Monday, September 28, 2020

Muke sa Ženama - Robert Crumb

 

MUKE SA ZENAMA

Vrsta: antologija 

Crtez/scenario: Robert Crumb 

Izdavac: Komiko (2013)

Premijerno: 1973-1994 

Dimenzije:  24.5 x 17.5 cm, HC 

Br strana netto: 100 

Tiraz: 750

Zanr: humor, autobiografija, pornografija

YU istorijat: verovatno nista

Kolor? c/b

Politicki obojen? Neznatno

Golotinja? Naravno, i to jaca. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 10/10

Scenario: 10/10 

Ciljne grupe: anti-bonelijevci, anti-mangatardi, anti-marvelijanci 

Prednosti: urnebesno, duhovito, pronicljivo, inteligentno, iskreno, kontinuirano odlican crtez 

Minusi: pominjanje socijalizma u pozitivnom svetlu u 2-3 navrata, mali format, ponavljanje 3 price iz Velike Knjige R. Kramba

Najbolji Krambovi stripovi su obicno oni u kojima prica o sebi, i oni koji se bave zenama, a ova kompilacija je upravo i jedno i drugo, stoga je najbolji album - barem sadrzajno - koji postoji od njega.
Na svu srecu, veliku vecinu svojih autobiografskih prica o zenama Kramb je nacrtao u svojim jakim crtackim fazama (odnosno srednja i kasnija faza) tako da su i one "najslabije" epizode u najmanju ruku veoma dobro ilustrovane. Ovde nema nijedne price koja nije makar veoma zabavna, i nema nikakvih osrednjih crteza kakvi "krase" albume koji se (medjuostalom) bave i njegovim pocetnim fazama, kada mu je crtez bio kompletno inferioran stilu koji je razvio u 80im. (Npr Velika Knjiga Roberta Kramba, u kojoj cak trecinu albuma zauzima sranje crtez, te ga zato i nemam - jos uvek.)

Sto se sadrzaja tice, upozorenje sam vam vec dao: ima pornografije. Nema je puno, ali kada se pojavi onda je to neka prilicno perverzna varijanta, jer Kramb je samodeklarisani perverznjak i seksualni manijak. Prema tome, ne da nije za decu, nego obavezno drzati album na veoma visokoj polici van domasaja radoznalih, lukavih balavaca, koji samo vrebaju sansu kada vi niste kod kuce da spijuniraju po ormanima i fiokama. Znam da je tako, jer upravo sam ja to radio cesto kada sam bio mali debil. (A ionako treba drzati sve najvrednije stripove/knjige van domasaja prljavih ruku pokrivenih cokoladom i slinama ukoliko iole zelite da zastitite svoju kolekciju od tih zlih malih kretenoidnih humanoida.)


Komikovo izdanje je odlicno u svakom smislu - ili skoro sasvim. Nije mi jasno zasto nisu barem izabrali A4 format, s obzirom da je Velika Knjiga skoro B4. Na nekim stranicama se odmah primecuje da su crtezi a time i detalji suvise zgusnuti, sto je steta jer Kramb spada u najbolje "sencare" (ili kako se to vec zove na srpskom).

Jos jedna kritika izdavacu: ubacili su cak tri price koje su vec bili objavili godinu dana ranije u Velikoj knjizi Roberta Kramba, sto znaci da se cak 22 iste strane preklapaju u ova dva albuma. Ovo je bilo kompletno nepotrebno, pogotovo sto ima toliko puno stripografije od Kramba te nema nikakvog razloga da se price ponavljaju.

O Krambu sam pisao detaljnije na svojoj listi "Best 50 Comic-Book Illustrators". Link je dole.
 


Tanguy & Laverdure - Uderzo

 

Update: 30.8.22.


TANGUY & LAVERDURE

Vrsta: 2. integral

Epizode: 4 do 6

Crtez: Uderzo

Scenario: Charlier

Izdavac: Strip-Agent (2009) 

Premijerno: 1964/1965/1966

Dimenzije: 29.4 x 21.6 cm, HC 

Br strana netto: 143

Tiraz: 500

Zanr: spijunski, humoristicki, krimi

YU istorijat: Gigant

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Prva 3 integrala jesu.

Crtez: 9/10

Scenario: 1/10 

Ciljne grupe: sredovecni nostalgicari, fanovi Asteriksa, nezahtevna publika 

Prednosti: odlicna scenografija a pogotovo crtez aviona, kvalitetan kolor 

Minusi: kretenske price, ponavljanje identicnog sablona iz price u pricu, nezanimljivi dijalozi, jeftin humor


Ovaj album sam kupio jer je bio na vecem snizenju, i zato sto mi se dopada crtez Uderza. Ali nisam znao kakvo smece od prica me ceka... Na ovakav raskorak izmedju crteza i scenarija sam retko nalazio. Koliko god su ilustracije kvalitetne i koliko god boje bile lepe, toliko su price krajnje imbecilne i ekstremno stereotipicne. Charlier, koji je po meni ako ne najgori onda barem najprecenjeniji francuski scenarista svih vremena, koristi identican sablon u sve tri epizode, a pretpostavljam i u (skoro?) citavom serijalu. Nesumnjivo jedan od najgore napisanih strip serijala koje sam ikad citao. Ne bas toliko glup kao Trigan Empire ali samo za nijansu manje glup od Cisko Kida.

Sve tri price krecu relativno simpaticno, ali cim krene glavna radnja epizode munjevitom brzinom srljaju u propast. Fanovi T&L se kunu da je serijal prilicno realistican, ali to se moze odnositi iskljucivo na vizuelni prikaz aviona i na opis istih, jer je Charlier nekada bio pilot (ili se barem bavio vazduhoplovstvom) te se razumeo u tematiku odlicno. Medjutim, kad bi ovo zaista bio realistican prikaz francuske avijacije, onda bi to znacilo da su i Francuzi kompletni idioti, nesposobni debili, a da im je avijacija u stanju haosa. Naivnost s kojom glavni likovi odnosno pozitivci nasedaju na zamke i zavere iz epizode u epizodu je zaista preglupo, previse naivno - cak i za ovakav polu-humoristicki tzv "zabavan" strip. Francuska avijacija, cak i kada ocekuju sabotazu od neprijatelja, ne reaguju na ocigledne znake i jasna upozorenja (sto bi Ameri rekli, "red flags"), stoga nije ni cudo sto negativci u vise navrata pozitivce nazivaju "imbecilima" i "kretenima". Svaki iole inteligentan citaoc mora da se slozi sa krimosima i stranim spijunima, najkasnije posle 50ak strana. Pravo je cudo da pravda ikada pobedi.

Sve tri epizode u ovom 2. integralu sadrze radnje o saboterima, a koliko sam upoznat vecina ovih 30ak epizoda su copy-pastirane na ovaj smaracki kalup. Sabotaze su do te mere dominantna tema da je Charlier ladno i lepo mogao da nazove serijal "Sabotage" ili "Saboteurs" umesto ovih tupavih i predugackih imena dva glavna lika.

Ova dva lika ionako nisu posebno zanimljivi niti harizmaticni da bi iole mogli da spasu serijal od uzasnih scenarija. Tanguy je klasicni pulp-fiction alfa heroj: stereotipican i suvoparan, kao da ga je osmislio Vance, a Laverdure je lose koncipiran "comic relief" cirkuski klovn. Skoro svi gegovi su bazirani na bangavosti/gluposti ovog (jedinog) iskarikiranog lika: u svakoj epizodi on se obavezno ili spotice na nesto i pada na nos, ili nekome nespretno i slucajno nabada tortu na glavu. Francuski humor u onom svom najgorem obliku. Ja to zovem "banana peel humour" odnosno jeftina farsa.

Za razliku od Asteriksa, kojeg je pisao Goscinny - dakle superioran scenarista u odnosu na izvikanog Charliera - u T&L radnja je predvidiva i stereotipna. Asteriks je prepun iznenadjenja i originalnih obrta, a svaka prica drugacija. T&L toliko smara da sam jedva uspeo da procitam citav album. Cak sam razmatrao u nekoliko navrata da prekinem s citanjem i da predjem jednostavno na prelistavanje stripa, kao da je decija slikovnica. Tzv Trigan Empire sindrom.

Dijalog takodje smara. To su uglavnom ili robotski razgovori o nezanimljivim tehnickim detaljima ili kretenski "small-talk" humor. Mada ni jedno ni drugo nisu nista u poredjenju sa dosadjivanjem kada krene glavna radnja: tada su baloni skoro necitljivi koliko su dosadni. Baloni su takodje i "predebeli"; previse price i naracije, detaljnih objasnjenja, premalo zanimljivosti. Ovakav komercijalan strip ne bi smeo biti toliko brbljiv i statican vec bi akcija trebala ipak biti u prvom planu, bar u vecoj meri. Jer ako ne umes da pises dijaloge, okreni se akciji...

Inace, Strip-Agentovo izdanje je prilicno dobro. Papir je malo jeftiniji ali odgovara crtezu. Izdavacu je trebalo cak 11 godina (2008-2019) da izbaci 8 integrala. Takav tempo je prespor. A opet, koga to briga u ovom slucaju? Em su price uzasne, em je Uderzo radi0 samo u prvih 6-7 epizoda posle cega ga zamenjuju slabiji crtaci poput pomalo izvikanog Jije-a.



Sunday, September 27, 2020

Sharaz-De - Toppi

 

SHARAZ-DE

Vrsta: antologija 

Crtez/scenario: Sergio Toppi 

Izdavac: Fibra (2009, reprint 2020)

Premijerno: 1980/2005 

Cena: 1900 

Dimenzije: 28.7 x 22 cm, HC

Br strana netto: 200 

Tiraz: 900 (500 + 400)

Zanr: bajke, fantazija, egzotika

YU istorijat: nepoznato

Kolor? 32 u boji, ostalo c/b

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Vrlo malo. 

Rasprodato? Vise nije, reprint je uradjen nedavno.

Crtez: u boji - 10/10, c/b - 9/10

 Scenario: 8/10 

Ciljne grupe: esteticari, iskusni stripofili, starija publika 

Prednosti: zanrovi, tematike, originalnost, neobican i detaljan crtez, fantastican kolor, nepoliticnost, redak tekst - lako se cita 

Minusi: steta sto nije bar polovina u boji, par prica imaju zbrzan zavrsetak

Zahvaljujuci nedavnom reprintu napokon sam se docepao ovog albuma, i nisam razocaran. Toppi je original medju ilustratorima, vise slikar nego klasicni stripadzija.

Sadrzajno, ovih 11 prica su labavo povezane (odnosno samo kroz identicnog naratora), i skoro sve su po oko 17-18 str. Price su jednostavne, linearne, sa veoma malo teksta. Neke su bolje, neke slabije, ali nijedna nije dosadna. Nekonvencionalne su, ne samo u smislu sto su bajke u pitanju i sto se oslanjaju na minimum naracije i uz oskudni dijalog, vec i zbog ponekad neobicnih obrta.
Naravno i zbog ilustracija: gotovo svaka strana je splash page odnosno "jedan" crtez, jedan panel. Tradicionalistima - koji ocekuju rigidno postovanje/sledbenistvo standardne forme - ne bih ovo preporucio. Medjutim, iako ovo mozda zvuci kontradiktorno, preporucio bih album clanovima Bonelijevih Svedoka (najvecoj balkanskoj strip-sekti) cisto da im se malo prosire vidici, da uvide bar donekle da se svet stripa ne sastoji samo od kauboja, Indijanaca, odrezanih skalpova i brzih/sporih revolverasa. Vecini Bonelijevih Svedoka se naravno nece dopasti ovaj "strip" (cak pretpostavljam da bi vecina odustala vec kod prelistavanja, psujuci i proklinjuci glasno sto nema Zagora ili barem jednog tomahavka), ali ako se samo jedan Bonelijevac uspe iscupati iz kandzi tog zlokobnog religioznog kulta, onda je Toppi uspeo - i kao crtac, i pisac, i humanista, a ponajvise kao spasioc.

Za razliku od Solitudinis Morbus (a po svemu sudeci i Kolekcionar kao i Colt Frontier) nema politicke korektnosti niti politickih tema tj levicarskog izivljavanja/pridikovanja za razliku od nekih drugih radova Toppija. Drugim recima, nema crnaca "zrtava" belog rasizma niti idealizacije Americkih (severnih) Indijanaca cemu je Toppi sklon. Doduse, ovde ni nema Indijanaca... 


Najveca, a mozda i jedina prava zamerka koju imam je sto nema vise obojenih strana. Dve price su u boji, ukupno 32 strane, znaci nesto vise od sedmine albuma, sto je meni premalo.

Toppi nije voleo da radi kolor, cak je (navodno) smatrao da nije neki posebni ekspert za to, ali njegov izbor boja i tehnika ga totalno opovrgavaju. Pre ce biti da je kolorisanje bilo suvise vremenski zahtevno, ili je on bio fanatik crno-belog stripa, a takvih u ovom svetu zaista ima, i to ne mali broj. Stoga i ocekujem kritike na racun toga da uopste pominjem nedostatak boje, jer mnogi smatraju da Toppijevom ekstravagantnom stilu nije potreban kolorni bonus. Oni i jesu i nisu u pravu: s jedne strane Toppijev c/b izgleda odlicno, ALI... s bojom je jos bolji, da ne kazem fantastican.


Nakon sto sam procitao Sharaz-De, kupio sam bez premisljanja i Colt Frontier, kao i Solitudinis Morbus od Toppija i Fibre. Mozda i o njima nesto napisem...

Fibrino izdanje je besprekorno. Od formata preko kvaliteta papira do poveza i naslovnice, sve je po obicaju na najvisem nivou. S te tacke gledista Fibra je najbolji balkanski izdavac. Po svoj prilici, Markos ce izbaciti jos neke albume Toppija, za sada ih je izdato 4 na ovim prostorima.



Vise o Toppiju naci cete na listi najboljih crtaca:


https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/01/best-50-comic-book-illustrators-of-all.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/solitudinis-morbus-toppi.html