Saturday, June 6, 2026

Colt Frontier


Colt Frontier
Vrsta: antologijska cigla

Crtez: Sergio Toppi

Scenario: Sergio Toppi 

Izdavac: Fibra (2019)

Premijerno: 1976-2001

Dimenzije: 28.7 x 22 cm, HC

Br strana netto: 346

Tiraz: 600

Zanr:  vestern, horor, egzotika, istorijski

YU istorijat: -

Kolor? Nekih 100 strana, ostalo je cb.

Politicki obojen? Politicka korektnost je na snazi.

Golotinja? Ne.

Rasprodato? Da.

Crtez: 5-9/10

Scenario: 3-9/10

Ciljne grupe: esteticari, iskusni stripofili, starija publika, levicari, vesternevci

Prednosti: neobican i detaljan crtez, poneka dobra prica

Minusi: monokolor, puno politicki-korektnih idiotarija, crtez ponekad lenj

Evo i šeste, a za sada i zadnje recenzije o Serđu Topiju. Trebalo mi je vremena da se napokon nakanim da i ovaj integral obradim za blog, odnosno da ga ponovo pročitam.

Zamislite samo koji bizaran fenomen: čitalac fibrinih izdanja koji više puta pročita pojedine albume! To je prosto neverovatno, jer na primer fibratori često uopšte ne čitaju svoje albume već ih samo skupljaju po svojim policama gde skupljaju prašinu. Ima tu neke logike: fibrator skuplja stripove, a stripovi skupljaju prašinu. Što bi Rusi rekli, kak poetičeskaja. Da bi se krug zatvorio bilo bi potrebno da prašina krene da skuplja fibratore, ali to je nažalost nemoguće, ali samo zato što prašini fibratori ne trebaju. (Čak i prašina bira.) Oni samo Fibri trebaju.

(Prašnjava) Fibra je do sada objavila šest ovakvih integrala (čiji primerci uglavnom skupljaju prašinu), a ovo je druga od dve topijevske cigletine. Ovaj olimpijski teg sadrži 400 strana, dok Solitudinis Morbus broji čak 570. Tako da u suštini ispada kao da je Fibra već izbacila osam integrala "srednje" veličine. To je zaista puno, pa zato topijevci ne mogu ni na šta da se žale. Deluje mi kao da je ovo velika većina njegove stripografije.

Samo oni koji nisu uspeli da pokupuju sve mogu da se žale, jer su ove dve najveće cigletine odavno rasprodate. Pogotovo je Colt Frontier brzo nestao iz striparnica, a razlog tome je nesumnjivo što su maltene sve priče vestern orijentacije. Ne odigravaju se sve na Divljem Zapadu, ali maltene sve se bave Indijancima americkog kontinenta.

Ovaj integral bi doduše trebalo da se zove "Zli beli ljudi & jadni mali nevini Indijanci". Ovaj stav provlači se kroz skoro sve priče, negde manje negde više. Jer kod maloumnih levičara važi jednačina:

Divlji Zapad = zli belci

Tu nema ničeg drugog o čemu bi se pričalo, to je jedina tema; sve što postoji vezano za Divlji Zapad je kako su "zli belci" uništavali plemenite i moralno besprekorne Indijance. Drugih asocijacija nema, već se sve vrti oko toga. Niti su bitni konflikti i ratovi između belaca, kojih je naravno bilo još i te kako, a i retko se pominju plemenski ratovi. Još manje se pominje pakao kroz koji su prolazili evropski naseljenici - jer oni su belci pa ne mogu biti žrtve zle sudbine: ulogu žrtve su levičari rezervisali isključivo za žene, seksualne manjine, crnce i Indijance. Ti jadnici su pristizali iz Evrope iz ocaja, a ne zato sto su jedva cekali da vrse genocid.

To ti je ono kada lepo fino selektivno izabereš deo istorije koji ti odgovara pa samo to guraš u nedogled, ignorišući sve ostalo. Nema veze što se istorijske činjenice ne poklapaju sa ovako banalnim prikazom "kauboja i Indijanaca", koga to još zanima... Bitna je samo propaganda tj blaćenje Zapadne civilizacije tj provlačenje demokratsko-kapitalističkog poretka kroz blato. Zato što je ovaj ekonomsko-društveni model suviše uspešan na Zapadu (bio), a to komunjarama nikako ne odgovara: kako da dođu na vlast i uspostave orvelijansku diktaturu neviđenih razmera ako kapitalistički sistem iole funkcioniše? To je čitava suština - a ne apsurdna bajka da je levičarima stalo do Indijanaca, crnaca, lezbejki i ostalih manjina... Savršeno ih zabole patka za sve njih.

Marksizam izmišlja sopstvenu istoriju i logiku, a na nama je da sve te gluposti što pre prihvatimo jer zašto da ne odemo u sunovrat u rekordnom roku? Zašto da ova tehnološki napredna evropska civilizacija za koju su se naši preci borili hiljadama godina ne propadne što pre? Ako svi zaigramo, zapevamo i zasviramo onako kako nam marksistički dirigenti nalažu, mi to možemo postići još u ovom veku, čak i pre sredine ovog (već sada katastrofalnog) veka. Nema tu prostora za razum, skepticizam i logiku, već samo za srp i čekić. Čekić da bi se lupilo po glavi neprijatelja koji još uvek nije prihvatio "progresivnu" dogmu, a srp za one koji odbijaju da je prihvate čak i posle pet udaraca čekićem. Jer, il' si s nama il' si mrtav. Treće nema. That's how we communists roll.

Pritom nisam čak ni siguran da je Topi, čiji se mozak izgleda bio istopio još u 70-im, u ovakvu tešku budalaštinu zaista verovao. Postoji naravno uvek mogućnost da je bio glup k'o qrac pa je poverovao levičarskoj doktrini da je bela rasa kriva za sva zlodela u istoriji čovečanstva, da je verovao svim njihovim lažima bez trunke skepticizma i sumnje. Jer takvih naivnih bolida ima jako puno. Ubediti čoveka u neku tešku glupost je daleko lakše nego ubediti ga u nešto pametno i istinito: makar to nam je istorija pokazala, ako ništa drugo. Uostalom, bajkovita laž mnogo više godi nego surova istina - ključni razlog zašto je za mnoge socijalizam daleko privlačniji nego kapitalizam i prava demokratija.

Ali ima i puno narcisoida koji se samo pretvaraju da su veliki sledbenici Svetog Marksističkog Hrama, iz čistog interesa i profita. Kako objasniti to da jedan beli čovek piše priče u kojima konstantno bljuje po belim ljudima? Koji je zapravo njegov pravi motiv - ukoliko spada u ovu narcisoidnu a ne onu drugu retardiranu kategoriju?

To bi moglo biti nešto ovako...

"Time što kao beli čovek pišem bajke o tome kako su beli ljudi zli - pogotovo Amerikanicci koji su kapitalisti i uspešna demokratska država pa ih zato mi devijantni i ekstremno zavidni marksisti mrzimo - ja sebe na ovaj način uzdižem kao posebnog belog čoveka, koji je dovoljno duhovno prosvetljen da uviđa da pripada jednoj zloj pohlepnoj rasi, a na ovaj način sebe perem od poganosti te iste rase. Time se automatski penjem na pijedestal. Sebe stavljam iznad rase kojoj pripadam - a koje se tobože stidim. Naravno da su taj stid i osećaj krivice veštački, odglumljeni. Na ovaj način moju narcisoidnost vesto krijem, a moj ego prosperira i postaje još sretniji.

Ja u ovoj bednoj a namazanoj foliraži tumačim ulogu "uzvišenog belog čoveka sa osećajem krivice za zlodela svojih predaka", čovek koji je prepoznao pa zatim odbacio zlo sopstvene vrste, a ovom veoma prefriganom strategijom mogu samo da ućarim. Ne mogu ništa da izgubim - sem par inteligentnih desničarskih prijatelja. Ali ko ih yebe kad ne znaju da se dodvoravaju sopstvenom egu i moćnom levičarskom (Zapadnom) establišmentu. Ja ću lepo i fino da izigravam prijatelja crnaca i Indijanaca, iako me realno zabole ona stvar za njih, ali ko će još to da provali? Skoro niko, jer dovoljno je da ih stalno prikazujem kao nepogrešive dobrice, a tako ću sve čitaoce da ubedim da sam veliki prijatelj ugroženih manjina.

Naravno da oni nisu zaista ugroženi ali pretvaraću se kao da jesu jer to je deo ove rafinirane farse. Kapitalističku demokratiju treba uvek bljuvati i izmišljati laži o njoj, a cilj je da bi se takav sistem srušio u čitavom svetu i zamenio komunističkom utopijom. Crnce i Indijance ću da predstavljam u najboljem svetlu! A belce kao šljam koji su čitavo društvo izgradili na grbačama jadnih malih tlačenih manjina. Na taj način će sve ostale ovce i poltroni da mi se dive jer radim onako kako marksističke elite nalažu, onako sve lepo u skladu sa pravilima mojih levičarskih gospodara, u skladu sa najnovijom političkom modom iza koje oni stoje - a koja se već sad munjevitom brzinom širi kroz sve gluplji i naivniji Zapad. Ponašam se u duhu vremena u kom se nalazim. Znači klasična ulizica i čovek bez sopstvenog stava. Ali sam zato čovek koji će da dobije mnogobrojne nagrade, ugled, novac i poštovanje kolega i čitaoca.

Možda sam na krivoj strani istorije, ali zato na pravoj strani sadašnjice. To što će me za 50 ili 100 godina belci - kada se napokon opamete - bljuvati za ove stripove, koga to još zanima. Bitno je da sada ova lukava taktika funkcioniše, sada dok sam još živ. Kao marksista savršeno me zabole ona stvar za budućnost jer kad budem mrtav i beo (ha ha, zauvek belac) od budućnosti vajde nema."

Virtue-signaling se to zove na engleskom. Jedna ekstremno precizna a opet nekako "nesretna" reč - jer se ne da prevesti na srpski. Siromašan je svaki jezik koji nije u koraku sa vremenom, pogotovo sa onim najbitnijim zbivanjima, a pošto srpski nije kadar da opiše bitange koje ovako razmišljaju i delaju, s jednom jedinom rečju, onda ih maltene i ne može opisati, a time je i takve osobe teže shvatiti, barem Balkancima. Jer ovo gore što sam izmislio, pod znacima navodnika, to je previše dugačko. A opisuje ogroman broj današnjih foliranata i imbecila koji skupljaju lajkove i poene lažnim reklamiranjem nepostojeće empatije prema manjinama. Odnosno više opisuje levičarske folirante jer, kao što rekoh ranije, neki levičarski imbecili iskreno veruju u sve te pizdarije.

Mada, postoje i ljudi koji objedinjuju ove dve stvari, imbecilni narcisoidi. Pa valjda nije Topi bio jedan od njih!

Eto, potrudio sam se da vam bliže dočaram mentalitet jedne osobe koja izigrava moralnog sveca dok bljuje po "sopstvenoj" rasnoj grupaciji, i to samo zato što je to u modi. Ovo lažiranje istorije i činjenica nije krenulo u ovom veku, to je počelo još u 50-im u Americi kada je to tamo bilo underground, a onda je krenulo mnogo jače krajem 60-ih kada je ušlo u mainstream, potom sve jače i jače, da bi se totalno razmahalo negde u 90-im. Da ilustrujem primer koliko se sve brzo promenilo, u 90-im evropski Zeleni (koji su zapravo bili Crveni maskirani u pogrešnu boju) imali su tek po par procenata na državnim izborima, a sada vladaju Zapadom. Tada su im se ljudi smejali, a sada zbog njih plaču.

Da ovakvo licemerje i kretenizam budu još gori, ovakav jedan čovek kao što je Topi izigrava antirasistu. To je smehotresno jer pravi antirasista u svojim scenarijima ne bi konstantno potencirao tobožnje velike razlike između rasa. To što neko bljuje po "sopstvenoj" rasi ne čini tu osobu ni objektivnom, ni racionalnom, ni samokritičnom, ni produhovljenom, a još manje informisanom - već je čini isključivo jednim velikim folirantom i ljigavcem. Da li bi on ovako nešto laprdao da je živeo u 19. veku? Teško. Priklonio se trendu, i to jednom profitabilnom, jer su se već u 70-im vrata bila širom otvarala levičarima, bilo da su u pitanju strip, književnost ili kinematografija.

Ili ga međutim sve ovo čini imbecilom. Ali čisto sumnjam da je Topi baš takav debil bio. Kao što rekoh ranije, ta mogućnost i dalje postoji, jer zašto talentovan crtač sa izvesnim darom za pisanje ne bi mogao biti kreten? Gde to piše? Ima ljudi sa tri fakultetske diplome a koji su glupi kao tocilo, koje može da prevesla i najveći imbecil. Inteligencija je veoma širok i malo shvaćen pojam. Nema u ovoj smrdljivoj simulaciji mnogo logike, pogotovo ne u ljudskom ponašanju. Sve što nas okružuje je prilično apsurdno, a mnoga pravila su iluzorna. Moguće je da je Topinjo bio iskreni retardinjo, ali pre će biti da spada u kategoriju foliranta.

Ne tvrdim da je Istopljeni bio toliko politički ekstreman da bi se mogao nužno okarakterisati kao komunista, ali da je voleo da morališe kao klasični levičar, to je neosporno. Mnogo se bavio istorijom a pritom je bio suviše pristrasan za nekoga ko je hteo da mu stripovi budu ozbiljno shvaćeni. Za jednog "istoričarskog scenaristu" je bio prilično navijački raspoložen. A ja takve "istoričare" ne shvatam ozbiljno.

To kada bela komunjara izigrava velikog dobricu koji konstantno kritikuje belce - kao rasu - me neodoljivo podseća na jednu izvesnu američku ljigu zvanu Phil Donohue, koji je još u 80-im kao talk-show voditelj izigravao ogromnog feministu. Da, feministu ne feministkinju, jer Phil je muško ime. Čepio se ženama da bi ih lakše povalio, a i da bi se dodvoravao svojim levičarskim šefovima. Prava ona namazana poltrončina.

Cisto da pojasnim... Ja nisam nikakav white power zagovornik, ni blizu. Nisam čak ni nacionalista - ali ni blizu. Ja jednostavno reagujem na sve oblike gluposti i lazi, bez obzira prema kome su naklonjena ili koga imaju za cilj da unište.

Prva priča, Tzoacotlan (na slici), da nije dobro nacrtana bi bila totalno bezvredna. Ima elementa fantazije ali je poruka politička i dosadna. Pogotovo je kraj priče nezanimljiv. Kod Topija je generalno problem što postavi zanimljivu priču ali često ne ume da je dovrši kako treba. Neke se priče naglo završavaju, kao da mu je bilo ponestalo papira i olovke.
SPOJLERI

San Isidro je još jedna antibelačka glupost, a ovog puta radnja nije čak ni jasna. Ko je glavni lik u priči? Šta je on? Odnosno šta je on sem što je belac. Ali izgleda da je Topiju bilo dovoljno da njega označi kao belca, odnosno kao nekoga ko zaslužuje da umre. U fazonu, eto ga lepo odeveni beli kolonijalista na meksičkoj teritoriji, zato ga slobodno automatski tretirajte uljezom i negativcem iako ništa ne znate o njemu. Na kraju ovaj lik - o kojem zaista ništa ne znamo sem da je belac - krepa na neki mističan način. A prilično je jasno da je ovo za Topija happy ending. Veoma dobro ilustrovana priča, pogotovo zadnje četiri strane, ali sadržaj je opet veoma manjkav. I rasistički.

Savršeno me zabole što se pojam rasizam danas isključivo koristi da opiše predrasudno ponašanje/razmišljanje prema takozvanim manjinama. Za mene ne postoji selektivan rasizam. Ukoliko je sadržaj knjige/stripa/filma antibelački to znači da je rasistički. Nema nikakve diskusije o tome. Međutim, čak i na Zapadu je definicija rasizma polako krenula da se ponovo okreće ka svom prvobitnom značenju. Uporedo s tim, desnica je sve jača zato što se javlja ogroman otpor prema mazohističkom samoubistvu čitave jedne civilizacije, mada je veliko pitanje da li je količina otpora dovoljno velika da spreči kompletnu i ireverzibilnu destrukciju evropske civilizacije.

Priča bi se mogla interpretirati kao kazna od strane indijanskih duhova ili bogova na račun "belog uljeza". Ovo nije samo u ovom slučaju rasistička priča već i visoko licemerna sa levičarskog stanovišta, zato što levičarima nimalo ne smeta da milioni migranata dolaze sa Bliskog Istoka, Azije i Afrike u Evropsku Uniju - gde se realno mogu smatrati "uljezima", po logici ove priče. Isto tako, Zapadni levičari promovišu ulazak miliona ilegalaca u Sjedinjene Američke Države, iako je to maltene neka vrsta "invazije". Znači koriste se dvostruki aršini, a to je veoma konkretan dokaz da levičari nemaju nikakav sistem vrednosti već svaku situaciju obrću sebi u korist, onako kako njima odgovara. To rade i sa feminizmom, sa muslimanima, sa naukom i na razne druge načine. Jedno kažu, drugo misle, a za treće se na kraju zalažu. Klasični oportunistički demagozi.

Čisto da navedem još jedno levičarsko licemerje, verovatno ono najgore, a to je što ne vole da pričaju o genocidu komunističkih diktatora, npr gotovo nikad ne pominju Mao Cetunga i Pol Pota, a ne prestaju da se bave nacističkom Nemačkom o kojoj žvalave i balave neprekidno, kao da je to bila jedina žestoka diktatura u istoriji čovečanstva. Drugim rečima, oni se ne bave zaštitom nedužnih civila, već se bave samo zaštitom nedužnih civila ukoliko su žrtve fašističkog genocida. Tokom 60-ih i 70-ih čak su mnogi Zapadni "intelektualci" među levičarima ignorisali kineski genocid (1958-1962), a neki su čak i stajali uz Mao Cetunga! Sve to što su radili i pričali tada levičari rade i sada, ali još gore, još licemernije.

Gde su priče o kineskom genocidu u Topijevim stripovima? Koliko ja znam nema ih. Zaobilazi ono što mu ne odgovara, odnosno sve istorijske činjenice izbegava koje se kose sa njegovom ideologijom. A on čak i nije neki posebno zagriženi levičar. Takvi su mnogo gori od njega.

Čapungo nudi slabiji kvalitet crteža, užurbaniji i manje detaljan. Mada nije toliko problematičan u detalju već u nepreciznim linijama. Moglo bi se reći da je ovo bio rezervni crtački stil Topija; neretko nailazim na njega. U Kolekcionaru, koji je iz nekog meni nepoznatog razloga najpopularniji Topi na Balkanu, ima puno ovog stila, a po meni je najslabiji integral u crtačkom smislu. Ovog puta glavni zlikovac je Indijanac odnosno Meksikanac, ali beli ljudi su i dalje nabljuvani jer jedini belac koji se pojavljuje u priči je ujedno i veoma arogantan.

Zar nije i vama čudno da su toliki silni beli likovi u Topijevim pričama Divljeg Zapada baš preterano arogantni? Zar je logično da neko zalazi u veoma strane teritorije "divljaka" koji bi ti mogli doći glave - a da se uvek ophodiš arogantno prema njima? Naravno da je apsurdno. Čak i ako je neko pokvaren biće dovoljno mudar da se ne bahati u situacijama kada bi to moglo da izazove određene opasne reakcije. Ali to je problem ovakvih (levičarskih) scenarista kao što je Topi, koji izigravaju neke bajne istorijski potkovane intelektualce a ovamo se bave najobičnijim stereotipovima i jednodimenzionalnom karakterizacijom. Ovakva simplistička karakterizacija ne bi trebalo da ima mesta kod Topija.

Dok si živ je povratak čistokrvnoj antibelačkoj priči, s tim što ovog puta ima i nekih nelogičnosti. Zašto je Indijanac umro nakon što je popio alkohol? Zar su se Indijanci toliko genetski razlikovali od belaca da bi tek tako otegli papke posle prvog pića? Ili treba da verujemo da su ovi traperi lutalice nosili otrovani alkohol sa sobom? Ako su već tog Indijanca zayebali nefer trampom (na koju je on uostalom pristao) zašto bi se toliko trudili da ga pride i ubiju? Kako god okreneš glup obrt.

Naugatuk nam pruža kratak predah od antibelačkih pizdarija, a ovog puta su na udaru Topija Englezi. Nije Hugo Prat jedini koji ih mrzi; postoji tu i Topi. Jadni mali nevini Škotlanđani kao večite žrtve Engleza. Baš kao i Irci. Ima li to neke veze s tim što su Englezi protestanti a Škotlanđani i Irci katolici, a što su Italijani takođe katolici? Naravno da ima... Nema veze što je Topi eventualno bio marksista (?); mnoge komunjare iz katoličkih područja zadrže pristrasnost prema "odbačenoj" religiji - a time i zadrže animozitet prema konkurenciji, a to su u ovom slučaju protestanti. (Ovaj zaključak ne izvlačim samo iz ove priče već zato što sam to primetio kod Topija i drugde.) Priča se završava time što se neki Indijanac prikrada i ubija Škotlanđanina, i to baš u momentu njegove osvete nad zlim zlim zlim Englezima. Barem je ovog puta kraj zanimljiv ako ništa drugo...

Little Big Horn (na slici) je pičvajz od priče. Šta je pisac hteo reći? Nejasno. Pod misterioznim okolnostima rađa se neki indijanski dečak, koji izrasta u arogantnog i lenjog muškarca - ali i sa velikom moći koja se sastoji u tome da pretvori vojsku belaca u mrave pa da ih zatim zgazi kao bubašvabe. Što i uradi. A onda ga bog koji ga je napravio kažnjava ubistvom jer se drznuo da uvredi svog tvoritelja.

Postavlja se pitanje: kad ga je taj bog već napravio da bude poseban, zašto ga je napravio tako arogantnog i feleričnog? Znači da je bog kriv, prema tome zašto se ljuti na svoju kreaciju? (OK, priznajem, ovo je klasicna ateisticka sprdnja usmerena ka Bibliji i ostalim svetim tekstovima - ali s opravdanjem.) A onda sledi i kraj priče koji je nekako nevezan za ono što je prethodilo. Veoma dobro ilustrovana priča sa odličnim portretima Indijanaca u gro planu, ali priča je škart.

Umirovljeni Admiral je primer kako Topi može i te kako da bude dobar scenarista kada se ne opterećuje političkim i rasnim pizdarijama. Ovog puta Indijanaca nema ni od korova, a još manje baljezganje o tome kako je bela rasa zla i pokvarena.

Ista ta bela rasa koja je prva uvela pravu demokratiju u ovaj smrdljivi svet, a zbog svojih naučnih dostignuća je omogućila da se crnci na afričkom kontinentu razmnožavaju munjevitom brzinom jer više ne crkavaju toliko cesto u ogromnim brojevima zbog gladi i boleština. Ista ta bela rasa koja je ukinula ropstvo u svetu (barem koliko je to bilo moguće), a za koju levičari tvrde da je kriva za sva robovanja u istoriji, uprkos opšte poznatoj činjenici da su sve rase u nekom periodu svoje prošlosti učestvovale u tlačenju i porobljavanju drugih rasa, ili članova sopstvene rase. Zapadni levičari žele da poverujemo u bajku da su svi robovi u istoriji čovečanstva bili crnci a svi robovlasnici belci, a to je jedna od najvećih laži koju su marksisti izmislili. Laž u koju stotine miliona ljudi veruje! Zato uostalom i pokvareno ćute o ropstvu koje se još uvek praktikuje na afričkom kontinentu, na primer u Maliju. Ćute o ovome zato što se radi o crncima koji porobljavaju druge crnce... A to se ne uklapa u njihovu rasističku laž.

Ovog puta priča ima poentu, nije samo simbolična tričarija sa nekom kvazi-dubokoumnom političkom porukom.

Ali đavo ne može dugo da miruje pa stoga već u sledećoj priči, Poseta Džonu Kolteru, opet imamo famu oko "zlih belaca" i indijanskih žrtava. Ali makar ovog puta ima poente i koherencije. Crtež je solidan ali ne na nivou prvih priča ovog integrala. Karakterizacija je primitivna ali jasna, a dijalog je dobar, kao i u prethodnoj priči.

Generalno Topi piše dosta dobre dijaloge, ali priče ponekad nisu dobro razrađene, ili deluju sklepane na brzinu.

Katana je još jedna priča nevezana za ekstremno veliko zlo zlo zlo zlo zlo bele rase, čak se u njoj pojavljuje neki pokvareni Japanac umesto uobičajenog nedužnog Indijanca. (Dozvoljeno je da se Japanci lose prikazuju, jer su uspesni, i to kao kapitalisti. A i bili su saveznici nacista. Nemaju "zastitu" levicara kao sto je imaju druge "manjine".) Prilično dobra priča. Jedino mi smeta kolor, ne zato što preferiram CB - jer to nije slučaj - već zato što se Topi odlučio samo na tople boje. Sve je žućkasto-braon, najgora moguća kolorna dominacija. Inače sam protiv monokolornog stripa kao i protiv bezbojnih modernih filmova. Ne vidim razlog zašto priča koja se odvija u prirodi ne sadrži ni trunku plave i zelene boje. Zar ne bi trebalo nebo da bude plavo? Zar nije flora zelena? Zar se bog u ovoj priči popišao na taj region?

Odgovorite mi na pitanje se bavi jednim ultramoralnim i dobroćudnim plemenom, odnosno još jedna kompletna bajka nevezana za pravi Divlji Zapad već samo za onaj levičarski revizionistički. Ali barem ovog puta glavni belački lik nije zao. On čak ostavlja zlato gde ga je i pronašao kao što su ga Indijanci zamolili da uradi. Da, dobro ste ovo pročitali: Indijanci su ga kulturno zamolili da ostavi zlato, umesto da ga lepo ladno ubiju ili u najmanju ruku mu otmu zlato i proteraju ga sa svoje teritorije - što bi se desilo na pravom Divljem Zapadu. Onom pravom Divljem Zapadu o kojem Topi nema pojma. Ili se jednostavno pravi glup, kao da ne zna. Jadan mali naivni Topislav, ništa on ne zna o ljudima, sem naravno da su belci zli a Indijanci plemeniti i dobri. Koliko samo Evropljani slabo razumeju Ameriku, i onu iz prošlosti kao i sadašnju... A ovamo se smeju Amerikancima kako ne znaju ništa o Evropi! (Ali to je ona klasična evropska arogancija, pogotovo prisutna u pojedinim zemljama.)

Priča nije loša ali osnovna premisa je imbecilna: Indijanci nekako znaju da će pomama za zlatom da im uništi teritoriju i način života kada nagrne gomila belaca. Ali ajde der, to što poglavica sve to zna unapred može da prođe jer većina priča se bave fantazijom (mada ne i ova konkretno). Ono što ne može da prođe, nikako, je to da bi neko pleme koje se oseća ovoliko ugroženo rizikovalo da pusti jednu osobu - bez obzira da li je to neki Indijanac drugog plemena ili belac - da se vrati odakle je došao samo uz uslov da zlato ostavi gde ga je našao. U pravom Divljem Zapadu Indijanci ne bi oklevali ni sekund da ga ubiju. Ne njega nego stotinu njih. Narodi ne preživljavaju hiljade godina tako što moljakaju ljude za ovo ili ono. Pogotovo ne divlja plemena koja opstaju u surovim uslovima... To su bajke.

Ovakva romantizacija Indijanaca je smehotresna, a i potpuno nepotrebna. Ili ih prikaži kao normalne ljude bez tipicne levicarske snishodljivosti ili se mani te teme kompletno.

Mada se i postavlja pitanje: ako su već toliko miroljubivi ovi nepostojeći topijevski Indijanci, zašto oni ovom liku jednostavno nisu rekli da nikome ne oda gde je našao zlato? Ili da jednostavno slaže o lokaciji zlata. Na taj način bi svi bili sretni: belac bi otišao sa zlatom kući, a Indijanci bi sačuvali tajnu da ima zlata na njihovoj teritoriji. Scenario s puno rupa.

Ali makar glavni lik belac nije zao, a to znači da postoje čak dve bele osobe na svetu koje nisu zle: on i presveti Topislav.

Samo jednom u životu je interesantna priča - kompletno bez (moralno uzvišenih) Indijanaca pa zato valjda. Jedini problem imam što je glavni lik pljačkaš i ubica, a s druge strane se pokazuje kao neko ko ima empatiju, na kraju priče. To mi ne pije vodu. Ne radi se ovde o nekom pljačkašu koji je slučajno ubio jednog čoveka - a i to bi bilo već drastično (bar za nas nekomunjare) - već o liku koji je više puta hladnokrvno počinjavao ubistva dok je pljačkao svoje žrtve. Takvi ljudi nemaju empatije, barem ne kako se to u ovoj priči prikazuje.

Ali šta da se radi, levičari mnogo vole da simpatišu negativce; valjda prepoznaju zlo koje znaju da i sami poseduju pa se stoga identifikuju s takvim ološima. Crtež je dobar ali ne onaj najbolji Topijev.

Strast za životom je još jedna dobra priča, mada u tipičnom topijevskom maniru završava se naglo. Crtež je pomalo aljkav, ni približno dobar kao u nekim pričama ove fibranske cigle. Nema Indijanaca, a stoga nema ni političkog preseravanja: "No no, beli čoveče, znaš li ti koliko su ti preci bili zli? A ukoliko si Amerikanac znaj da ti je zemlja zasnovana na genocidu! Uta ta." Da, za razliku od svih ostalih država koje su nastale po diznijevskim načelima nenasilja i dobrote...

Algarve je verovatno jedna od najbolje ilustrovanih priča, tu se Topi svojski potrudio. Ne samo da nema Indijanaca, već se radnja ne odvija na Divljem Zapadu. A to je veliko olakšanje jednom antivesternisti kao što sam ja. Kraj mi nije sasvim jasan, ali priča je zanimljiva.

Već naredna priča Hipoteza (na slici) nas vraća u antibelačku palamudoriju. Makar ovog puta nema izjava kao što su (parafraziram) "stiže zli beli čovek" ili "kada je beli čovek stigao sve je otišlo u qrac". Međutim, jasno je da je ovo opet glavna poenta: da su beli dođoši bili zli... i pohlepni. Iako ovo dođe kao bajka ne može se kompletno tretirati kao takva zato što ima aluzije na istorijske događaje. Jedini preživeli od prve misije Kristofera Kolumba je neki Španac opsednut zlatom. Nekako posle brodoloma stiže do indijanskog kopna, ali mu se misli nikada ne odvraćaju od zlata i bogatstva. Što je prilično glupo. Šta će mu zlato na tom ostrvu?

Ponaša se arogantno i "bez manira" (kako to opisuje zanimljivi narator-lešinar), jer naravno svi beli ljudi kada se suoče sa stranom civilizacijom ili kulturom se odmah ponašaju bahato: tako piše u komunističkom pravilniku o istorijskim scenarijima. Svaki levičar mora da se pridržava tog pravilnika ukoliko želi da dobija nagrade, da ima stalno zaposlenje i da bude cenjen.
Da bi poenta koliko su kolonisti odvratni bila još jasnija, nakon što Španac umire od koplja lešinar kasnije pravi komentar kako mu je njegovo belo meso bilo "odvratno". Jer bela rasa je zaslužna za sva zla na ovom svetu, a Indijanci su uvek bili plemeniti i dobri - pa stoga i nije fer da jedan lešinar sebe truje takvim mesom. Pravilo #34 zvaničnog Komunističkog Pravilnika Glupačkih Propagandnih Scenarija.

Nakon 250 strana kratkih priča slede tri dugačke, standardne BD dužine.

Bilo bi daleko pametnije da je Fibra izbacila dva albuma umesto ovakve jedne jedva čitljive cigletine. Dokle će strip izdavači da se pretvaraju kao da ne znaju da strip od 3-4 kg nije za čitanje? I da li je stripofile sramota da priznaju da je teško držati ovako nešto u rukama duže od par minuta? Da li bi im takvo priznanje udarilo na sujetu i ego da nisu dovoljni muškarci da drže težak strip u ruci sat vremena? Da li im je bitnije da se strip pročita ili da izgleda "moćno" na polici? O čemu se ovde zapravo radi? Da li haluciniram? Jesam li ja u nekoj jeftinoj epizodi Zone sumraka u kojoj su svi izdavači i stripofili kompletni ludaci?

Od 400 strana u ovoj cigli manje od 350 čini strip! Cemu onoliki razmaci izmedju priča? Nepotrebno...

Legenda o Potosiju (na slici) je druga kolor priča, i ako se ne varam prvobitno je objavljena kao deo serijala El Nuevo Mundo kome je i Palasios doprineo sa ukupno tri albuma. (Link dole.) Nervira me što je kolor u prvih 10 strana opet žućkasto-braon, a da to ne bude nimalo u skladu sa onim što je na tablama prikazano. 11. strana naglo menja lokaciju i vreme radnje, a time i boja najednom postaje raznovrsnija. Ako je Topi prvih 10 strana učinio onako dosadnim samo da bi nam dočarao tu naglu promenu, onda je to glup potez. Nema potrebe za tim, nije to ono čemu kolor služi.

Priča je dosta zanimljiva, u tipičnom bajkovitom Topijevom stilu, sa ironičnim završetkom i surovošću. I ovde se "zli belci" iživljavaju nad nekim Indijancem, međutim ovog puta se i južnoamerički Indijanci međusobno ubijaju. Haleluja! Napokon je i Topi ukapirao (ili priznao) da je nasilja bilo i među "jadnim malim tlačenim Indijancima". Da nije ove priče još bi mogli da pomislimo da su Indijanci isključivo formirali bezgrešne civilizacije pune miroljubivih pacifista - a time bi se i postavilo pitanje kako su uopšte preživeli kroz vekove! Jer takva nestvarna, romantizovana, miroljubiva plemena mogu da postoje samo u nekim izolovanim geografskim područjima npr na ponekom pustom ostrvu. Zanimljivo je da severne Indijance prikazuje kao miroljubive, a ove latinoameričke mnogo realnije, slično nasilne kao što su belci. Zar je Topi zaista smatrao da postoji takva geografska podela između južnih i severnih Indijanaca? Mnogo su mi smešni levičari...

Blago Cibole je treća priča u boji, a nanovo nailazim na niz žućkasto-braon strana. Poentu ne kapiram sasvim: čemu bojiti crno-beli strip samo da bi postao žuto-braon? Presipanje iz šupljeg u prazno, ići iz jednog dvobojnog sistema u drugi. Kad već bojiš uradi to kako treba! I Palasios je crtao i kolorisao razne priče koje se odigravaju u pustinji pa je opet bilo šarenila i divnih boja. Koliko god bila uzavrla pustinja u najmanju ruku je nebo skoro uvek plavo, Topislave glupsonu! Ovo nije realizam niti je stilizam - već debilizam. A ni crtež nije posebno dobar u obe ove zadnje priče tako da je ukupni vizuelni utisak relativno slab. Niti je ovo vrhunski crtački Topi niti kolorni.

Priča je zanimljiva, ali i ovog puta mora da se pojave neki zli belci koji jedva čekaju da utepaju neke jadne male nevine i naivne Indijance. Pri kraju priče pojavljuje se nova grupa belaca i oni doslovno jedva čekaju da ukokaju nekog Indijanca - bez ikakvog razloga! Onako iz sadističkog hira. Čisto da bi Topi pokazao koliko su belci zli zli zli zli zli beskonačno zli...

A pritom jedino što zaista izvlačimo iz svega ovoga da je Topi bio beskrajno glup glup glup glup glup glup... Ili folirant folirant folirant folirant ljiga ljiga folirant ljiga folirant...

Kao što rekoh na početku, ako si već neki bajni levičar koji se kaobajagi zalaže za "rasnu jednakost", onda prikaži sve rase kao jednako svirepe ili jednako dobre, a ne ovako pristrasno. Samo zato što je Topi bio belac ne znači da nije mogao da se smatra rasistom. Antibelačkim rasistom. Za mene je on bio rasista, bez ikakve dileme. Da li se tako ponašao iz ubeđenja ili zato što je bio ljigavi šlihtač, to u ovom kontekstu nije ni bitno.

Zapadni levičari su izmislili neka moronska pravila vezana za "rasizam", a narodi tih zemalja su ih prihvatili, bez imalo skepticizma i skoro bez otpora - iako su sva ta pravila totalno retardirana:

1. Rasista si samo ako bljuješ ili kritikuješ ne-bele rase.

2. Ako si belac i konstantno bljuješ po belcima kao da su totalno disproporcionalno rasisti i zlotvori, onda nisi rasista. (Jer si onda "prosvetljeni belac".)

3. Crnci ne mogu biti rasisti. (U ovu notornu budalaštinu veruje velik broj Amerikanaca, koji su mahom antitrampovci.)

4. Rasna jednakost se treba promovisati tako što se po belcima bljuje a manjine stavljaju na pijedestal. (Što naravno nema blage veze sa jednakošću.)

5. Belce najnižeg staleža treba što češće vređati sa rasističkom uvredom "white trash", ali ekvivalenti za crnački niži stalež ne smeju da se koriste jer je to onda rasizam. Pojam "black trash" ne postoji, a i da postoji ne bi smeo da se koristi.

6. Dozvoljeno je sprdati se na račun belaca kako ne umeju da skaču, da plešu i da nemaju smisla za ritam. Bilo kakve slične sprdnje vezane za stereotipe crnaca su strogo zabranjene, kao na primer da ne znaju da plivaju ili da imaju niske rezultate na SAT testovima. (Levičarska logika "jednakosti rasa".)

7. Radikalizovani pokreti tipa B.L.M. smeju da koriste neprihvatljive slogane kao što su "no more black-on-black violence", ali kada bi neki belac zahtevao "no more white-on-white violence" on bi bio deklarisan kao rasista, fašista i šovinista.

Ima još puno toga, sve sam to već diskutovao na svom političkom blogu...

Topi je bio rasista, kao i hiljade drugih političara, scenarista i raznih drugih marksističkih ljigavaca modernog doba koji bljuju isključivo po belcima, a u slučaju političara to rade samo da bi postigli svoje političke ciljeve, ne zato što zaista veruju u to. Poenta "white guilt" sindroma nije da se zaštite manjine ili da se isprave nepravde iz prošlosti - već da se Amerika i Zapadna Evropa predstave kao civilizacije koje su utemeljene na genocidnom kolonijalizmu i rasizmu. I to samo zato što su uspešne kapitalističke demokratije. Poenta je nablatiti kapitalizam i demokratiju kao neuspešne i dekadentne sisteme, s tačke gledišta mega-dekadentnog komunizma. Ironija i licemerje levičara su neprevaziđeni.

Severnoamerička plemena nisu bila ni približno miroljubiva, puna oproštaja, strpljiva, ili "spiritualna" kako to levičari pokušavaju da nas ubede još od kraja 60-ih, kada su počeli da se pojavljuju prvi revizionistički vesterni. Štaviše, mnoga plemena su bila ekstremno svirepa, i to ne samo prema belcima. To su bila plemena koja su opstajala u surovoj divljini a očekivati neki bajni spiritualistički pacifizam od takvih ljudi je ekstremno naivno i glupo. Na ovoj planeti se miroljubivost "nagrađuje" istrebljenjem. Zato su svi narodi koji su opstali kroz hiljade godina to postigli koristeći nasilje, i to redovno - ili po potrebi. Levičari se bave Disney verzijom istorije i ljudske psihologije, pa zato i toliko lupetaju i trabunjaju.

A time sam i objasnio šta uopšte znači taj žanr; nije to nikakav "revizionistički vestern" već "levičarski vestern". Teško naivčinama koje su zaista poverovale u ovaj bajkoviti prikaz Indijanaca, njima verovatno nema pomoći. Takvi ne bi ni shvatili poentu ove recenzije već bi samo klimali glavom ljutito, i vrištali "rasisto!"

Ali ja ne mogu biti rasista. Nisam ja taj koji zahteva da se jedna rasa prikaže ovako a druga onako. To rade levičari. Što uostalom i potvrđuje najveću tajnu koju Zapadni levičari kriju: nema većeg rasiste od samodeklarisanog antirasiste. Levičari su ti koji potenciraju rasizam. Oni ga najviše promovišu jer im odgovara da prave razdor u društvu. Zavadi pa vladaj. Zato zavađaju žene protiv muškaraca, crnce protiv belaca, i siromašne protiv bogatih. Toliko stara strategija a i dalje neverovatno efikasna.

Desničare kao što sam ja levičari se usuđuju da nazivaju rasistima. Uprkos činjenici da sam na vrlo jasnom srpskom objasnio ko je zapravo u svemu ovome pravi rasista. Postaviću jednostavno pitanje svakom levičaru koji ovo čita: da li zaista smatraš da su beli kolonijalisti bili zli a američka plemena bila miroljubiva i plemenita? Ukoliko veruješ u ovu bajku onda si i ti rasista. Ne možeš biti antirasista ukoliko rase deliš na dobre i zle. Zato što veruješ u rasnu jednakost... kaobajagi. Izmanipulisan si od Zapadnih lažova, jadan ne bio...

Žao mi je što je i ova recenzija morala da bude puna političkih tema i preseravanja, ali to nije moja želja. Ja jednostavno reagujem na ono što je u stripu. Ukoliko strip ne sadrži nikakve političke pridike, tj bolesne levičarske koještarije, ja u politiku (po pravilu) ne zalazim. Samo po potrebi...






No comments:

Post a Comment