Tuesday, September 29, 2020

Četvrta Sila - Gimenez


 ČETVRTA SILA 1-2

Vrsta: integrali

Epizode: 1-4 (sve)

Crtez/scenario: Juan Gimenez 

Izdavac: Komiko (2017)

Premijerno: 1999/2007/2010/2012 

Dimenzije: 31 x 24.5 cm, HC

Br strana netto: 124/118 

Tiraz: 500

Zanr: sci-fi

YU istorijat: izdato posle YU ere

Kolor? Da.

Politicki obojen? Neznatno PC.

Golotinja? Da, lepi prikazi grudi. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 9/10

Scenario: 8/10 

Ciljne grupe: siri spektrum 

Prednosti: lep crtez pogotovo pejsazi, odlican kolor, zanimljiva prica, zanr, lokacija radnje 

Minusi: likovi nisu nacrtani vrhunski


Ne verujte onim mentolima sa forum.stripovi (cast izuzetcima) koji trvde da je strip lepa slikovnica sa bezveznom radnjom. Ovaj strip, iako intelektualno ne preterano zahtevan kao velika vecina stripova, je ipak uspeo da odbije razne debiloide kojima je cak i ovaj nivo scenarija nedoku(r)civ te ga blate kao dosadnog jer verovatno nisu ni ukapirali o cemu se radi. Ko citav zivot cita samo Zagora i Teksa (odnosno deciju literaturu) taj i ne moze da ocekuje da mu sitni, nerazvijeni, zaostali-u-razvoju mozgic razume ovakve malo "zahtevnije" price i originalnije koncepte. Bonelijevi Svedoci razumeju samo pistoljske duele u pustinji (ili ispred salona), vigvame, tomahavke, skalpirane glavudze, Zagorove tarzanske krike i perjanice. Sve ostalo im je jedna velika perpleksna, neresiva misterija.

Zanimljivo je sto je Himenez prvu epizodu odradio 1999. a onda tek nakon 8 godina se serijal nastavlja sa epizodama 2, 3 i 4. Medjutim, razlike u kvalitetu nema.
  

Himenez ne spada u sam vrh ilustratora, uglavnom zbog likova cija lica ne oslikava dovoljno verodostojno, dovoljno realno i dovoljno estetski zadovoljavajuce, medjutim scenografija mu je skoro uvek top, a albumi su mu fino, onako stilski kolorisani, naslikani, ne kao velika vecina modernih stripova koje kompjuteri sami obradjuju dok IT "ekspert" trazi pornografiju ili kopa nos u medjuvremenu.
Ja sam veliki pobornik tradicionalnog (sto ce reci, rucnog) kolorisanja tabli, veliki sam protivnik tzv "CGI" pristupa (sem eventualno kod veoma jednostavno nacrtanih karikaturnih stripova). Danas su stripovi, pogotovo oni komercijalni (sto znaci velika vecina), prakticno "fabricki farbani", i to na nacin koji ubija detalj u crtezu. Tako obojeni albumi deluju plasticno stoga, kao da danasnji izdavaci zele da im stripovi sto vise lice na filmove. Medjutim, strip treba da ostane strip; niti film moze biti strip niti obrnuto, a ko to ne kapira dobija od mene besplatnu lobotomiju...

Komikovo izdanje je prilicno kvalitetno. Oni jesu u velikoj meri hipsterski orijentisani izdavac (90% izdanja su im lose nacrtano smece), ali s tehnicke strane gledista su nekada bili prilicno kompetentni, sto je pogotovo bitno kod skupih izdavaca. Neobicno je sto su bas oni izdali ovakav sci-fi serijal. Cena je pomalo bezobrazna, ali se serijal rasprodao ubrzo posle Himenezove smrti ove godine, od Korone. On je poznat i po Metabaronima, jedan od scenarijski najboljih serijala ikad, koje je pisao najpopularniji stripski degenerik ikad, Jodorovski.



Konan Divlji Mač Simerije 6

 

KONAN DIVLJI MAČ SIMERIJE 6

Vrsta: 6. integral 

Crtez: Buscema, DeZuniga, Chan, Alkala, Nebres

Scenario: Roy Thomas 

Izdavac: Darkwood (2013)

Premijerno: 1978-1979 

Dimenzije: 34.4 x 24.8 cm, HC

Br strana netto: 313

Tiraz: 1,000

Zanr: epska fantastika, avanturisticki

YU istorijat: Marvel, Stripoteka

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da, ali "samo" grudi. Cenzura ili ne, ipak je ovo Marvel.

Rasprodato? Da.

Crtez: 6-10/10

Scenario: 7-9/10

Ciljne grupe: sirok spektar (svi citaju Konana) 

Prednosti: velik format, crtez, zabavne price bez uobicajenog marvelovskog moralisanja

Minusi: Alkala je mnogo slabiji inker od ostalih, stripurdu od 2.4 kg je tesko citati duze vremena (cigla) 


Konan je prakticno jedini Marvelov lik koji je dostojan mojeg novca, mojih polica i mog vremena, i to ubedljivo. Za razliku od tipicnih takozvanih "superheroja" iz stanc-fabrike Marvel/DC, Konan se ne odeva kao cirkuzant, ne daje moralne govore, ne gadi se zenske golotinje i ne patetise sa svojom "tuznom" prosloscu kao neka jeftina drolja kada se ispoveda u Parovima ili Zadruzi. Konan je takodje totalno neispolitizovan, za razliku od mnogih drugih Marvel/DC junaka, cije se price zloupotrebljavaju od strane americke levice za sirenje jeftine politicke propagande - cime ispiru mlade mozgove, buduce odrasle debile. Da, o tebi pricam medjuostalom, Alan Moore, stoko psihopatska.

Konan je takodje crtacki superioran velikoj vecini cirkuski odevenih superherojskih klovnova. Konkretno, u broju 6 "Divlji mac Simerije" predstavljeni su oni najbolji Konanovi crtaci/inkeri a to su DeZuniga, Buscema i Chan. Posebno zadovoljstvo je sto album krece sa jednom od redjih kompletnih prica koje je Chan odradio sam, odnosno crtao/inkirao bez Busceme. Tandem DeZuniga/Buscema je doduse najvise zastupljen u ovom albumu, kao i ostalim brojevima nakon ovog, sto meni savrseno odgovara jer mi je to najbolji crtacki tim. 

Na svu srecu samo jedna epizoda Alkale kvari ovde inace odlican prosek, stoga sam crtezu dao ocenu 6-10. Sestica se naravno odnosi na Alkalin inkeraj koji je totalno precenjen u nekim krugovima. Po mom neskromnom misljenju, DeZuniga i Chan su neuporedivo bolji od Alkale; tu i nema poredjenja. Alkala puno vise senci i na taj nacin imponuje neke stripofile, kojima izgleda ne smeta lose nacrtan Konan, i uopste aljkavo ilustrovani likovi generalno govoreci. Alkalin Konan menja facu iz panela u panel, tu nema mnogo konstantnosti, a o zenama da ne pricam. Zunigine zene su ubedljivo najlepse u citavom serijalu. I Nebres je prilicno dobar crtac. 



Price iz serijala DMS su necenzurisane odnosno izbegle su cenzuru 70ih tako sto su se pojavljivale u "casopisu", sto u prevodu znaci da se seks pominje povremeno, ali onako ovlas, vise uvijeno i indirektno, a nasilje je nesto detaljnije prikazano. Medjutim, ove razlike izmedju DMS i regularnih serijala su preterane. Jedina veca razlika je u golotinji. A i price u DMS su u proseku bolje od regularnih serijala, mada ne znam zasto.

Knjizurina je sa 2.4 kg mnogo teska. Posto uvek citam u lezecem polozaju, volim da kazem "ko cita Konana, postaje Konan", jer me ruke bole posle samo 15ak minuta citanja, te osecam kako mi misici rastu dok citam DMS, mada ne bas stereoidnom brzinom.







Monday, September 28, 2020

Uzumaki - Ito

 

UZUMAKI 1-3

Vrsta: dzepni integrali (tankoboni)

Crtez/scenario: Junji Ito 

Izdavac: Darkwood (2013-2014)

Premijerno: 1998-1999 

Dimenzije: 19 x 13 cm, SC

Br strana netto: 570 (sz) 

Tiraz: nepoznat

Zanr: horor

Kolor? c/b

Politicki obojen? Nula.

Golotinja? Ne. 

Rasprodato? Vise nije.

Crtez: 8/10

Scenario: 9-10/10 

Ciljne grupe: manje retardirani mangatardi, horor fanovi 

Prednosti: veoma dobar crtez, atmosfericnost, visoka originalnost, netipicna manga, unikatan miris 

Minusi: kraj serijala nije sasvim zadovoljavajuc

Film iz 2000. sam gledao tada kada je bio izasao, i mislio sam dugo da se strip kasnije pojavio, a zapravo je film baziran na stripu. Film je japanske produkcije i iako nije uopste los dosta je slabiji od stripa. Nema poredjenja zapravo. Jer kada je strip odlicno koncipiran - a pogotovo veoma dobro ilustrovan - tesko da ikakva filmska verzija moze da mu parira. Pogotovo kada strip ima daleko vise prica i detalja, kao sto je ovde slucaj: sazeti 570 strana u film od 90 minuta je puki optimizam. Ali kome se strip dopao, moze i film da proba.

Uzumaki je veoma zabavan serijal iz vise razloga. Jedan od njih je sto su price kratke i neopterecene brbljanjem te se brzo i lako citaju. Ito uglavnom prepusta crtezima da pricaju za sebe, bez previse bespotrebnog baljezganja i lupetanja kako to zna da bude obicaj kod nekih serijala.

Format je simpatican, mada mi ne bi smetalo da je malo veci - kao kod Viz Media izdanja kojem dajem prednost uprkos mnogo visoj ceni.

Crtez je veoma dobar. Kod mangi nije retko da je scenografija odnosno pozadina veoma dobro (cak i odlicno) odradjena ali da su zato likovi prikazani na stereotipican nacin, kao neki kreteni. Ovde je scenografija uglavnom odlicna, a likovi nisu kretenski. Nisu ni nesto posebno dobro nacrtani ali s obzirom da je ovo manga, super su. U odnosu na one ogavne One Piece i Naruto DW serijale, na primer, su ovde likovi maltene na nivou Berneta, na nivou Serpierija. (Naravno da preterujem da bih napravio poentu.) Doduse, lica monstruma i mutanata su odlicno odradjeni, jer uvek daleko detaljniji od lica obicnih likova.

Taj neobjasnjivi ali uporni raskorak kod mange izmedju detaljne i ponekad vrhunske scenografije i kretenskih likova sa ustima velicine olimpijskih bazena, ocima kao sove i bez noseva, je veoma iritantan. To je jedan kretenski i nebulozni stilski kontrast koji je unistio potencijal mnogih mangi da budu ozbiljni stripovi. To je kao da nacrtate Miki Mausa na pozadinu koju je prethodno postavio Toppi ili Giraud. Jednostavno nema logike, a nema ni ukusa. Seljacki i primitivno deluje.

Radnja je prilicno originalna, i vecina epizoda nude nesto novo i neobicno, cak i "istrosenim" horor fanovima koji su vec sve videli. Jedino je pomalo problematicna zadnja epizoda koja je, iako interesantna, bez pravog zakljucka. Ukoliko ocekujete detaljna i jasna objasnjenja na kraju serijala - vergiss es, sto bi Svabe rekle.

U "originalu", barem onom od Viz Media (na engleskom), uvodne strane su u boji. Bilo bi veoma pozeljno da se citav serijal oboji jer odlicno izgleda ovako. A i nadam se tvrdim povezom ukoliko do toga ikad dodje. Darkwood-ovo izdanje je dobro, ali moze uvek bolje... Mada sumnjam da je DW u prilici da bira format i ostale tehnikalije; Japanski manga izdavaci su veliki snobovi i ukoliko neko trazi da se objave u malom tirazu (za malo trziste kao sto je Balkan) oni vam smanje format i/ili onemoguce HC. Odnosno tako nesto sam nacuo.

https://vjetroscomics.blogspot.com/2022/08/gyo-ito.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2022/08/battle-angel-alita-kishiro.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/solitudinis-morbus-toppi.html