Saturday, October 17, 2020

Cicca Dum-Dum - Bernet

 

Cica Dum-Dum

Vrsta: integrali (1-3)

Crtez: Jordi Bernet

Scenario: Carlos Trillo

Izdavac: Darkwood (2018)

Premijerno: 1998-2006

Dimenzije: 26.8 x 17.6 cm, HC

Br strana netto: 130 x 3 

Tiraz: 600

Zanr: gangsterski, humor, avanturisticki, fantazija, porno

Dokle sam stigao? Do 3. integrala.

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Mnogo, puno i cesto. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 7-9/10

Scenario: 3-10/10 

Ciljne grupe: fanovi Torpeda 

Prednosti: kvalitetan crtez, veoma zabavan scenario, pregrst odlicnih fazona

Minusi: pornjava uvek vise smanjuje nego sto povecava kvalitet radnje, humor u redjim slucajevima previse jeftin
Serijal je bio narucen za Penthouse gde je i prvi put objavljivan, tako da tacno znate sta mozete da ocekujete. Seks je eksplicitan i neretko perverzan, nista nije cenzurisano, a seks-humor je prljav i bez kocnica. Humor, u globalu, je mesavina jeftinog/prostackog i urnebesnog; ima dosta gegova koji su me glasno nasmejali, moram priznati da sam se u jednom navratu valjao od smeha, jer strip je toliko luckasto retardiran da ne moze da ne izmami barem osmeh uprkos svom ulicarskom jeziku. Ima originalnih fora uprkos toliko preterane i ucestale pornjave.

Drzati van domasaja dece. Veoma daleko. Na najvisu policu ili jos bolje zakljucati u neki sef.

CDD dodje kao neka zabavna pornografska mesavina Torpeda i Indijane Dzouns, sa veoma opustenom radnjom i blesavim, iskarikiranim likovima. Klasicna muska fantazija (na kvadrat), jer Cica je 100%na nimfomanka (jos "gora" od Drune), mozda najekstremnija nimfomanka u istoriji stripa. (Nagadjam, jer nisam posebno upucen u pornostripsku scenu.) Nacrtana je u tipicnom Bernetovom stilu tj kao ultra-prototip najlepse moguce holivudske glumice sa najboljim mogucim telom, sto ce reci kao prava lutka za naduvavanje, izvajana riba koja uvek hoce i moze i ne zna za umor. Strip je krajnje neozbiljan, negde na nivou Loony Toons.

Feministkinje bi pale u nesvest kada bi se njihove dlakave, testosteronske sape docepale ovog stripa. Verovatno bi objavile fatvu Bernetu i Trilju, i zahtevale da im se glave uruce brzom postom cim zavrse u giljotinskom koshu nekog levicarskog dzelata-cenzora. U drugoj prici se pojavljuje veoma bitan lik, jedna nimfomanska lezbejka, a ona mrzi muskarce i penise isto koliko obozava Cicinu (neobrijanu) picu. Njen lik (delimicno) postoji da bi se ismejavale zagrizene feministkinje, bar se meni tako cini.

Medjutim, strip se indirektno, mozda suptilnije, podsmeva i muskoj napaljenosti - ili se bar tako cini tj tako se moze interpretirati. Tesko je reci sta je ovde namerno a sta slucajno, sta je jeftina sprdacina a sta sadrzi gram satire, jer strip je radjen za Penthouse a ne za Der Spiegel. Definitivno su seks i humor na prvom mestu, a tek onda neke "dublje" namere veoma daleko iza. Tako i treba da bude, naravno.

Epizode ovog puta nisu kratke, kao sto je obicaj kode Berneta, vec je svaka 65 strana. Ukupno 6 epizoda. Crtez je u prvim epizodama samo za nijansu slabiji od 80ih tj od serijala i one-shots kao sto su Torpedo, Kraken ili Custer. Ali od 3. epizode kvalitet je za jos nijansu slabiji.
A kad sam vec kod 3. epizode, urnebesna je, do sada najbolja. 4. epizoda je jos ludja. Serijal je zaista sve kretenskiji; sa svakom epizodom Triljo kao da je pokusavao da nadmasi ludost iz prethodne price.

Prve cetiri epizode su ubedljivo najbolje. U trecem albumu tj od 5. price nadalje kvalitet scenarija drasticno pada.

Upozorio sam vas na ekstreman sadrzaj a vi radite kako hocete...







https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/satrapi-ostala-hipsterska-sranja.html



Wednesday, October 14, 2020

Incal - Moebius



Updated: 2.9.22.


 Inkal

Vrsta: integral (sve)

Epizode: 1-6

Crtez: Moebius

Scenario: Alejandro Jodorowsky 

Izdavac: Fibra (2011)

Premijerno: 1981-1988 

Dimenzije: 31.9 x 24 cm, HC

Br strana netto: 293 

Tiraz: 1,500 (dva reprinta)

Zanr: sci-fi, fantazija, humor

YU istorijat: Vista

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da. 

Rasprodato? Fibra jeste, CK nije.

Crtez: 7-9/10

Scenario: 7-10/10 

Ciljne grupe: nostalgicari, esteticari, BD fanovi

Prednosti: delom odlican crtez, originalnost, nepredvidivost

Minusi: kvalitet price pomalo varira, crtez takodje, ruzna naslovnica, previse propratnih strana, cigla
Jedan od najpoznatijih strip serijala, jedan kojeg gotovi svi fanovi BD-a znaju.
(Bonelijevi Svedoci tesko da su culi za Inkala odnosno mozda im samo ta rec nesto malo govori... Nema tu niti Indijanaca niti kocija punih strela niti ostrih tomahavka u Inkalu stoga im je ovo skoro jednako strano kao i neka dobra knjiga ili vrhunski film.)
Serijal sam procitao pre tri godine, i nedavno opet. U "kratkim" crtama...

Zapocinje sa najboljom epizodom, a onda polako pada u kvalitetu, mada zadnja epizoda nije slabija od nekoliko prethodnih. Taj zavrsetak je pomalo previse "filozofsko-metafizican" za moj ukus, a i za mnoge druge stripofile mada nije los.

Inace Jodorovski daleko bolje razvija radnju nego sto je okoncava; kod skoro svih serijala mu kvalitet opada, pogotovo pri kraju. Ovo je definitivno slucaj sa Tehnosima koji zavrsava sa ubedljivo najgorim albomom, Zavrsni Inkal takodje pada u kvalitetu od drugog albuma, a kod odlicnog Kastaka zadnjih 5-6 strana predstavlja najslabiji deo price. Tipicno je za Jodorovskog - koji je zagrizeni pobornik Tarota i slicnih ezotericnih kojestarija - da se bavi takvim temama, da pise bombasticno i preterano, tako da covek kod njega mora da prihvati da uz ono dobro sto nastaje iz tog ludila ima i negativnih stvari. Samo je pitanje koja je balansa dobrog i loseg ludila, a taj odnos je ipak pozitivan u Inkalu.

Pad u scenariju krece kada Jodo nekako na silu pravi druzinu od svih glavnih (pozitivnih) likova. Svi ovi likovi su bili zanimljivi i razliciti dok su agirali zasebno, ali cim ih je Jodo ubacio u krdo, oni svi postaju ovce koje prate glavnog zenskog Isusa price. Metabaron, koji treba da bude opak lik, postaje najobicnija jednodimenzionalna faca, a Diful samo sto ne padne u katatoniju. Njihovo putovanje "dole" je bilo donekle zanimljivo na prvo citanje, ali vec se kod treceg citanja stice utisak da je prica trebala biti mnogo bolja.

Crtez je takodje najbolji u prvoj epizodi a onda biva slabiji - sto me zaista cudi jer Inkal nije bio neki sporedan serijal za Moebiusa, te ne kapiram zasto citav serijal nije uradio na nivou (srednjih/kasnijih) Bluberija (ili Arzaka). Pad je pogotovo ocigledan u prikazu ljudi koji pocnu da bivaju suvise iskarikirani i za moj ukus previse simplisticki prikazani, dosadni, posebno za jedan sci-fi serijal koji ipak nije prvenstveno humoristicki. Meni ta povremena traljavost Moebiusa nije nimalo simpaticna i iz tog razloga ga ne smatram najboljim ilustratorom - iako sam ga stavio ispred svih na svojoj Best 100 Comic-Book Illustrators listi. On jednostavno nije smatrao za shodno da sebe ulozi 100% u svaki strip stoga ima radova koji su dosta slabiji nego sto su mogli biti, a ima i katastrofalnih (mada su oni retki). Jedan od mnogih primera je strana 11 trece price, treci kadar (109. strana u integralu): to je tipicno otaljan, osrednji crtez koji je sto nivoa ispod njegovog najboljeg crteza. Ja takav lenji pristup nikako ne odobravam jer ja bih radije 5 fantasticno ilustrovanih albuma neko 30 uzurbano-slabijih. Zasto mu je Bluberi bio toliko bitniji, da u njemu retko zabusava, a u Inkalu sebe ulaze mnogo manje, to ne razumem uopste. Ono je je*eni vestern: upravo je u Bluberiju mogao vise da zabusava, jer vestern fanovi imaju u proseku nize kriterijume.
Medjutim, velik broj stripofila nemaju ni trunku estetike u sebi te nece ni primetiti te razlike/nijanse o kojima pricam.

Inace, Inkal je izdat i od Carobne Knjige. Prednost CK izdanja je sto postoje dva integrala, znaci dva stripa koja se lakse mogu citati od ove Fibrine cigle. Prednost Fibre je medjutim tehnicka superiornost u odnosu na skoro sve izdavace. Cuo sam da Fibrin Inkal ima bolju stampu i kolor od CK, ali to ne mogu da povrdim niti da negiram. Cena je negde ista u oba slucaja, barem ovde u Srbiji, i barem u striparnicama. Dimenzije stripa su vece u Fibrinom izdanju, medjutim s obzirom da Inkal u velikoj meri ne predstavlja Moebiusov najbolji crtez, to nije presudni kriterijum, bar ne meni.

Inkal je prvi serijal iz edicije Jodoverse, mada ne u hronoloskom smislu. Lik Metabarona je kasnije dobio svoj spin-off u Kasta Metabarona, a tehnopape su podrobnije objasnjeni/nabljuvani u Tehnopape. Takodje postoje dva serijala direktno vezana za Dzon Difula, a to su Pre Inkala i Posle Inkala.
Metabaroni su najbolji serijal od svih ovih, ukljucujuci i Inkala, barem scenarijski. Kastaka je kraci serijal, ali crtacki jos bolji od Metabarona a scenaristicki jednako dobar.

Tehnopape je dobar, zanimljiv serijal ali u velikoj meri upropascen modernom fabrickom/kompjuterskom/plasticnim/LEGO kolorom.
Pre Inkala nisam imao prilike da citam jer je Fibrino izdanje davno rasprodato - a neupuceni dunsteri iz Carobne Knjige nikako da ga izdaju iako (valjda) znaju da ga nigde nema na balkanskom trzistu vec godinama. Ili mozda postoji neka pravna zackoljica koja sprecava izdavanje, ko bi znao.
Ali eto, tri citave godine posle objavljivanja vecine Jodoverzuma, CK napokon krece sa ovim serijalom.

Posle Inkala; prvi album je ubedljivo najbolje nacrtan/ilustrovan i prepun je akcije (nema puno Jodinog filozofiranja), a crtez potom znatno slabi u ostala dva. Ima tu i nekih drugih off-shot serijala, ali oni su crtacki previse inferiorni da bi ih uopste i pominjao.








Rowlf - Richard Corben


 rowlf

Vrsta: zaseban album

Crtez/scenario: Richard Corben

Izdavac: Volksverlag (1981)

Premijerno: 1970-1972

Dimenzije: 28.7 x 21.8 cm, HC

Br strana netto: 59 

Tiraz: nepoznat

Zanr: horor

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da. 

Rasprodato? Verovatno.

Crtez: 1. prica - 8/10, 2. prica - 8/10

Scenario: 1. prica - 10/10, 2. prica - 8/10 

Ciljne grupe: nostalgicari 

Prednosti: radnja, dobar crtez, kolor, nepredvidivost, originalnost

Minusi: nista posebno

Album se sastoji iz dve price. Ovo je odlomak iz prve, Story of Rowlf.
Radnja je veoma originalna i dobro osmisljena i zabavna. Pocinje maltene kao neka opicitis bajka a onda stupaju na scenu zlikovci koje niko ne bi ocekivao u ovakvom kontekstu. (Sem mozda fanova Korbena koji su vec naviknuti na svakojake ludorije.)
Crtez je iz najranije faze Korbena ali nekako neobican jer mnogo detaljniji i senceniji. Valjda sam navikao na kratke price iz ovog perioda koje su slabo nacrtane pa me malo iznenadio nivo ovde.


2. prica, Beast of Rowlfton, je nesto slabija. Manje po crtezu, vise po radnji. Ali i ova prica je solidno osmisljena, takodje mesa humor sa grozotama sto je tipicno.
Korbenove zene su medju najboljim u svetu stripa; on se ne plasi da im da obline, maltene da im iskarikira seksualnost. Glavni zenski lik nije stereotipican, nije to nikakva "damsel in distress" vec zlo. Prica je ipak nepredvidiva a to nikad nije na odmet.