Wednesday, September 30, 2020

Apokalipsa - Bonelli


 apokalipsa

Vrsta: zaseban album 

Religija: Bonelijevi Svedoci

Crtez: Corrado Roi

Scenario: Alfredo Castelli 

Izdavac: Carobna Knjiga (2020)

Premijerno: 2019 

Dimenzije: 30.4 x 21.7 cm, HC

Br strana netto: 88 

Tiraz: 700

Zanr: biblijski, klasika

YU istorijat: -

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne

Golotinja? Ne. 

Rasprodato? Ne.

Crtez: 9/10

Scenario: 3/10 

Ciljne grupe: Bonelijevi Svedoci, estetski nastrojeni fanovi Dylana, Jehovini Svedoci

Prednosti: fantastican crtez, neverovatan miris 

Minusi: dosadna i konfuzna prica

Ovaj album je izasao kod nas bukvalno nekoliko dana nakon pocetka karantina usled korone, neka vrsta idiotske slucajnosti.

Nadao sam se boljem stripu. Ne u crtackom smislu nego sadrzajno.
Nazalost, umesto da Kasteli uzme taj famozni odlomak Novog Zaveta kao bazu za neku pravu sci-fi horor pricu, on (ili ko vec u fabrici-sekti Bonelli) je jednostavno odlucio da uradi manje-vise bukvalni copy-paste te bizarne "price". Zato je strip razocaravajuc, jer je radnja konfuzna i pomalo dosadna, jer previse apstraktna i simbolicna.

16 strana propratnih tekstova su slaba zamena za metiljav scenario. Cak bih rekao da bi album bio bolji bez tih dodataka, jer koga zanima da podrobnije proucava tu tematiku, taj ima internet i pregrst knjiga na tu temu. Uopste receno sam protivnik propratnih tekstova duzih od 5-10 strana jer uglavnom smaraju a pritom cine strip i tezim (bukvalno - zbog kilaze) za citanje i nepotrebno skupljim.
Nema nikakve sumnje da ce velika vecina Bonelijanaca/Zagorovih-Indijanaca biti razocarana stripom, ali ovog puta s punim pravom: ne zato sto nije komercijalan kao skoro sve sto stancuje Bonelli vec zato sto ide u drugu krajnost.

Kakva budalastina ubaciti onog klovna Kraulija u pricu. On nije bio nikakav misteriozan istorijski lik vec najobicniji pajac i sarlatan.

Pozitivno je doduse sto je album izdat u A4 formatu, za razliku od trilogije UT koju je takodje Roi uradio, a koju ne planiram da kupim (sem na velikom popustu) jer je presmesno izdati ovoliko dobar i detaljan crtez na malom formatu.

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/flash-gordon-carobna-knjiga.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/dracula-fernandez.html


Slejn Rogati Bog - Bisley


 SLAINE:

THE HORNED GOD

Vrsta: integral 

Epizode: 1-3 (sve iz ovog pod-serijala)

Crtez: Simon Bisley

Scenario: Pat Mills 

Izdavac: Komiko (2015)

Premijerno: 1989-1990 

Dimenzije: 31.1 x 24.6 cm, HC

Br strana netto: 185 

Tiraz: 500 (plus reprint)

Zanr: epska fantastika

YU istorijat: nista

Kolor? Da.

Politicki obojen? Donekle. 

Rasprodato? Ne.

Crtez: 10/10

Scenario: 7/10 

Ciljne grupe: esteticari, fanovi Konana, feministi i feministkinje

Prednosti: genijalan kolor, odlican crtez 

Minusi: feministicka tema, konfuzno/kontradiktorno moralisanje

Po cemu se odmah zna da ovaj strip nije iz ovog veka?
Po genijalnom koloru. Skoro niko danas ne "gubi vreme" na "farbanje" stripova, danas su kompjuteri zaduzeni da unistavaju crtez svojim neprirodnim nijansama i plasticnim/fabrickim LEGO izgledom koji se moze svidjati samo gejacima.

Bizli je ovim "slikarskim" albumom stao rame uz rame sa Don Lawrence-om, kreatorom Storm-a, a nadmasio je Segreljesovog Najamnika. Crtez je stilski prilicno raznolik, ne bas toliko kao Fernandezova Zora, ali ni toliko daleko od toga; Bizli se lati svega i svacega - sto je za pohvalu jer retko sta mu ne uspeva. Sto se kolora tice ovom stripu moze samo Korben da parira, i to iskljucivo njegovi raniji radovi. 

Ste se koncepta tice, Slejn deluje kao jedna od mnogobrojnih kopija Konana. Medjutim uprkos ociglednim slicnostima postoje tu neke znacajne razlike koje ce mozda da promaknu prosecnom stripofilu. Naime, Slejn je, verovali ili ne, feministicki strip - barem ovaj integral. (A pretpostavljam i ostali Slejn serijali, o kojima ne znam nista sem da su ih crtali drugi ljudi a pisao isti ovaj hipik Milz.)

O cemu se tu radi?
Osim stereotipicne politicke korektnosti jos jednog od niza levicarskih kuropacenika (Milz-a) koji se politicki proseravaju kroz svet stripa ili filma, radi se konkretno o njegovoj odluci da bazira strip po lazima (ili blaze receno "kontroverznim teorijama") izvesne Balticke zene arheologa koja je Keltsku istoriju bila odlucila da interpretira kroz prizmu feminizma.
Marija Gimbutas je generalno osporavana u svetu arheologije, barem sto se tice nekih njenih feministickih odnosno pristrasnih shvatanja ljudske istorije. Ideja da su stari Kelti nekada bili matrijahalno drustvo nema pravu osnovu (bar ne u onoj meri kakvu ju je ona propagirala), ali to nije sprecilo ni Mariju da objavi svoje blesave teorije, ni Milz-a da te gluposti pretoci u strip. Cak i u uvodu ovog izdanja Milz baljezga o ovoj temi, tako da ne ispadne da se meni nesto "ucinilo".
Ne zelim ni da ulazim sada u to zasto je matrijarhat los ili nerealan sistem, i slicno. Ko je upoznat sa razlikama izmedju polova odnosno sa pozitivnim/negativnim stranama i muskaraca i zena - i sa istorijom drustva - ce znati tacno zasto je Milz debilcina na kvadrat. Zene kao efikasni lideri - pogotovo u to neko pseudo-varvarsko doba? Presmesno.

Medjutim, Milz je toliko nesposoban da je u nekoj meri i pokopao svoju promociju "girl power-a" time sto je glavnu boginju predstavio kao krvolocnog lazljivog ludaka! Ali cemu se cuditi: Milz-ov svet je nihilisticki, sado-mazohisticki, cinican i prepun kontradikcija.
Stoga je tesko uneti se u radnju na onakav "navijacki" nacin na koji su Konanovi fanovi to navikli. Slaine, i uopste citav ovaj bizarni svet, su takvi bolesnici da je citaocima skoro pa i svejedno da li uspeju da pobede sile zla ili ne. Mozda ovakva moralna ambivalencija imponuje ponekom suicidnom hipsteru koji greskom nabasa na ovaj serijal (jer hipsteri skoro iskljucivo citaju odvratno nacrtane stripove, naskrabane od strane amaterskih kvazi-umetnika), ali normalnim, inteligentnim citaocima koji ovo primete nece biti simpaticni takvi stavovi.
Za razliku od Konana koji je nepretenciozan, nedvosmislen, jasan, konkretan a time i realniji strip, Milz je verovatno hteo da "modernizuje" Slejna, tj da ga zloupotrebi da bi promovisao neke od svojih stavova koji su skoro sigurno marksisticki. U tom smislu se znacajno ne razlikuje od Alan Moore-a, famoznog psihopate iz komercijalnog sveta Marvel/DC.

A opet, Milzovi likovi barem nisu dosadni, osnovna radnja je dobro koncipirana, i ima originalnih fazona - tako da "samo" ostaje problem tog poremecenog sistema vrednosti odnosno levicarenja. Drugim recima, Milz je nesposoban u smislu inteligentnog obradjivanja politickih/socijalnih/filozofskih tema u kontekstu stripa, nije nesposoban u smislu stvaranja interesantne price.

Kako god, Bizli je taj koji je u ogromnoj meri zasluzan za kvalitet ovog integrala a ne Milz.


https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/axa-integrali.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/mutant-world-richard-corben.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/persepolis-satrapi.html


Groo: Friends & Foes - Aragones


GROO:

FRIENDS & FOES

Vrsta: integral

Jezik: engleski 

Crtez/scenario: Sergio Aragones

Izdavac: Dark Horse (2015)

Premijerno: 2015 

Dimenzije: 28.6 x 20.5 cm, HC

Br strana netto: 319 

Tiraz: nepoznat

Zanr: humor, parodija, epska fantastika

YU istorijat: SuperStrip Maxi

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Da.

Crtez/kolor: 10/10

Scenario: 7/10

Ciljne grupe: fanovi MAD casopisa, ljubitelji sprdacina i parodija, fanovi Konana 

Prednosti: fantastican kolor, odlican crtez 

Minusi: nista
Tipican primer jednog grandomansko-grandioznog double splash page-a iz Groo the Wanderer serijala koji obuhvata velik broj epizoda, uz niz godina izdavastva. Groo: Friends & Foes je najobimniji integral. Ovi ostali su svi negde po oko 100 strana.

Aragones je na ovim prostorima poznat samo maloj strip frakciji ali oni koji ga znaju ga skoro svi cene. Vecina tih ljudi ga zna preko Gru-a, a manji broj preko legendarnog americkog strip-casopisa MAD u kojem se on ubraja medju 4-5 najznacajnijih crtaca.


Gru je parodija Konana. Cak postoji i zajednicki strip, Groo vs Conan, koji sadrzi blentavi miks karikaturnog i realnog crteza.

Ovo izdanje Dark Horse-a je odlicno. Male margine, odlican kvalitet, sve top, kako treba.