci povoljno.

MN je prvenstveno jedna odlicna slikovnica (tj barem u originalu s kvalitetnim kolorom), u kojoj je radnja od manjeg znacaja, a dijalozi skoro potpuno nebitni. Humor je deciji, primitivan, suvoparan, a dijalozi veoma dosadni. Medjutim, ima puno maste u stripu sto se ideja tice, uz spektakularnu scenografiju.

Tesko je docarati koliko je dijalog zapravo ultra-nezanimljiv. Prosto je monoton, kao jedna nota, a likovi ponavljaju jedne te iste izjave od strane do strane. Scenaristicki copy-paste. Vecina tabli imaju tone teksta, zaista previse. Nije mi jasno zasto McCay nije dozvolio crtezu da sam komunicara mnoge ideje, jer ovo je idealan strip za minimum teksta. Nije bilo potrebe za tolikim objasnjenjima i detaljima, koji su pritom kao lanjski sneg. Uostalom, eliminacija mnogih balona bi jos vise dalo crtezu na izrazaju i vrednosti. Likovi imaju konstantnu potrebu da blebecu u prazno, sto unistava ukupni utisak. Dijaloga i kadrova ima toliko puno da su slova sitna. Ni u jednom stripu necete naici na ovako mala slova, to je sigurno. Razlog vise da bude manje trtljanja... 

McCay je imao maste, ali ne i ideje - iako ovo zvuci kontradiktorno. Svaka strana tj prica se zavrsava s Nemom u krevetu, sto je totalna budalastina. Time citaoc biva smaran s jednim te istim sranjem, nesto sto se moglo izbeci sa mnogo boljim resenjem. Takodje mi je neshvatljivo koliko uporno McCay gudi jednu te istu premisu: ima slucaja da se jedna te ista fora provlaci kroz niz uzastopnih strana, bukvalno copy-paste radnja koja ubrzo postaje skroz glupa i dosadna. Znaci ne samo sto je zadnji panel sa Nemom kompletno nezanimljiv, vec i onaj prethodni panel koji pricu zakljucuje na identican nacin kao i npr 20-30 onih prethodnih. Lenjost ili glupost crtaca? Ili da ovo opravdamo sto je ovo "pocetak stripa"? Ovo je neshvatljivo, pogotovo kada se uzme u obzir da scenarista u svetu snova moze da izmisli bilo sta, tj nije limitiran uobicajenim okvirima "prihvatljive" ili logicne radnje. Zato i tvrdim da McCay nije bio posebno mastovit. 

Zanimljivo je citati Nema iz istorijskih razloga, jer je ovo jedan od najstarijih strip serijala. Od "modernog" stripa ga razdvaja citav vek, i to je veoma primetno u svakom smislu.

Zaista je pitanje vremena kada cak i ovaj strip bude zabranjen na Zapadu. "Kako to? Zar ovo nije deciji strip?" Jeste deciji, ali je takodje s pocetka proslog veka, kada politicka korektnost nije postajala ni u naznakama. Pojedini likovi i gegovi bi se danas tretirali kao "rasisticki". Naravno da strip nije rasisticki - a cak i da jeste: so what? Mentalitet pre 100 godina nije bio isti kao danas. Ako cemo da cenzurisemo i mrzimo sve sto nije "politicki podobno" onda najbolje da zabranimo polovinu svih klasicnih romana, pocevsi od Mark Tvena koji, primera radi, nije podnosio Indijance.

A kad smo vec kod cenzure i zabranjivanja citalackog stiva, onda moze lepo ova agresivna, netolerantna, moderna Levica i da organizuje javna spaljivanja svega sto je "trulo" i "nehumano". Lepo da vratimo duh nacisticke Nemacke 30ih u 21. vek a da potom onda opet krenemo s masovnim klanjem. Zar nije odlican predlog?