Thursday, October 1, 2020

Drawn Together - Robert Crumb


 Drawn Together

Vrsta: integral

Crtez/scenario: Robert & Aline Crumb

Jezik: engleski

Izdavac: Liveright (2012)

Premijerno: 1974-2012 

Platio: 0 (poklon)

Cena: $15

Dimenzije: 29.2 x 22.5 cm, HC

Br strana netto: 256

Tiraz: nepoznat

Zanr: humor, autobiografski

YU istorijat: -

Kolor? 33 str, ostalo c/b.

Politicki obojen? Ne mnogo.

Rasprodato? Ne znam.

Crtez: 1-10/10

Scenario: 9-10/10

Ciljne grupe: perverznjaci, fanovi underground stripa, samo odrasli

Prednosti: odlican crtez od (Kramba), ima nesto u boji, veoma duhovito, inteligentno, iskreno, originalno

Minusi: uzasan crtez (od Alin), poneki levicarski komentar

Da se Woody Allen bavi stripom, rezultat bi bio nesto slicno ovome. Medjutim postoje i neke kljucne razlike: Kramb je cesto veoma politicki nekorektan za razliku od Establishment-skog njujorskog prcvoljka, daleko je iskreniji, mnogo duhovitiji, i stoji uz svoje seksualne perverzije (dok ih Drveni uglavnom skriva i negira).

Ovaj Krambov album nije kao ostali doduse, bar ne u crtackom smislu. On crta sebe (i vecinu scenografije) dok njegova supruga Alin crta sebe. Ovakva podela je mozda originalna, pa cak i sjajna ideja, i bila bi nesumnjivo pozitivna stvar da Alin nije zestoki anti-talenat. Njene brljotive i zvrljotine nalaze se u teskom i skoro neprihvatljivom kontrastu sa Krambovim sjajnim stilom. Bukvalno kao kada bi neki film zajednicki rezirali Kjubrik i neko dete od 5 godina (ili Sean Penn). To je velika mana ovog stripa, koji bi bio prakticno savrsen da su sve crtacke duznosti bile prepustene njemu. Mala je uteha sto se Alin cesto sprda u stripu na racun svog neumeca. (Koje je na nivou smehotresno izvikane Satrapi, mozda cak i gore.) I to je bolje nego nista, i cini je simpaticnijom, ali ne poboljsava njen ogavni stil nimalo.
Ali i uprkos tome, album je odlican, kako zbog Krambovog crteza (gde ga ima) a jos vise zbog urnebesnog humora koji proizilazi iz fascinantne iskrenosti ova dva ludaka. Njihov privatni zivot je skoro kompletno ogoljen (mada oni tvrde da ne prikazuju sve), bez (mnogo) blama i srama, sto cini da album skoro nikada nije dosadan.
U par kasnijih segmenata (jer su table hronoloski poredjane) cak se pojavljuje i njihova cerka Sofi sa svojim crtezom, odnosno ona sebe crta. Svi troje su budaletine na kvadrat. 

Inace, 2012. kada je Kramb gostovao u SKC imao sam prilike da nakratko popricam sa njom. Bila je vrlo fina, pricala o svojoj deci i slicno. Vrlo je zanimljivo da u nastavku ovog serijala ima i epizoda u kojoj se pominje njihov boravak u Srbiji, ali nazalost to bi bilo tek u nekoj narednoj prosirenoj verziji ovog albuma. Detaljnije o Krambu imate na mojoj Best 50 Illustrators listi.



Alle schwarzen Gedanken - Franquin


Updated: 18.9.22.



 CRNE MISLI

Vrsta: integral vinjeta

Jezik: nemacki

Crtez/scenario: Andre Franquin

Izdavac: Alpha-Comic Verlag (1986)

Dimenzije: 29.6 x 21 cm, SC

Br strana netto: 63

Tiraz: nepoznat

Zanr: crni humor, satira

YU istorijat: nepoznato

Kolor? c/b

Politicki obojen? Da, prilicno. 

Rasprodato? Verovatno.

Crtez: 10/10

Scenario: 8/10

Ciljne grupe: fanovi BD 

Prednosti: genijalan crtez, originalnost

Minusi: politicka korektnost, levicarska "logika"

Najpoznatiji po dugogodisnjem serijalu Gaston, Franquin je po meni ubedljivo najvise postigao sa ovim albumom - bar sto se scenarija tice. Sencenje i crtez su apsolutni vrh; ovako genijalan c/b crtez je ipak redak. Sadrzajno, ima daleko vise varijacije od Gastona, sto se onda ogleda i u crtezu (jer automatski onda Franquin crta razlicitije pozadine, pejsaze, objekte i zivotinje nego sto je to radio za Gastona).

Album je prepun nasilja, cak i splatter varijante. Sadrzaj je duhovit, originalan, atmosferican - ali nazalost i levicarski. Franquin je bio olicenje politicke korektnosti pre nego sto je ta posast uopste zavladala Zapadom. Sprda se npr na racun smrtne kazne i vojske kao sve frustrirane komunjare (koje pritom licemerno podrzavaju i ratove i masovno ubistvo - barem kada se radi o borbi protiv demokratije i kapitalizma kada im nijedno sredstvo-do-cilja nije previse brutalno), a i "zastita zivotne sredine" mu je draga tema u ovom albumu - kao medjuostalom i u Gastonu.
Ali donekle mu se moze oprostiti jer ismeva hobi-lovce, i to dosta cesto, i zajebava matadore. Znaci, moralni kompas mu nije bio kompletno iskrivljen, ipak je nesto razuma bilo ostalo u toj politicki zbunjenoj tikvi.

Neke vinjete su kompletan promasaj jer su bazirane na glupostima i neistinama, kao npr tabla u kojoj nuklearni reaktori svi eksplodiraju spontano kao "pecurke", sto je veoma jeftina i stereotipicno levicarska "satira" koja "nema veze s mozgom". (Inace, dokaz koliko je Franquin bio pogresan u svojim (ne)shvatanjima nauke i politike, dovoljno govori cinjenica da je u Francuskoj danas, 40 godina kasnije, nuklearna energija dominantan izvor energije. Levicari su sirom Evrope 80ih vodili anti-nuke kampanje, sa relativno malo uspeha (sem u Nemackoj gde su cak krenuli sa njihovim ukidanjem), a Franquin je bio dovoljno naivan i neinformisan da nasedne na njihovu imbecilnu propagandu prepunu lazi i anti-naucnih ubedjenja.)

Jos blamazniji primer Frankanovog idiotizma je vinjeta u kojoj koruptni trgovac/proizvodjac oruzja nastrada u automobilskoj nesreci, ali posto nema dovoljno ambulantnih vozila on ne biva spasen. Vic se zavrsava debilnim zakljuckom/pretpostavkom da sto vise novca ide u drzavnu odbranu/bezbednost to je manje bolnickih kreveta. Decija logika i populisticka demagogija, servirani uz vecu dozu primitivne ironije.

Franquin je bio samo-deklarisani pacifista, ali pre nego sto zakljucite da je bio naivni idiot (zbog cega bi vas samo naivno-idiotske komunjare okrivile) imajte u vidu da je patio od tezeg oblika depresije tokom veceg dela zivota. Stoga treba shvatiti njegovo levicarsko pridikovanje kao konfuzno razmisljanje jednog napacenog umobolnika. Cak je jedno vreme, kasnije u zivotu, prestao da se bavi crtanjem jer ga je depresija skoro potpuno onesposobila da normalno funkcionise - ili da se barem bavi svojom strukom.

Ali moram da napomenem da nisu sve vinjete moralisticke ili politicke prirode. U nekima Franquin kaznjava glavne likove bez ikakvih razloga. Cista nasumicna surovost. (Sto je vrlo cesta pojava medju "humanistickim" levicarima.) Medjutim, najbolje vinjete su one koje su apsurdisticke prirode sa velikom dozom fantazije. Takvih na srecu ima dovoljno.

Vise o njemu imate na listi 50 Best Comic-Book Illustrators.


https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/jose-ortiz-jezovnik.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/solitudinis-morbus-toppi.html


Nipper - Solano


Updated: 19.3.25.


 NIPPER 1-2


Vrsta: 1. integral (ukupno 6)

Crtez: Francisco Solano Lopez

Scenario: Tom Tully 

Izdavac: Strip Non-stop (2014)

Premijerno: 1970-1972 

Dimenzije: 34.7 x 24.6 cm, HC

Br strana netto: 216 

Tiraz: 300

Zanr: sport

YU istorijat: Slobodna Dalmacija

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 10/10

Scenario: 5/10 

Ciljne grupe: nostalgicari, svi uzrasti 

Prednosti: odlican crtez, staromodno

Minusi: ponekad previse naivno i glupo, preterivanje sa jeftinim zaverama

Vrsta: 2. integral

Crtez: Francisco Solano Lopez

Scenario: Tom Tully 

Izdavac: Strip Non-stop (2014)

Premijerno: 1972-1974 

Br strana netto: 216

Tiraz: 300

Rasprodato? Da.

Crtez: 10/10

Scenario: 7/10

Nipper je simpatican, naivni serijal o siromasnom sirocetu koji se pokusava probiti u svetu fudbala. Crtez je genijalan, sa neverovatnim sencenjem i originalnim i upecatljivim stilom, pogotovo nacin na koji su oslikani likovi. Ovaj strip ima fanove prvenstveno u Hrvatskoj; u Srbiji nije bio objavljivan u eri Jugoslavije, bar koliko ja znam.

Solano je medjutim daleko poznatiji po izvikanom Eternautu, precenjenom jer ga je napisao notorni komunjara Hector German Oesterheld, heroj levicarske strip scene; vec znamo da su levicari na ceni u medijima te da se njihovi radovi uvek daleko vise kotiraju od apolitickih (ili "ne daj Boze" desnicarskih) scenarista/crtaca. Eternaut - tj prvi deo koji se kotira kao "onaj pravi" - ima daleko slabiji crtez jer ga je Solano radio pre svoje najbolje crtacke faze koja je bila u 70im. Ni drugo deo Eternauta nije puno bolji i crtacki je takodje slabiji od Nippera.

Jos jedan odlican njegov britanski serijal je Dzepna Armija koji je vec poznat sredovecnim YU nostalgicarima iz Politkinog Zabavnika. Galactus takodje deluje veoma zabavno mada ga nisam citao. Niti cu, jer jos uvek ne postoji integral a na Balkanu 100% nikada nece biti objavljen cak ni ako/kad se pojavi u svetu.

Hrvati su izdali citav serijal Nipper-a, i to odlicnog kvaliteta sa meksim i tanjim papirom nego sto je uobicajen kod HC izdanja. Cak i ovaj mali izdavac zna da se za c/b stripove ne koristi sjajan papir, greska koju precenjena Fibra iznova pravi. Carobna Knjiga, Komiko i jos neki takodje. Medjutim ova ostala 4 albuma ne nameravam da nabavim niti ih preporucujem jer od 3. dela nadalje crtez preuzima neki inferiorni ilustrator. U trecem albumu ima samo mali broj strana od Solana.

Radnja nazalost ume da nervira s vremena na vreme. Tully ima losu naviku da pribegava ustaljenim i starinskim forama kao sto su jeftine namestaljke i nerealne zavere a time samo postize da Nipper bude gluplji nego sto je potrebno, a vredja i inteligenciju citaoca. "Usiljena drama" ili "konflikt po-svaku-cenu" su razlozi tome. Tully cesto nije znao kako da price ucini zanimljivim na kreativan nacin pa je radio sto svaki holivudski scenaristicki mediokritet radi: kreirati konflikt/dramu na silu, verujuci da je neka vestacka "napetost" resenje za sopstvenu nemastovitost. Sablon je jasan: uvek neko kuje zaveru protiv Nippera, iako je on obican klinac a ne neki bajni politicar, sto postaje prilicno jadno kada se ta copy-paste radnja zavrti po ko zna koji put. Da bi na silu usmeravao radnju Tully tera Nippera da radi glupe stvari, na primer da lose proceni neku situaciju i stoga reaguje na nebulozne nacine - sto ga maltene cini debilom. Radnja ne tece "prirodnim" tokom zbog toga vec ima nerealne obrte koji na vestacki nacin kreiraju pricu. Doduse, ima i drugacijih radnji, ali debilne zavere dominiraju.

Na srecu, radnja se popravlja u drugom integralu. Kako se Nipperova karijera popravlja tako i scenario biva sve manje glup.

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/dzepna-armija-solano.html