Tuesday, September 27, 2022

Gospodin Mardi Gra Pepelnik - Liberge



Monsieur Mardi-Gras Descendres
Vrsta: mini-serijal (4 albuma) 

Crtez/scenario: Eric Liberge

Izdavac: Darkwood / Marketprint (2013-2014)

Premijerno: 1998-2005

Dimenzije: 30.5 x 21.5 cm, HC (& SC)

Br strana netto: 259

Tiraz: 1,000

Zanr: fantazija, misterija

Kolor? Malo samo, uglavnom c/b.

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Ne. 

Rasprodato? Ne.

Crtez: 7/10

Scenario: 4/10

Ciljne grupe: kvazi-filozofi, lobanjasi 

Prednosti: originalnost, scenografija

Minusi: previse trtljanja, iskomplikovana konfuzna prica, likovi svi isti, bezbojnost

Francuz umire i odjednom se pronalazi na nekoj nepoznatoj planeti, i to kao kostur. Uskoro saznaje da nije jedini stanovnik ovog dela solarnog sistema i da je to zapravo pakao... Zatim pokusava da resi misteriju: zasto je on "zasluzio" da zavrsi na ovakvom mestu, kao i razna pitanja vezana za sam pakao.

Ovaj prilicno originalni serijal zvuci na papiru (tj monitoru) mnogo bolje nego sto zapravo jeste. Klasican primer dobre ideje sa slabom realizacijom. Strip nije preporucljiv za preterano mnogo demografskih grupacija, a ja cak ne bih znao jednu da navedem. Ima puno razloga za to...

Pocevsi od crteza. Liberge je kompetentan ilustrator cije su splash strane prilicno zanimljive a ponekad i atmosfericne. Scenografija je dobra/precizna, i uklapa se uz tematiku. Pejsazi su efektivni, npr kako je pustos prikazana u ranom delu prvog albuma, a kasnije i neobicni grad u kojem sve vrvi od kostura. Tehnika je dobra, stil je sasvim solidan.

Medjutim, likovi su ovde jako velik problem: svi su kosturi. To stvara mnostvo problema za citaoca, prvenstveno sto je likove tesko razaznavati, a pritom ih ima puno. Skoro jednako je lose to sto posle izvesnog vremena (u mom slucaju vec na pola prvog albuma) vizuelna jednolicnost stripa postaje opresivna i monotona, a tada ni scenografija - koja je jedina prava atrakcija - vise ne moze bas uvek da izvlaci situaciju.

U veoma retkim slucajevima kada se pojave ljudska lica, ona su nezadovoljavajuce nacrtana - sto mozda i objasnjava izbor Liberza da uradi ovakav serijal?

Sumnjam u to, naravno, ali je pomalo ironicno da los crtac lica bira da uradi serijal kome ionako ne treba sposobnost depikcije lica na visokom nivou.

Ono sto ubrzava preranu vizuelnu prezasicenost i sto otezava neumoljivu jednolicnost - zbog jednih te istih likova tj dosadnih kostura - je definitivno i manjak boje. Iako GMGP nije u bukvalnom smislu crno-beli strip, on to prakticno ipak u velikoj meri jeste. Boje su ili nepostojece, ili veoma oskudne/suptilne ili se pojave tek ponekad, npr pri kraju serijala. Nema sumnje da bi jaci priliv kolora poboljsao dozivljaj citaoca - barem bi tako bilo kod mene.

Da li je takav "jednobojni" tj sivkasto-beli pristup u skladu sa tematikom pakla tj zivota posle smrti? U teoriji bi to moglo da se tako opravda (za pobornike pakla kao bezbojnog mesta), ali nesto tu ipak ne stima. Jer bez obzira sto je svet koji Liberz predstavlja depresivan, nesretan i ruzan, to nije razlog da i citaoc sam strip tako dozivljava. Eto, npr film Brazil iz 1985. se odigrava u jednoj mracnoj, birokratskoj distopiji - ali je uprkos tome vizuelno veoma privlacan i zabavan. A i uprkos negativnim zbivanjima, muzika je poletna i optimisticka. Drugim recima, sasvim je moguce ubaciti ovakve kontraste a ne zrtvovati temu ili glavnu poentu price. Upravo takvi kontrasti cine poruku jos upecatljivijom a dozivljaj publike je nezaboravniji. Nazalost, to je nesto sto mnogi mladi stripadzije i reziseri uopste ne kapiraju: oni sve doslovno shvataju.

"Pravim komediju, zato ce mi film bit vedar i saren - za razliku od moje triler drame koja je bila sivo-tamno-plava, jer je to tako moralo biti zbog mracne teme."

Glupi ste mnogo, moderni filmadzije, mnogo ste glupi, ali bas mnogo. Jesam li pomenuo vec koliko ste tupavi?

Liberz se zajebao ako je mislio da se neka paklena kosturska distopija mora nuzno predstaviti tako da se i citaocu brzo taj svet smuci, bas kao sto se i glavnom liku sve ubrzo smuci nakon njegovog dolaska u taj svet. Pa zar mora citaoc da prozivljava pakao na isti nacin kao i glavni lik?

Naravno da ne. Kosturko je deo price, a mi to nismo, mi smo samo posmatraci: tu je sustinska razlika koju Liberge i njemu slicni ne kapiraju. Nema nikakvog razloga da ovaj depresivni svet nije vizuelno prikazan na daleko bljestaviji i lepsi nacin. Uostalom, zar mora pakao da bude "ruzan"? Gde pise da mora da bude? Ne ocekujem krajolik kao u delu Carobnjak iz Oza kada se pojavi boja prvi put, ali nije ni potrebno preterivati sa sivilom - i to u serijalu koji je fakticki duzine 5-6 BD albuma. To je predugacka prica da bi se ovoliko forsiralo sivilo. Gde je tu varijacija?

A i ta fora sa kosturima postaje otrcana veoma brzo. Tesko je zasnovati citav serijal ovolike duzine na jednoj fori. Liberge nije shvatio da su mnoge fore kratkog veka sto se tice efektivnosti, i da kada fora postane stara da je treba zameniti nekom drugom, svezom forom. Koliko bi serijal bio laksi za citanje da je Liberge pretvorio lica lobanja u ljude npr na polovini serijala. Medjutim, tu bi onda nastao problem sto ne ume dobro da crta ljude...

Osim vizuelnih postoje i scenaristicki propusti.

Kao prvo, radnja je previse iskomplikovana. Umesto da je tema jasna i glasna, ona je razvodnjena na vise frontova, do te mere da na kraju nije sasvim jasno sta je tu uopste glavna poenta? Koliko god film, roman ili strip bio kompleksan i sadrzao vise poenti, mora uvek da se provlaci neka osnovna ideja i da bude svima jasno sta je ta ideja. Ovde toga nema. Ne bih znao reci sta je pisac hteo da kaze a ipak sam pazljivo citao ovaj kupus od scenarija. Liberge se previse trudio da "intelektualizuje" pricu, i previse je tema hteo da obuhvati, umesto da se fokusira na linearniji pristup. Zadnji album umesto da razbistri neke stvari zavrsava pricu na nezadovoljavajuc nacin.

Izdrzati tolika silna blebetanja i mnostvo dosadnih dijaloga - samo da bi Liberge na kraju zaboravio da zavrsi pricu na adekvatan nacin? Neka hvala...

Da, strip je prepun trtljanja, kako filozofskog tako i nekih birokratskih besmislica koje su prosto dosadne. Ako je Liberge zeleo da uspesno imitira Kafku - omanuo je. Dijalog nije dovoljno zanimljiv da bi sam sebe opravdao, bar ne u ovolikoj kolicini. Uostalom, tesko je udubiti se u dijaloge kada se emocije likova jedva prepoznaju - na mnostvu dosadnih i jednolicnih lobanja.

Ima nekih originalnih ideja, ali sve je to moralo da bude dosta bolje.


Top 100 strip ilustratora - 1. i 2. deo:

Hipsterizam u stripu:

Hugo Pratt - Dekonstrukcija:

Navike stripofila:

Crtači rangirani:

Opširne recenzije:

Mange:

Jodoverse:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2022/09/castaka-das-pastoras.html

Bernet:

Corben:

Toppi:

Palacios:

Bilal:

Manara:

Boucq:

Fernandez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/zora-and-hibernauts-fernandez.html

Battaglia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/legionar-dino-battaglia.html

Magnus:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/neznanac-magnus.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/alan-ford-u-boji.html

Ortiz:

Gimenez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html

Font:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/jon-rohner-alfonso-font.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/zarobljenik-zvezda-alfonso-font.html

A. Breccia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mitovi-o-ktuluu-breccia.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mort-cinder-breccia.html

Crumb:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/drawn-together-robert-crumb.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/muke-sa-zenama-robert-crumb.html

Solano Lopez:

Lawrence:

Moebius:

Grrl-Power:

Bonellijana:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/dylan-dog-apokalipsa_30.html

Ostale recenzije:


No comments:

Post a Comment