Thursday, May 28, 2026

The Girl From the Other Side


Devojčica s One Strane
Vrsta: manga serijal (11 tankih bonova)

Crtež/scenario: Nagabe

Izdavač: Lokomotiva (2025)

Premijerno: 2015-2021

Dimenzije: 19 x 13.8 cm, SC

Br strana netto: standardno

Zanr: misterija, fantazija, horor bajka

Kolor? c/b

Politički obojen? Ne.

Golotinja? Ne.

Rasprodato? Ne.

Crtež: 7/10

Scenario: 7/10

Ciljne grupe: zahtevniji mangaši, odrasli

Prednosti: atmosfera, neobičnost

Minusi: razvučena radnja, crtež ljudi

Lokomotiva nastavlja sa natprosečnim izborom serijala, nanovo potvrđujući svoj status kao najbolji balkanski izdavač.

Jeste Fibra izdala mnogo više kvalitetnih albuma, kao i Čarobna Knjiga (koja se maltene više ne bavi stripovima), ali procentualno gledano oba izdavača imaju daleko slabiji odnos pogodaka i promašaja. A to pogotovo važi za Fibru, koja od nekih 1000 naslova ima manje od 100 koji su vredni da budu u jednoj dobroj kolekciji. Većina ostalih albuma su bezvredni anti-umetnički hipsteraj, maloumna superherojština i ostale gluposti. O ukusima se ne raspravlja? Možda ovce to ne rade, ja još i te kako. Mene takve poslovice ne pale.

Lokomotiva nije hipsterski izdavač kao Fibra ili Komiko, ne bave se jeftinom dečijom komercijalom kao Najkula, nisu autistično vezani za samo jednu stvar kao Libellus, niti su im vlasnici mutni likovi kao kod Forme Žlj. To što su se toliko posvetili najzlatnijem dobu evropskog stripa - 70te i 80te - govori o tome koliko imaju ukusa i razuma. Pogotovo što ima još uvek puno iz tog razdoblja što još uvek nijedan izdavač nije ni taknuo. Pre Lokomotive Korbena je bilo relativno malo, serijal Storm nije ni postojao, prvi su koji su konstatovali da Palasios nije samo radio Mek Koj, a da ne govorim što su kompletirali Najamnika u rekordnom roku. Imaju svoje mane, kao na primer povremeni kiksevi u kvalitetu papira i štampe, kao i bezobrazne cene, ali ipak preovladava pozitivno: to što se napokon pojavio neki nepretenciozni izdavač koji se latio serijala koje sam bio priželjkivao. 

Eto, čak i kod mange ređe omaše od drugih pizdavača. To ne može sve biti slučajno. Očigledno je da iza Lokomotive stoje ljudi (ili jedan čovek) koji su upućeni u ono što valja, za razliku od nekih izdavača...

Uprkos tome preskočio sam dosta njihovih izdanja u zadnje vreme, kako zbog cena tako i zbog toga što Fibra ponekad izbaci iste albume - s nižom cenom a boljim materijalom. Moraju da se potrude da regulišu to sa nerealnim cenama jer time puno kupaca odbijaju, a pretpostavljam da im se dugoročno ne isplati. A trebaju i da izbegavaju preklapanje sa Fibrom jer taj rat neće dobiti, pogotovo što je Fibra sada jeftinija od njih. 

Koliko god mi je Lokomotiva simpatična a Fibra antipatična uvek će uzeti Fibru, ako imam izbor. Kod mene ne odlučuju navijačke strasti već džep i razum; nisam niti veran niti neveran pojedinim izdavačima. To što često kritikujem Fibru ne znači da neću da im kupujem izdanja, jer uostalom ja kupujem strip a ne veru - kao što je slučaj sa fibratorima.

Evo liste zanimljivih i odličnih serijala/albuma koje je Lokomotiva objavila a Fibra (još uvek) nije:

Najamnik 1-14
Den 1-5
Storm 1-?
Svet mutanata
Druuna 0-5
Živa smrt
Voltar
El Cid
Manos Kelly
Huan Dugonja
Od obale do obale
Novi svet
Bat O'Brien

Fascinantno je koliko je zanimljivih stripova Fibra zaobišla (plus jos stotine drugih) - dok se bave sa kompletnim sranjima. Neki od ovih albuma su sâm vrh stripa, nešto što je sramota ne izbaciti - ukoliko postoji mogućnost za to. A šta god Lokomotiva uspe da objavi to sigurno i Fibra može. Posebno mi je smešno što jedan snobovski izdavač kao što je Fibra redovno izbacuje totalni šund i komercijalu, a na primer Svet mutanata, Storm i Najamnik im se gade. Čini se da vlasnik Fibre koristi neki bizarni rezon da je logično izbacivati šund sa lošim crtežom ali da treba izbegavati "naivne" stripove (npr Storm, Najamnik) sa odličnim crtežom. Što opet potvrđuje da on zaista ne ceni kvalitetan crtež već preferira onaj šljapav. A nije jedini: takav stav je sve učestaliji. To je Pikasovska Škola.

Devojčica sa one strane spada u opskurnije mange, a to znači da je veća šansa da valja. Jer one najkomercijalnije tj najprodavanije su uglavnom smeće. Naruto, One Piece i sve te ostale gluposti sa stereotipno debilističkim crtežom.

Do sada sam pročitao prva 3 broja od ukupno 11. Puristi mogu da insistiraju da ih zovemo tankobonima, ukoliko nemaju pametnija posla. Strip, sveska, tanki bon, manga, album... Koga to još zanima. Zašto je japanski strip poseban pa da koristimo samo njihovu terminologiju? To ne radimo kod francuskih i italijanskih stripova pa zašto bi kod japanskih? 

Niti postoji iko ko tvrdi da BD ili fumetti nisu "stripovi". Neki cirkuzanti su sebi utuvili u glavu da manga nije strip, samo zato što se čitaju "obrnuto" i zato što su japanski a ne evropski ili američki. Ili tvrdnja da mange nisu stripovi jer su nastale u vakuumu, bez ikakvog zapadnog uticaja - što je totalna laž. Ima tu još nekih retardiranih razloga u koje neću da ulazim jer mi je ispod časti da ih opovrgavam. Glupost na kvadrat. A zapravo je manga samo njihova reč za strip. To je kao da tvrdiš da prase nije svinja. To bi bilo kao da vam se pojavi grizli, a na majici mu piše "nisam opasan a nisam ni grizli, ja sam veverica" a gluperda onda rezonuje u fazonu, "pa ako piše da nije grizli i da nije opasan onda nije, a i podseća na vevericu". Poređenje nije baš najsjajnije, priznajem, ali s obzirom koliko je glupa tema...

A tek mi ne pada na pamet da učim i koristim japanske reči za razne demografske kategorije. Zar meni izdavači da odlučuju da li je neki serijal za decu, za odrasle, ili za žene? Šonen šinđen pinen i sminen, ili kako se već sve zovu. Ako se osećam detinjasto čitaću Paju Patka, ako se osećam retardirano čitaću Alan Ford, ako se osećam malo odraslije čitaću Korbena. A Korbena koji nije za decu sam čitao još sa 11 godina.

Nema nikakvog razloga da mange tretiramo identično kako ih Japanci tretiraju, samo zato što su ti stripovi njihovi. Ali pretpostavljam da ima klovnova koji smatraju da se "japanska kultura ne poštuje" ukoliko se ne "ophodimo" prema mangama identično kao japanci.

Ima dosta toga vezano za mange s čim se ne slažem i što mi ne odgovara. Dominacija stereotipičnog crteža, manjak kolora, presmešne cene, razvlačenje radnje da bi bilo što više tankih bonova, nefleksibilnost što se veličine formata tiče, izgled i lokacija ponekih balona... Samo da nabrojim neke. Ali to ne znači da ću da ih zaobilazim, jer postoje i pozitivne strane: mnogo manja politizacija, manje levičarskog moralisanja, drugačiji mentalitet, lak format za čitanje, i neki odlični crtači. Dobro je i to što dok Zapadni strip munjevito propada tj već je odavno propao, japanski strip još uvek nije u fazi devolucije: zato je i sve popularniji. Mada bi sve učestalija kompjuterizacija mogla to da promeni. Uostalom, Veštačka Inteligencija će ionako da napravi ogromnu pometnju u svetu stripa.

Prilično originalan serijal, na više načina. Prvo, atmosfera je neobična. Pošto preovladava velika misterija o prikazanom svetu, čitaoc se konstantno nada nekim naznakama i objašnjenjima, a to iščekivanje samo po sebi kreira neobičnost te interesovanje.

Drugo, tempo je veoma spor, a to se nadovezuje na atmosferu. Stripofili koji zahtevaju non-stop akciju bi mogli bukvalno da polude od ovog stripa; ovo će im biti dosadno.

(Mogao bih sada u ovom kontekstu da pomenem bonelijevce, ali to ne bi bilo sasvim tačno. Naravno da ova manga nije za njih, ali ne zbog tempa. Bonelli stripovi su još i te kako razvučeni. Sadrže puno ispraznog baljezganja, radnja često mora da zbog toga sačeka.)

Doduše, iako imam viši prag tolerancije za spor tempo od pojedinih čitaoca, radnja nije morala baš toliko da se razvlači. Tek sam pročitao manje od trećine, ali mi je već sada sasvim jasno da nema ni približno toliko radnje da bi se opravdalo 11 brojeva tj tankih bonova. Tipično je to kod mangi generalno, da se razvlači radnja da bi što više epizoda bilo - da se što više zaradi. Zato čisto sumnjam da ću pokupovati sve epizode. Ovih nekoliko mi je verovatno sasvim dovoljno. Ne umirem od želje da vidim kako se stvari razvijaju i okončavaju, jer uostalom pretpostavljam da kraj i nije nešto posebno spektakularan. Ovakva vrsta osnovne premise, iako zanimljiva i unikatna, obično ne obećava kvalitetan rasplet. (Što ne znači da sam u pravu, u ovom slučaju.) Da bih kupio sve brojeve cena bi morala da bude pristojnija. A ni crtež nije dovoljno dobar da bih išao do kraja.

Treće, crtež je donekle neobičan, a pogotovo za japansko tržište u kojem vlada ultra-popularni, ustaljeni stil koji većina crtačkih zombija kopiraju bez trunke individualizma. (U Japanu individualizam nije na ceni, što u globalu nosi sa sobom i dobro i loše.)

Scenografija je dobra. Crtač vlada linijama; nisu nesigurne niti spastično krivudave. Ponekad se potencira minimalizam - koji se ponekad graniči sa bezobrazlukom (npr prazni kadrovi) - ali uglavnom se vidi trud jer ima dovoljno gustine u crtežu da bi se opravdalo "crnobelilo". 

Sve mange su cb, što mi nikada neće biti jasno jer većina njih ima previše belih površina da ne bi bile obojene. Ovde boja nije preko potrebna mada ne bi bila ni na odmet. Što se toga tiče Japanci mi nikada neće biti jasni, ali valjda su toliko privrženi tradiciji da ne mogu nikako da napokon krenu sa kolorom. Međutim, ova konkretna tradicija ne traje duže od 70 godina, što baš i nije neki preterano dug period da bi se toliko zadrto držalo do ustaljenih običaja i navika. 

Weeaboo fanatici bi verovatno sad kenjkali kako ja ne kapiram mangu te da je sasvim logično i ispravno da su mange sve crno-bele. Samo da mi je znati koja ***** bi to logika mogla biti... Novac ne bi trebalo da je u pitanju jer su mange izuzetno unosna industrija od 10 milijardi dolara godišnje. Valjda japanski izdavači ne bi bankrotirali da farbaju svoje mange, bar poneki serijal. Ili se plaše da ako oboje par serijala da će čitaoci zahtevat kolor u skoro svim? To bi bio vrlo opravdan strah, a kolor bi digao cene još više. Cene koje su inače već u stratosferi. U raznim mangama ubace po 3-4 strane u boji, a to gotovo uvek ispadne odlično. Pa zašto nema više toga? Ako se već zadrto drže antikolorne tradicije zašto uopšte ubacuju tih nekoliko kolornih strana? Sve je to prilično nelogično.

Ono što stripu fali (a namerno kažem strip da bih nervirao buzdovane koji tvrde da mange nisu stripovi) su dobro nacrtana lica. Devojčica deluje "snupijevski" tj nacrtana je minimalistički ali simpatično. Međutim svi ostali ljudski likovi su prilično osrednji, čak i loši. To nije preteran problem u prvim brojevima ali se kasnije sve češće ljudi pojavljuju. Zato ih crtač i prikazuje iz daljine jer ne znam na šta bi to sve ličilo u zoom varijanti.

Radnja je neobična. Sve se vrti oko odnosa čudovišta i male devojčice, u nekom bajkovitom svetu podeljenom na dve strane tj dva sveta. Zbog razvučenosti serijala odgovori na razne misterije i pitanja dele se na kašičicu. Kao što rekoh već, ovo nije za nestrpljive.

Verovatno najključnija misterija je nejasnoća ko su pozitivci a ko su negativci. Još u prvom broju se nazire da su čudovišta pozitivci, što i nije preterano originalno, ali sasvim jasna podela u tom smislu ne postoji. Barem ne u prva tri broja. Ko zna, možda postoji neki obrt u zadnjem broju kad se ispostavi da su čudovišta ipak još gora od ljudi. Mada sumnjam.

Ovaj japanski strip ne spada u esencijalne jer ni radnja ni crtež ne plene, ali je dovoljno dobar da dođe u obzir za mangaše koji imaju averziju prema komercijali.

Postoje li uopšte takvi? Mangaši koji ne vole komercijalu? To mora da je tek šačica.




No comments:

Post a Comment