Sunday, June 28, 2026

The Book of Genesis


Knjiga Postanja
Vrsta: prvi segment Starog zaveta

Crtez: Robert Crumb

Price: gomila nepoznatih Jevreja

Izdavac: Random House (2009), Komiko (2024)

Premijerno: 2009 

Dimenzije: 28 x 22 cm, HC, (Komikov je manji)

Br strana netto: 201 

Zanr: religija

Kolor? Ne.

Politicki obojen? Samo u predgovoru.

Golotinja? Naravno. 

Rasprodato? Komikovo nije.

Crtez: 9/10

Price: 6/10

Ciljne grupe: anti-marvelijanci, vernici, nevernici

Prednosti: crtez, neki delovi prica

Minusi: nema humora, nelogicnosti, dosadni delovi nabrajanja ljudi

Prevod

Nekih godinu dana pre nego što je Komiko izbacio svoju verziju, ja sam bio kupio američki original u Delfiju. Iako je domaće izdanje daleko jeftinije, nije mi uopšte žao što sam uzeo na engleskom.

Kod Kramba preferiram originale, zbog jezika. Njegovi stripovi su puni specifičnog (stripovskog) slenga koji se teže prevodi. Naravno da u biblijskim tekstovima nema nikakvog američkog slenga! Čisto sam se bio nadovezao. Komiko je prilično solidno prevodio njegove albume, onoliko koliko je to moguće, ali Krambovi stripovi su uvek bolji u originalu. Međutim, pošto je ovo religijski tekst tu se pojavljuje jedan još gori problem od slenga - daleko gori...

Srpski prevod bi me jezivo živcirao, odnosno srpska verzija Starog zaveta, zbog idiotske gramatike. Alergičan sam na aoriste i imperfekat! Ne mogu da ih slušam, jer zvuče previše knjiški to jest nebulozno. Tolerišem ih samo kad su u pitanju glagoli koji se zaista na taj način koriste u svakodnevnom govoru. Ali to je samo šačica njih. U tome se toliko preteruje (u određenoj vrsti knjiga i stripova) da su mi takva izdanja maltene nečitljiva. Kad god negde pročitam "bejaše" ili "behu" dobijam ubilačke porive. A da ne pričam kad se ovako urnišu glagoli koji se inače više nikada ne koriste na taj način.

Na primer u Princ Valijantu, Konanu i slično, gde zaista nema potrebe za tim - a takav kretenski govor se forsira kao da je to pod moranje. Zar je Konan istorijski lik? Da li je rođen na Kosovu u 13. veku? Je li Princ Valijant kojim slučajem skandinavski rođak Stefana Nemanje? Da li se Konan makljao protiv Turaka? Ne znam, možda neki retardi među prevodiocima smatraju da je "Hiberijansko doba" stvarni ljudski period. Ili su sebi nekako utuvili u glavu da svi "istorijski" likovi moraju da pričaju kao stari Srbi? Da bi se nekako dočaralo "drevno doba"? Kakva je to pišljiva logika!

Kako je to samo maloumno. Niko ne traži da Konan kaže "ej brate tebra, gde si bre, care!" - taman posla -
ali je sasvim dovoljno da priča normalno, a ne kao aoristički vanzemaljac sa planete Kosovo Boj.

Razni veoma iskompleksirani domaći prevodioci bukvalno onaniraju uz aoriste i antiperfektni imperfekat, seksualno se lože na njih. To ih pali, diže im se ona stvar na te reči. Bitnije im je da nas "imponiraju" svojim znanjem nego da to znanje koriste svrsishodno. Totalno i katastrofalno preteruju s upotrebom tih oblika.

U stvari, oni aoriste ne upotrebljavaju već ih zloupotrebljavaju. Maltretiraju ih, kao što i mene maltretiraju, čisto iz nekog hira ili iz nekog nebuloznog razloga koji se ne da opravdati. O tome sam već kenjao u nekim postovima, i to baš u recenzijama o Konanu i Valijantu. Bukvalno pizdim kada moram da čitam takav strip. Lep crtež - urnisan aorističkim prolivom. Da mi se ti prevodioci direktno iseru na strip lakše bi im oprostio, jer bih u takvom slučaju makar mogao posranu kopiju da zamenim novom. Ovako ne postoji opcija zamene - jer su sve kopije posrane (aorističko-imperfektnom kišom govana). Ali i svaka čast urednicima koji odobravaju takav prevod. Zar je moguće da ni oni nemaju gram mozga? Ja bih sve takve prevodioce najurio iz Srbije; taman posla da ih neko plaća za takav "rad". Poslao bi ih u sibirske rudnike.

Prema tome čitati jedan ovakav strip krcat tim debilnim arhaičnim prošlim vremenima koje se u takvom obliku više skoro uopšte ne koriste, to ne bih mogao da izdržim. Ispizdeo bih totalno. Taj "Kosovski boj srpski" (kako ga ja zovem) toliko zvuči izveštačeno i kitnjasto kao da nije srpski nego neki strani jezik, iz neke susedne slovenske države. Zvuči suviše "pozorišno", teatralno na kvadrat. Konan kada secka protivnike na sitne komadiće ne treba da zvuči kao pozorišni glumac - već kao koljač, što i jeste. Pritom su Konan i Princ Valijant na engleskom sasvim normalni stripovi u tom lingvističkom smislu. Ako u originalu nema takve teatralnosti zašto na srpskom mora da je bude? Neki prevodioci zaista umišljaju da smeju da menjaju suštinu stripa, kao da su ga oni napisali. Kao što već rekoh, glupa arogantna stoka...

Drugi razlog zašto preferiram američko izdanje je format. Komikovo je dosta manje. 24 x 17 cm, ili tako nešto. Ne volim dobar crtež u "minijaturi".
Moj lični stav

A pošto se radi o svetom biblijskom tekstu, najpoznatijem na svetu, nije na odmet da pojasnim koja su moja verovanja i naklonjenosti. Ja sam ateista. Nikada nisam bio vernik. U mojoj porodici se o Bogu i religiji nije pričalo, ni pozitivno ni negativno, kao da religije nisu ni postojale. Ne zato što je to bila Titova Jugoslavija, već čisto onako. Ateizam je bio moj izbor po difoltu, jer me niko nije uspeo ubediti u suprotno.

Ali pošto sam zadrti antikomunista nisam jedan od onih levičarskih "ateista" kojih ima kao kukolja, pogotovo na Zapadu. Foliranti koji su zamenili svoju veru za onu trenutno vrlo popularnu, marksizam.

Kad sam bio mlad vrlo često sam se sprdao na račun religije. Čak sam i neke svoje prijatelje muslimane (Arape!) podyebavao, ali sam bio suviše glup da tada znam koliko je to riskantno. Jedan Sirijac je čak bio pretio da će me ubiti, onako šaljivo, ali verovatno i sa određenom dozom gneva. U šali, pa privali. Sprdao sam se na račun svih religija, i to na brutalan i nesvakidašnji način, ali vremenom sam shvatio da me ateizam ne čini superiornim, ali uopšte. Dapače...

Zato nisam (više) onaj tipični ateista koji se podsmehuje vernicima ili ih mrzi (a mrzeo ih nisam nikad jer sam ih smatrao kao predmete sprdnje). Levičari su više takvi, valjda zato što su svoju (hrišćansku) veru zamenili za marksističku večeru - pa im stoga hrišćanstvo dođe kao konkurencija, a i podseća ih na ono što su batalili. Marksisti su oduvek crkvu smatrali glavnom konkurencijom, još više od kapitalista, ono u fazonu dve suparničke mafije koje se bore oko teritorije; i jedni drugi se bore ko će više da dominira nad ovcama te lakše da ih pljačka, a to rade i jedni i drugi na veoma slične načine. Sjaše Murta da uzjaše Kurta. Sjaše Isus da uzjaše Lenjin. Socijalizam je još jedna religija u nizu, kraj priče: nijedan levičar sebe ne može nazvati ateistom. Pogotovo ne ovi moderni levičari, ovi stari još ajde der.

Neću sada da zalazim u razloge zašto je svaki oblik levičarenja jednak religijskoj veri, ali je dovoljno reći da je tolika količina preteranog idealizma uvek u suštini verske prirode. Levičari su antinaučni fanatici, imuni i alergični na razum i logiku. Socijalizam nema veze sa ateizmom, iako ga reklamiraju kao nešto vanserijski potkovano u činjenicama. Marksisti koji smatraju da su ateisti žive u sličnoj zabludi kao hipsteri koji veruju da umeju da prepoznaju pravu umetnost.

Zato pravih ateista ima ekstremno malo na svetu - jer je u prirodi ljudi da veruju u nešto fantastično i nedokazano jer im to daje nadu i olakšava im da trpe razne nedaće i da ublaže osećaj bespomoćnosti. To im dođe kao odbrambeni mehanizam i štit. To treba poštovati - sem kada pređe u ekstrem tj ubilačko-fanatično ludilo. Tada mojoj toleranciji dođe kraj.

Reciklaža poznatih priča i romana

Pošto me biblijske priče preterano ne zanimaju, jedini razlog zašto sam kupio album je što je Krambov. Moj interes u Bibliju je relativno limitiran, a već sam pre nekih 20 godina bio čitao valjda prvu trećinu Starog zaveta; dalje od toga nisam mogao. Daleko bilo da sam znao sve priče detaljno, ali dovoljno da me ovako nešto ne bi zanimalo. Barem ne uz neki prosečni crtež. Šta god da Kramb nacrta, a da nisu neke skice i žvrljotine-brljotine, ja to kupujem. Bez obzira na tematiku.

Nisam pobornik reciklaže jednih te istih poznatih priča, što je i jasno iz mojih recenzija Drakule i Frankenštajna. Stari i Novi zavet spadaju u sličnu kategoriju, koliko god to zvučalo heretično. Odnosno kao ateista i ne mogu da budem heretik, već samo bogohulnik. (U dalekoj prošlosti sam daleko više bogohulio nego što to sada radim, čak sam i obarao rekorde u toj disciplini. Međutim, vremenom sam shvatio da treba biti tolerantan, a i što se više levičari okreću protiv hrišćanstva to ga ja sve više branim, automatski. U fazonu "neprijatelji komunjara su mi saveznici". Čak su mi i najzadrtiji katolici manje antipatični od "blagih" komunjara, ako takvi uopšte i postoje.)

Stoga smatram da je Kramb mogao da mnogo bolje iskoristi svoje vreme, na primer radeći opet nešto kontroverzno i suludo. Najbolji je kada o sebi priča! Ili kada se bavi biografijama. S takvim temama nikada ne omane, a ja takvu vrstu brutalno iskrenih autobiografskih stripova baš gotivim. Pritom su izuzetno retki. Proveo je godine na Postanju, a time protračio vreme na nešto što lepo izgleda ali nije ni približno zabavno kao neki njegovi drugi stripovi. Nažalost, Kramb se mnogo smirio u poznim godinama. Što je i normalno.

Vrlo je zanimljivo što je nekoliko godina nakon izdavanja ovog stripa i sâm priznao da je odluka bila pogrešna. To je možda rekao onako polušaljivo, ali je činjenica da nije dobio neke posebne pare za ovaj projekat. Prvobitna suma je bila odlična za neki kraći rok. Ali pošto se rad otegao na četiri godine, tu sumu je Alin opisala kao "tipičnu platu nekog nastavnika". Što znači da je verovatno plaćen $150,000-200,000.

Ali s obzirom da je Džordž Lukas otkupio neke (ili sve) originalne table, zarada je ipak sveukupno mnogo viša.

Iznenadio sam se kad sam saznao da je ovo bila manje-više njegova ideja. Pretpostavio sam da mu je neko to predložio. Prvobitna ideja je bila sprdnja, i to Adama i Eve. Velika je šteta što to nije uradio, jer to bi bilo fenomenalno. Sigurno da bi bilo plakanja od smeha jer njegov surovi humor i blesavi crtež čine zabavnu kombinaciju. Bilo bi zanimljivo bez obzira što su Biblija i hrišćanstvo već toliko često bili predmet parodije. Blago rečeno...
Crtež i pristup

Smehotresno je kada čitam mišljenja pojedinih individua kako je ovo "najverodostojniji prikaz" nekog biblijskog teksta u stripu. Možda je to tačno u tekstualnom smislu, ali u crtačkom?

Ili neko možda smatra da su ovako žene izgledale na Bliskom Istoku pre 2000 godina? Sa ovako ogavnim facurinama i debelim nogama kao balvani? Opšte je poznato da Kramb voli muškobanjaste i ružne žene, takozvane krambovke, a da ima izrazit fetiš ka debelim, masnim nogama. (Valjda zato što ga je neka od njegovih tetki palila na takav način kad je imao pet godina, ne sećam se tačnih detalja - a koji se nalaze u jednom od stripova.) Njemu su Amazonke najbolje ribe!

Ali zato je i toliko zanimljiv, zbog svojih raznih ekscentričnosti i perverzija. Niti je kadar da ih sve eliminiše iz svojih stripova, koliko god se trudio. To bi bilo kao da Magnusu daš neki totalno strejt strip da odradi; rezultat će uvek da ima elemente magnusovske blesavosti, jer je to jednostavno ukorenjeno u njegovom crtežu.

Iako uporno tvrdi da nije imao nikakve namere da se šali na račun Biblije, i da je ovo za njega bio bukvalistički posao, ima nekih momenata u stripu koji su čistokrvni krambinizmi. U crtačkom smislu naravno, jer je u tekstualnom smislu sve sasvim normalno.

Do ovog veka nije yebao živu silu, crtao je i pisao baš ono što je u određenim momentima želeo. Nije mi se sve od toga svidelo, naravno. Pogotovo njegove drogeraške priče koje je smišljao pod uticajem LSD-a su daleko slabije nego ono što je krenuo da radi od 70-ih nadalje, a što je bilo mnogo satiričnije u prirodi (iako negira da se bavio satirom). 

Niti se uvek slažem sa njegovim stavovima. Uostalom, on je neka vrsta "levičara", stoga i nemam puno toga s čim bih se slagao - bar što se političkih stavova tiče. (Njegov cinični stav prema ljudima mi je daleko bliži - mada se kosi s njegovom blagonaklonošću prema socijalizmu, jer socijalizam podrazumeva visoko mišljenje o moralu ljudi. Cinični levičari ovu kontradikciju retko primećuju.)

Uprkos tome volim njegove stripove. Mi desničari smo takvi: u proseku daleko tolerantniji od "tolerantnih" levičara koji su mahom ispunjeni mržnjom prema opoziciji. A već sam više puta objašnjavao zašto je to tako... Neću da se ponavljam.
Komentari o detaljima

Što se radnje tiče, prvu polovinu albuma sam čitao davno pa se slabo šta sećam. Ali zato mogu da komentarišem od poglavlja (psalama) 27 nadalje, što sam nedavno čitao. Znači drugu polovinu jer strip ide do 50. Ima tu puno čudnih stvari... Ne bih znao odakle da počnem, a nema ni svrhe da pokušam sve da izlistam.

Jakov vrši prevaru nad svojim ocem i bratom time što se maskira kao njegov blizanac Esau - koji je vrlo maljav. Otac mu je slep tako da maljavost imitira time što navuče dlakavu kožu neke životinje! Da nisam znao da je ovo religiozni tekst mislio bih da je neka sitcom sprdačina.

Nešto kasnije Bog nagrađuje Jakova umesto da ga kazni za prevaru! Znači li to da je Bogu potpuno svejedno kad se neko bavi prevarama, ili to znači da Bog nije svemoćan pa nije ovo čak ni primetio?

Jakov odlazi kod svog ujaka Labana, a tamo se bukvalno instantno zaljubljuje u jednu od njegovih ćerki odnosno u svoju rođaku (na slici). U Bibliji je incest kao dobar dan, mada OK, to su bila druga vremena. A i ne zaboravimo da se ovde radi o Jevrejima... Čisto da podsetim hrišćane među vama: Stari Zavet su napisali Jevreji, a hrišćani su ga posudili i prisvojili.

(Odnosno, hrišćanstvo je počelo kao jevrejska sekta koja se vremenom odvojila od svojih jevrejskih korena. A razlog zašto Jevreji pre 2000 godina ovu novu sektu nisu ozbiljno shvatali je zato što nisu mogli da prihvate da mesija bude ubijen od strane neprijatelja tj od Rimljana - umesto mesija da uništi Rimljane, što bi bilo daleko logičnije i što se očekivalo po proročanstvu.

Jevrejska vera je Isusov poraz interpretirala na logičan način - kao poraz a ne neku metafizičku "pobedu" - dok su hrišćani spinovali Isusov poraz u pobedu, tako što su smislili priču o žrtvovanju radi "ispaštanja greha čovečanstva". Klasična samoopravdavajuća racionalizacija.

Moram priznati da sam u ovom slučaju na strani Jevreja, jer je njihova interpretacija Isusove sudbine totalno logična, dok mi je hrišćanska interpretacija suluda. Jevreji su čekali mesiju, a ne nekog tipa da bude ubijen kao običan kriminalac. Čekali su spasioca Izraela a ne neuspešnog buntovnika.)
Iz nekog razloga Jakov sâm predloži da sedam godina služi Labanu da bi zauzvrat dobio njegovu mlađu ćerku. Wut? Sedam godina kasnije Laban ga prevari tako što mu da svoju stariju ćerku! (Na slici.) Kao što rekoh, komedija... Zbog toga Jakov mora još sedam godina da rinči (što je apsurdno), a kao nagradu dobije i mlađu ćerku. Ali tek nakon 14 godina! Sad je spreman da pravi incestuoznu decu ne sa jednom već sa dve svoje bliske rođake! A nešto kasnije dobija i njihove dve sluškinje kao bonus nagradu. Najednom Jakov ima harem, a ne znam baš koliko je to hrišćanski. Niti koliko je to dobro za Jakovljevo mentalno zdravlje, jer imati četiri supruge je viza za ludnicu.

Neobično je to što se ovde radi o velikim vremenskim rasponima, a pritom žene ne mogu večno da čekaju jer imaju svoje plodne godine. Ovo nije 21. vek već drevni Izrael. Ideja da Laban protrači tolike fertilne godine svojih ćerki mi nije logična.
U Starom Zavetu mnogi likovi žive po nekoliko stotina godina (na slici), pa čak i blizu 1000, pa bi s te tačke gledišta to moglo da prođe. A tu se postavlja pitanje: zašto uopšte žive toliko dugo? Ako su ovo priče o običnim ljudima s kojima vernici treba da se identifikuju, zašto onda žive 30 puta duže? To mi je apsurdno. Kako da se običan vernik identifikuje sa "običnjacima" koji žive nekoliko vekova. A pritom je tipičan ljudski vek tada bio jedva 40 godina u proseku. Prema tome ovakvo vremensko razbacivanje u priči o Jakovu - sedam godina pa još sedam godina pa još šest godina - je čudno.

Ono što sledi je tipična biblijska lakrdija, kada sestre krenu da se takmiče oko naklonosti svog muža, a to rade preko one stvari; sve se vrti oko fertilnosti. Starija rađa jednog sina za drugim, dok mlađu Bog kažnjava samo zato što je starija ljubomorna na nju! (Znači logika je da nije kriv onaj ko je ljubomoran, već onaj na koga je ljubomora usmerena! U fazonu "kako se usuđuješ svoju sestru da činiš ljubomornom jer te toliko voli muž!") Tako da mlađa ne može da rađa decu. S tim što ipak rodi jedno na kraju, ali tek posle veoma puno godina, jer se "pravični" Bog napokon umilostivi. (Dve strane unazad, na dnu.)

Zatim sledi neka pizdarija sa ovcama, prevara koju Jakov vrši nad Labanom, i to sve u dosluhu sa Bogom koji dobrovoljno učestvuje u obmani. Laban jeste prevario Jakova, ali ne zaboravimo i da je Jakob vrlo pokvaren jer je bio prevario svog brata. Svi su moralni, ali do qrca... Ali možda je i poenta da svi budi grešni, sem Boga koji je naravno savršen. S tim što nije...
Nešto kasnije kada Jakov sa svojim ženama i decom beži od Labana, ljutiti Laban ga sustiže sa svojom svitom, a glavna tema nisu ni ovce ni njegove ćerke i unuci već ko mu je ukrao figurice bogova! Lopov je Rejčel, a da bi od oca sakrila ukradene figurice ona sedne na njih svojom debelom krambovskom guzicom (na slici), dok ih on frustriran traži po šatoru. Kakve nebuloze... Sitcom.

Da podsetim. Stari zavet je najznačajniji i najmoćniji tekst u zadnjih 3000 godina, odnosno u istoriji. Nije ni čudo što su katolički sveštenici bili vekovima protiv toga da ih narod čita! Bolje od raje sakriti šta tu sve ima... Bolje da ostanu nepismeni.

20 godina nakon što je napustio Esaua, brata koga je prevario, Jakov se vraća ali ga oslovljava kao gospodar. To je nelogično s obzirom da je prevara bila izvršena upravo da bi on bio vladar nad Esauom. A da ne govorim o bizarnom rvanju sa nekim božjim bićem, verovatno anđelom, u poglavlju 32.

Kapiram ja da je čitava poenta da se Jakov promenio i da više nije zli prevarant, a i da mora da se dodvori bratu za svaki slučaj. Takođe kapiram da se poneke stvari koje meni kao modernom čitaocu deluju nelogično mogu objasniti kroz neki istorijski kontekst. Međutim previše ima tih čudnih stvari.

Generalno, Stari zavet se mnogo bavi svađama i rivalstvom između sestara i braće. Baš se puno toga vrti oko ove teme.
U poglavlju 34, dva Jakovljeva sina se svete princu i muškarcima iz nekog gradića zato što je princ imao seks sa njihovom sestrom (na slici). Strategija je, kako da se diplomatski izrazim, kompletno nerealna, imbecilna i smehotresna: nagodba je da se svi muškarci tog gradića obrežu ukoliko žele da se dva klana izmešaju, i da bi se Jakovljeva ćerka vratila na prinčev (novoobrezan) qrac. Muškarci pristanu (!), i dok se navodno oporavljaju od seckanja, dva Jakovljeva sina tamo odu i pobiju ih sve! Tek tako, kao dva svemoćna Ramboa. Pa ako su svi ti muškarci bili obrezani ne znači da su bili invalidi! Valjda su mogli makar da pokušaju da se odbrane od tako "nadmoćnog" neprijatelja. Jedini način da pobiju sve muškarce u tom gradu bi bilo da su došli sa mitraljezima.

Mitraljezi u Bibliji. Kladim se da je i toga već bilo, u nekoj parodiji...
Poglavlja 37 do 50 koja se bave Josifom i Egiptom su daleko manje problematična i nelogična. Priča je takođe razrađenija, nije onako suvoparno biblijska i epizodična već ima strukturu. Ovo je verovatno najzanimljiviji deo stripa.

U poglavlju 47, velika faca u Egiptu, Josif, porobljuje čitav narod zato što je u toku velika sedmogodišnja glad (na slici). Bog je totalno na strani Josifa, tokom čitavog njegovog života ga štiti a taj Josif predstavlja neku dobrotu ili šta već, ali to ga međutim ne sprečava da zloupotrebi situaciju u kojoj raja umire od gladi, pa zato moraju da moljakaju faraona za hranu. Moral u Bibliji je oduvek bio dubiozan.

E sad će neko reći, to su bila sasvim druga vremena; drugi morali, drugi prioriteti. Sve to stoji, ali vernici insistiraju da je Biblija vanvremenska i da načela koja se tu promovišu mogu da se apliciraju na sve ere. Što očigledno nije slučaj. Biblija promoviše gomilu zastarelih ideja, i dobrih i loših, a neke od njih se uopšte više ni ne mogu primanjivati na moderno doba.
Feminista

U uvodu kao i u pogovoru, Kramb pojašnjava svoje namere i opšti pristup biblijskom tekstu. Nažalost, iako to on nije izigrava istoričara, pa neretko palamudi o navodno zaboravljenom matrijarhatu. Za to ima više razloga: 1) levičar je, 2) papučić je; u braku je bio pod dominacijom svoje druge supruge, 3) jedan od seksualnih fetiša su mu snažne dominantne žene. On se zato uporno trudi da poveže patrijarhat sa nasiljem i usponom vojske. To je otrcan i lako osporavan marksistički kliše utemeljen u tvrdnji da su žene miroljubive i dobre a muškarci nasilni i zli. A istina je mnogo bliža suprotnom! Da su žene "vladale svetom" bilo bi krvi do kolena, tj još više, a progres ne bi postojao. Ali već sam dovoljno serendao o tome u drugim objavama, o tome kako levičari - koji su navodno za jednakost - dele sve demografske grupe na dobre i zle, na žrtve i na nasilnike. Prema tome žene su uvek žrtve i dobre, a muškarci ono obrnuto. Feminističke bajke za bolesne umove.

A pritom je u skoro svakoj marksističkoj diktaturi važila dominacija muškaraca! Drugim rečima, lažni feminizam komunjara može da zavara samo naivne retarde. Komunisti čim se domognu vlasti, u sekundi zaborave sva svoja ideološka načela, i ponašaju se identično kao Hitler - pa čak i mnogo gore od famozne nacističke budaletine. (Koji je uzgred rečeno bio socijalista... A, hej, i Musolini je bio socijalista pre nego što je otkrio da mu je fašizam ipak zabavniji.)

U kontekstu ovog stripa, Kramb je samo ilustrator, što se mene tiče, i nikada ne može biti ništa više od toga. On može da umišlja da je istorijski ekspert koliko god hoće, ali on to nije. I ja mogu da umišljam da sam treći faraon Egipta. Čovek može da umišlja šta god hoće - ali se istovremeno izlaže riziku podsmeha. Ja se Krambu često podsmevam, kad god lupeta gluposti u nekom svom stripu ili intervjuu. Njegovi pokušaji da unese levičarsku logiku 20. veka u kontekst drevne istorije su klasični potez antiistorijskog uma. A njegova sugerisanja kako je svet propao pre 2000-3000 godina zato što je prešao iz tobože balansiranog patrijarhata-matrijarhata u čist patrijarhat mogu samo da imponuju neupućene.

Ne postoje nikakvi arheološki dokazi, niti dokazi bilo kakve vrste, da je ikada postojao pravi matrijarhat. A to znači da su žene držale vlast i konce u svojim rukama na isti način kako su to radili muškarci. Ta budalasta ideja iznikla je u 19. veku od strane romantika (tj bolida), kao i "prvih" levičara. Ono zašta postoje dokazi je da su levičari potekli od papučića: za to postoje milioni dokaza... A naravno i zdrav razum nam to govori.

Naivčine kao što je Kramb brkaju postojanje ženskih bogova i moćnih carica/kraljica sa postojanjem matrijarhata. To su babe i žabe. Može neka carica da bude moćna koliko god hoće, ali na kraju muškarci su ti koji vode ratove za nju. Svi savetnici su joj muškurci. Matrijarhat ne može da postoji ukoliko se glavna vojna sila sastoji pretežno tj putpuno od muškaraca. Drugim rečima, neka hipotetična ženska vladarska elita može s lakoćom uvek da bude skinuta sa vlasti pučem. A istorija pokazuje da ako puč može s lakoćom da se izvede, onda se to često i desi. Muškarci mogu da porobe žene, ali ovo obrnuto nije moguće. Niti neka blaza domicaija zena. Poredak koji imamo u muslimanskom svetu u istoriji nikada nije postojao u obrnutom smislu. Ni blizu.

Evo praktičnog primera koji će možda zvučiti banalan, ali koji dočarava nerealnost matrijarhata. Zamislimo tri muškarca koje pre 3000 godina žene-vojnici izvode na pogubljenje. Za ženu koja ide na pogubljenje dovoljan je jedan, eventualno dva stražara da se ona ne bi oslobodila i pobegla. Za jednog muškarca, pogotovo snažnog, bile bi potrebne pet žene, čak i ako su naoružane. Ovaj primer ilustruje koliko bi bilo teško izvodljivo i komplikovano da se neki fiktivni drevni matrijarhat održi u praksi. Fizička nadmoć muškaraca možda nije toliko bitna u današnje doba - jer žena s mitraljezom može još i te kako da kontroliše grupu nenaoružanih muškaraca - ali u drevno doba je to bilo jednostavno totalno neizvodljivo. Tada je sirova snaga odlučivala primat i vlast.

A ideja da je mogao da postoji matrijarhat u kom su i vojske bile sačinjene od žena je tek kompletan idiotizam bez trunke mozga. Takva ženska vojska ne bi imala šanse protiv neke iole ozbiljne muške vojske. Što znači da bi takav poredak mogao da bude moguć samo ako je to hipotetično društvo postojalo u totalnoj geografskoj izolaciji, bez pretnji drugih plemena i grupacija.

A ne radi se samo o fizičkoj snazi, već i o samopouzdanju. Testosteron proizvodi veće samopouzdanje, i dokazano je da ga žene zato imaju manje od muškaraca. Zato uostalom žene imaju slabije političke stavove, odnosno lakše menjaju te stavove jer nisu sigurne u sebe. Zato muškarci više rizikuju a time i više dobijaju: zato su i glavni akteri u društvu, medju ostalim. A testosteron je samo deo hormonalnih razlika.

A da ne govorim o tome da je preživljavanje nekog plemena ili društva u drevno doba zahtevalo odlučnost i zdrav razum, barem koliko je to bilo moguće s obzirom da pričamo o ljudima (koji su generalno debili, i muškarci i žene). Muškarci su u proseku racionalniji i pragmatičniji, i daleko su više rođeni da vode nego da slede, nego što je to slučaj sa ženama. Još u pećinsko doba muškarac je branio ženu, a ne obrnuto. Pretpostaviti da je takav jedan prilično jasan poredak mogao totalno da se obrne u nekoj kasnijoj - a još uvek primitivnoj - eri kao što je Bronzana era je kompletno nerealno. Nije utemeljeno baš u nijednoj biološkoj, fiziološkoj, istorijskoj ili psihološkoj činjenici.

I dan-danas, čak i u ovom tehnološkom doba, sirova snaga odlučuje vlast, makar na mikro nivou. A u nekim primitivnijim državama bogami još uvek i na makro nivou. A da ne govorim o prirodi generalno. Zašto bi pre recimo 3000 godina muškarci - koji su u istom broju kao žene - dozvolili da ih porobi pol koji je znatno slabiji? "Dobrovoljno ropstvo" ne postoji, to bi tek bila lakrdija od teorije. Šta bi muškarci imali da dobiju iz takvog aranžmana? Zašto bi se svojevoljno odrekli velike prednosti koje imaju nad ženama, a time se odrekli i privilegija? Oni bi morali da imaju veoma jake beneficije da pristanu na tako nešto. Čistokrvna naučna fantastika.

Takva vrsta konfuzije je tipična kod socijalista, jer oni sve teme podjednostavljuju kad su komplikovane, a sve što je jednostavno iskomplikuju. Ovo ne kažem da bih ispao duhovit već je to zaista tako. Politiku pratim 40 godina (što naravno ne znači da sam ekspert i da sam uvek u pravu), a jednu od stvari koju sam zapazio relativno rano je kako levičari sve rade kontra logici, ignorišući činjenice. Valjda zato što ne mogu da se pomire sa ogavnom realnošću u kojoj žive. Ni ja ne mogu da se pomirim s tim da živim u ovakvom paklenom svetu koji je kompletno retardiran, ali zbog toga negirati realnost i kreirati filmove u svojoj glavi koji su nevezani s tim istim svetom - samo da bi se lakše izborio sa istim - to jednostavno ne mogu. To njima prepuštam; blago ludima i glupima...

Zato ja nisam levičar a naivni ljudi jesu... Desničar povremeno beži iz ružne realnosti, ali to radi time što čita knjige, gleda filmove ili uzme neki sport ili hobi. Levičari konstantno beže od realnosti, jer s njom ne mogu da se suoče ni na kom nivou. To je ključna razlika. To je jedan od razloga uostalom zašto levičari promovišu i romantizuju narkomaniju: ne vide nikakav problem s tim da se kukavički beži od reale, pa još uz sve rizike. (Mada postoje i drugi razlozi zašto su za legalizaciju droga.)

Moguće je da je tu ideju matrijarhata, direktno ili indirektno, Kramb pokupio od komunjare Engelsa koji je bio jedan od pionira ideje da su uzrok ratova patrijarhat. Idiotu Engelsu nikada nije palo na pamet da je ključni uzrok većine sukoba sama priroda u kojoj živimo: ograničen prostor, ograničeni resursi, divlja iskonska priroda čoveka i životinja, jak nagon ka preživljavanju i sve ostalo što je toliko očigledno a što su retardi kao Marks i Engels kompletno ignorisali. A ironija ne može biti veća kad uzmemo u obzir da su upravo komunistički režimi potvrdili nasilje muške vladarske elite! Drugim rečima, najveće nasilje ne potiče od muškaraca već od komunista.

Oduvek mi je bilo apsurdno verovanje da su religije bile krive za sve, na primer u Srednjem veku. Ljudska priroda je nasilna, a resursi su limitirani, prema tome je nebitno koji sistem izaberemo - nasilja ima uvek da bude. Od ovakvog paklenog kosmosa stvoriti Diznilend, u to mogu da veruju samo kompletni imbecili.

Dokaz da ne izvlačim previše značenja o Krambu iz par rečenica uvoda ovog stripa je njegov Art & Beauty album izdat 2016. U njemu Robert žestoko laprda o kompletnoj fizičkoj jednakosti između muškaraca i žena, a više o tome ima u recenziji, link dole. U više navrata govori o tome da su žene sposobne da u sportskom smislu budu jednake muškarcima u svemu. To bez ikakve dileme potvrđuje da je imao sve preduslove da veruje u fantaziju kao što je matrijarhat.
Tipično stripofilsko precenjivanje

A sve ovo me opet, po ko zna koji put, navodi na vrlo bitnu stavku vezanu za precenjivanje i idealizaciju strip crtača. Samo zato što je neko umetnički nadaren ne znači da je nužno i inteligentan, da je istorijski potkovan, da je politički mudar, da je moralna gromada, i sve ostalo naj naj naj. Robert Kramb je genijalan crtač, ali njegovi stripovi nisu fascinantni i zabavni zato što je on super-inteligentan - već zato što je uvek bio super-iskren. Snaga njegovih scenarija je uvek ležala u totalnom neyebavanju žive sile. Šta god mu se ćefnulo to je i nacrtao, a to je nama čitaocima dalo retku priliku da temeljno uđemo u um jednog patološkog čoveka. (On bi se prvi s ovim složio. Ne tvrdim ništa novo.) A tako nešto je retko.

U većini njegovih stripova nema neke posebne mudrosti niti nekog intelektualnog sadržaja - sem kada govori o ženama koje je prilično dobro provalio. (A uprkos tome je samodeklarisani feminista!) Ostaje na budalama i pretencioznim hipsterima da traže skrivene mudrosti u njegovim i sličnim stripovima, "simboliku" (na koju se hipsteri žestoko pale a koja je totalno precenjena) i šta sve već. On se simbolikom uopšte ne bavi, već je oduvek crtao veoma instinktivno i intuitivno. Svako ima pravo da strip shvati kako god želi, ali niko ne može da pouzdano tvrdi da u njegovim pričama postoje čitavi slojevi zagonetki i dubokoumne satire.

Ovo se ne odnosi na ovaj biblijski strip, naravno da ne. Govorim generalno.
Neki detalji iz prve polovine

Počeo sam malo da čitam iz početka, ponovo, da recenzija ne bude baš samo o drugoj polovini... Kasnije mozda dodam jos tekstova ovde...