Sunday, October 4, 2020

Creepy Presents Richard Corben


 CREEPY PREDSTAVLJA:

RIČARD KORBEN

Vrsta: antologija

Crtez: Richard Corben

Scenario: razni

Izdavac: Darkwood (2013)

Premijerno: od ranih 70tih do 80tih

Dimenzije: 30.2 x 21.7 cm, HC

Br strana netto: 312 

Tiraz: 1000

Zanr: horor, sci-fi, humor

YU istorijat: Stripoteka

Kolor? 164 u boji, 148 c/b

Politicki obojen? Retko.

Golotinja? Da, neretko. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 6-10/10

Scenario: 4-10/10 

Ciljne grupe: nostalgicari, horor fanovi 

Prednosti: velika kompilacija, rariteti, originalnost, neke odlicne price

Minusi: velika varijacija u crtezu, neke price su prosecne, strip kao cigla


Ova kompilacija, koliko god obimno delovala, ne pokriva sve Korbenove kratke price, ni priblizno. Ovde su ukljucene "samo" one iz famoznih strip revija Creepy i Eerie, a tih 40 prica nisu ni trecina ukupno najmanje 150 kratkih prica, mahom duzine od 4 do 10 str. U ovoj antologiji skoro sve price su od po 8 strana.

Posto ove price pokrivaju niz godina - i razlicite Korbenove faze - kvalitet crteza drasticno varira. Neke od najranijih prica imaju skoro pa nizak kvalitet, dok su mnoge odlicne.

Sto se sadrzaja tice, ovo je uglavnom horor sa ponekim izletima u sci-fi; i tu kvalitet varira od slabijih do solidnih do odlicnih prica, ali ono cega definitivno nema mnogo je dosade. Iako Korben sam redje pise, korbenizama ima dovoljno za fanove njegovih suludih likova i brutalno-sumanutih prica. Neke price nisu preterano neobicne, dok su neke unikatne. Neke price su humoreskne, druge mracnije, a neke oba trojica. Iako mi je Korben neuporedivo bolji u boji, ne smeta mi preterano "crno-belizam" nefarbanih strana.

Ovo pogotovo vazi za trodelnu Ko te ima taj te nema koja pokazuje Korbena u svom najboljem crno-belackom izdanju. Ujedno je to i jedna od najboljih prica - mada treci deo deluje kao "nastavak na silu", jer se osnovna ideja bas granici sa gluposcu.

Uopste je taj zadnji deo integrala, zadnjih 50ak strana koje pise Bruce Jones, najbolji deo, kako crtacki a pogotovo sadrzajno. Tu su jos Nisi vise mala i Prezrena zena kao jos dve odlicne, veoma upecatljive price, sa fantasticnim kolorom, odlicnim crtezom, veoma zabavnom tematikom i originalnim scenarijima.


Corben:


Dino Battaglia - Darkwood


 LEGIONAR

Vrsta: zaseban album

Crtez/scenario: Dino Battaglia

Izdavac: Darkwood (2014)

Premijerno: 1978 

Dimenzije: 32.1 x 24.5 cm, HC

Br strana netto: 48

Tiraz: 1000

Zanr: istorijski, ratni

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Golotinja? Ne.

Rasprodato? Ne.

Crtez: 10/10

Scenario: 4/10

Ciljne grupe: esteticari

Prednosti: genijalan crtez, dobar kolor

Minusi: osrednja prica, bezizrazajni likovi, bele povrsine
Batalja je jedan prilicno potcenjen genijalac, bar sto se tice domace publike. Malo ko ga ovde zna. Na Balkanu je jedan prosecni Ferri legenda, a pravi umetnici nebitni: doduse, ovaj fenomen vlada po citavom svetu.

Bataljine price jesu prosecne, cak i mozda malo dosadne (bar ove dve od DW), tako da donekle mogu da razumem nezainteresovanost balkanske publike. Medjutim, pre ce biti da im smeta sto Batalja nije stvorio neki standardni serijal od 500 epizoda s nekim nepobedivim junakom; ima stripofila koji kupuju samo ono sto se skuplja, broj po broj, pa redjaju epizode jedan po jedan na svoje police godinama, i nikad im nije dosta prica na isti kalup, ad nauseam, jer je opsesivno-kompulsivnim skupljacima mnogo bitniji akt skupljanja nego citanja. Takvima Batalja ne moze biti interesantan, ni sa dobrom ni sa losom pricom.

Bataljin stil crtanja je nesto kao miks Breccie i Roi-a, s tim sto je jos bolji od njih. Znaci stilizovan prikaz ljudi i prirode, ali sa impresivnim sencenjem i detaljima. Ono sto mi malo smeta kod Legionara je sto nema dovoljno varijacije u koloru i sto ima previse neobojenih, praznih tj belih povrsina.

Fibra je takodje izdala Legionara sto je dosta glupo. Nema nikakve logike da dva velika balkanska izdavaca odaberu isti album, a pritom od tog crtaca ima bar 10 albuma koje niko nije izbacio.



Čovek iz

nove engleske

Vrsta: zaseban album

Crtez/scenario: Dino Battaglia

Izdavac: Darkwood (2014)

Premijerno: 1984 

Dimenzije: 32.1 x 24.5 cm, HC

Br strana netto: 48

Tiraz: 1000

Zanr: vestern, ratni

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Golotinja? Ne.

Rasprodato? Ne.

Crtez: 10/10

Scenario: 5/10

Ciljne grupe: esteticari

Prednosti: genijalan crtez, dobar kolor

Minusi: prosecna prica, bezizrazajni likovi, bele povrsine

Depikcija Indijanaca srecom nije stereotipno romanticna vec realna. Pleme koje se ovde pojavljuje je ratoborno i surovo, a ne pacifisticko i miroljubivo - kakvim levicari zele da ih nam prikazu u zadnjih 50 godina. (Period "reinterpretacije" istorije sa marksistickog stanovista tj sa ubedjenjem da su beli imigranti dezurni krivci - a pritom ti isti levicari brane/stite/zastupaju muslimanske migrante sadasnje ere: koje licemerje...)

Amerika je tokom ranijih talasa "velikih naseljavanja" u 17. i 18. veku bila primitivna u skoro svakom smislu (kao i citav svet uostalom), a to se odnosi na od nedavno idealizovane domoroce kao i na od nedavno preterano omrznute bele dosljake: drzati stranu, tj politicki "navijati" za jedne ili za druge, je odlika naivnih, neukih debila. Medjutim, u prirodi ljudi je da traze u svemu krivce i zrtve, ne shvatajuci da cesto ne postoje takve podele.

Bonelli, primera radi, prikazuje Indijance i dosljake ("kauboje") na ekstremno naivan nacin koji je na jos nizem nivou od Karl Maja (koji nikada nije ni krocio nogom u Ameriku, pa je zato valjda prikazivao Indijance kroz Diznilend prizmu). Nazalost, citaoci takvog primitivnog stiva (Bonelijevi Svedoci) formiraju sliku o Americi zasnovanu na glupostima i bajkama umesto na istorijskim iskazima. (Istorija se tesko uci kroz strip.)

Oba ova Darkwood albuma su cesto na velikim akcijama (samo sto ih ne dele za dzaba) i opet nikako da se rasprodaju. A to u prevodu znaci da nema teorije da neki balkanski izdavac jos nesto izda od njega. Ima Batalja interesantnije albume od ovog, mahom istorijske tematike plus obrade klasika, ali domace trziste je najmanje 70% Bonelli/Marvel/mange, a maksimalno 30% ostalo.

Doduse, Makondo je izdao Price tajanstva i maste. On je rasprodat: zasto i kako - ne znam. Zbog nizeg tiraza? Tematika je zanimljivija raji?


https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/satrapi-ostala-hipsterska-sranja.html




Vic & Blood - Richard Corben


Updated: 8.7.22.


 Vic & blood

Vrsta: zaseban album

Crtez: Richard Corben

Scenario: Harlan Ellison 

Izdavac: Edition Kunst der Comics (1989)

Premijerno: 1987 (c/b) 

Platio: bese davno... valjda 20 DM

Cena: na engl od $20 navise

Dimenzije: 28.6 x 22.2 cm, HC

Br strana netto: 57 

Tiraz: nepoznat

Zanr: sci-fi, post-apokalipsa

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Valjda ne. 

Rasprodato? Verovatno.

Crtez: 5-8/10

Scenario: 4/10 

Ciljne grupe: otkud znam 

Prednosti: dobar crtez, zanimljiv svet

Minusi: crtez/kolor slabiji od ranijih albuma, likovi su nakaradni i nelogicni, mnogo gluposti

Krajem 80ih nivo ilustracija/boje je vec bio u padu, a onda je u 90im Korben imao jos slabije faze. Medjutim crtez daleko da je los a prica je upecatljiva. Ko poznaje istoimeni film sa Don Johnson-om znace o cemu se radi.

Prica jeste upecatljiva ali i veoma problematicna, pogotovo u drugoj polovini u kojoj se sve raspada. Ne znam da li je Harlan Ellison sociopata ili je nesto hteo "reci" s ovakvim ogavnim likovima? Mozda pomalo i jedno i drugo.

Prica mi se vise dopadala kada sam imao 19 godina nego sada, vise od 30 godina kasnije. Tada sam bio idiot, kao i skoro svi klinci tog uzrasta. Kao da nisam konstatovao koliko su svi likovi odvratni. Da pocnemo od Vika, koji je kopija Aleksa iz Paklene Pomorandze: siledzija, ubica, oportunisticki bandit bez trunke morala. Ili Blad: zverka koja je totalno lojalna Viku, ali ne toliko da ga ne bi ubedila da mu ozdere devojku. Da, dobro ste procitali: Vik, nakon povratka u gornji svet sa svojom novom ribom, zatice izgladnelog, iznemoglog Blada, i sta radi? Ubija svoju zensku da bi nahranio zver.

Ovo je toliko retardirano da je prosto frapantno. Prvo, u citavoj prici nikada nisu delovali Vik i Blad kao dva nesposobna debila koji ne mogu sebi da obezbedu veceru. Znaci, mogao je Vik lako i lepo nesto da nadje na brzinu. Jer, ako je Blad uspeo da prezivi citavu nedelju bez Vika, onda je sigurno mogao da izdrzi jos koji sat dok Vik nesto ne ulovi. Drugo, ako je Vik toliko zaljubljen u svoju novu devojku, zasto je s takvom lakocom odlucio da je ubije da bi nahranio Blada? To ne da je nelogicno nego vredja inteligenciju cak i najvecim somovima. Pogotovo hormonalni zaljubljeni tinejdzer - makar bio sociopata koji je odrastao u ultra-nasilnom post-apokalipticnom svetu - sigurno da ce pre qrcem da razmislja nego glavom, a to bi znacilo da ce u najmanju ruku da pokusa da zastiti svoju ribu - a ne da je ubije da bi nahranio zverku.

Trece, koliko je Harlan samo umno poremecen... Osmisliti ovakav "twist", i to samo zato sto je originalan i sokantan. Logika, nema veze... Nista nema veze, vazno da se citao shokira. Najlakse je shokirati, a mnogo teze je napisati inteligentan, logican scenario.

A da bi stvari tekle jos gluplje, Vik krece narednih dana da mrzi Blada, jer je i dalje zaljubljen u ribu! U tu istu ribu koju je bez premisljanja ubio i servirao za veceru Bladu.

Ima tu i drugih gluposti. Harlan nas ranije obavestava da u gornjem svetu "nije ostalo puno zena", ali ne objasnjava zasto. Nema logike u tome. U donjem svetu ima previse zena, a muskarci su sterilni, a gore zena maltene i nema. Kako to? (Doduse, Harlanov roman je daleko duzi i opsirniji te pretpostavljam da tu mozda postoji neko racionalno objasnjenje, mada i to je pitanje... Uostalom, to je mogao objasniti u samo par recenica, brzo i sazeto.)

Isto tako, ponasanje Vikove plavuse nema nikakve logike. Ona ga namami u donji svet, po naredjenju tamosnjih vladara, zajebe ga posteno, znaci ne mari za njega nego ga je samo hladnokrvno iskoristila. Znaci nema emocije prema Viku, jel tako? Tesko je reci da li ih jeste ili nije imala, jer cim joj Vik predlozi da zajedno pobegnu, ona ne samo da smesta pristaje, bez ikakvih nedoumica, vec i s radoscu pokusava da ubije svoju majku. Iz nekog nepoznatog razloga je u tome Vik sprecava, taj isti Vik koji je par minuta ranije smrskao lobanju njenog oca. Znaci, ima li Vik milosti ili ne? Da li se vodi qvazi-logikom "ja smem da ti ubijam rodbinu ali ti ne smes"? Sta je on zapravo? Dobrica psihopata? Kakva je ova kretenska karakterizacija?
Uostalom, zasto bi bezala od svog sveta kada je slobodna da tumara po gornjem svetu... Odnosno, nigde nije receno da ona ne ode gore povremeno.

Jos gluplje je sto plavusa jako lose reaguje na ubistvo svog oca, sto nema nikakve logike s obzirom na pokusaj ubistva majke samo malo kasnije. Da li se najednom preobrazila u psihopatu u minuti?

Uvek je problem kada u prici nema likova s kojima citaoc moze iole da se identifiikuje, ili makar da podrzava, makar malo. Medjutim, sumnjam da je Harlanu namera bila da nam se ogade Vik i Blad. Harlan je imbecil, jer je smatrao da ce scena u kojoj Vik bira Blada umesto ribe (kad mu ona kaze "ili on ili ja") biti dirljiva, jer je izabrao svog druga a ne arogantnu, samozivu ribu. Kakav kreten. Sta je tu dirljivo? Uostalom, kako moze jedan ovakav psihopata/kanibal kao sto je Vik da bude toliko odan nekome? To se kosi sa osnovnim pravilima psihopatije. Doduse, pre ce biti da je on sociopata, a oni po definiciji mogu da razviju emocionalnu povezanost sa limitaranim brojem osoba. Ali ni to ne objasnjava nelogicnost njegove sulude odluke da nju ubije da bi nahranio Blada. Pa zar zenske nisu ogromna retkost u gornjem svetu, i zar on nije napaljeni tinejdzer?

Niti moze ta odluka da bude "dirljiva" (ni blizu), jer zasto bi se citaoc emocionalno angazovao u ovakvoj prici? Drugim recima, zasto bih ja navijao za Vika i Blada kada su se oni vec prethodno pokazali kao teski olos i beskrupulozne ubice. Vik je kompletno nemoralan shljam, cistokrvni narcisoidni hedonista, stoga mi je njegova sudbina nebitna, kao i sudbina svih ostalih likova u ovom svetu koji nema ni trunku pozitivnih karakteristika. Cak bi se moglo reci da je donji svet (koji je namamio Vika da bi im pravio decu) daleko pozitivniji i bolji od Vika i Blada, sto znam da nije bila namera pisca. Skoro sam ubedjen da Ellison nije to tako zamislio, jer je vise nego ocigledno da je u pitanju klasicni levicar izvesne demografske grupe koji mrzi "middle America", "the Bible Belt", tj bele hriscane. Harlan je imao nameru da mi podrzimo Vika i plavusu u njihovom ubilackom zanosu, kao sto je ultra-komunjara Oliver Stone zeleo da publika navija za Harelsona i onu glupacu u Natural Born Killers, jer takvim komunjarama kao sto su Stone i Harlan americki WASPS tj beli "zadrti" hriscani predstavljaju najvece zlo na planeti. Ironija je naravno utoliko veca jer je Harlan taj koji nije nacisto sa svojim moralima... Covek je degenerik.

U filmskoj verziji je sve to inteligentnije odradjeno, barem koliko se ja secam. Stanovnici donjeg sveta su prikazani negativnije a Don Johnson odnosno Vik daleko manje negativno.

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/bloodstar-richard-corben.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/mutant-world-richard-corben.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/jeremy-brood-richard-corben.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/bodyssey-richard-corben.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/new-tales-of-arabian-nights-richard.html