Thursday, October 8, 2020

Torpedo - Bernet



Updated: 30.8.22.


Torpedo 1-3

Vrsta: integrali (sve)

Crtez: Jordi Bernet

Scenario: Enrique Sanchez Abuli 

Izdavac: System Comics (2012-2014)

Premijerno: 1983-2004

Dimenzije: 23.9 x 17.1 cm, SC

Br strana netto: 226/236/236 

Tiraz: 500/750/750

Zanr: mafijo-krimi

YU istorijat: Stripoteka, Strip Art

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da. 

Rasprodato? Ovo izdanje jeste, S-A takodje, Fibra ne.

Crtez: 10/10

Scenario: 4-10/10 

Ciljne grupe: svi (sem dece)

Prednosti: odlican crtez, veoma zabavne price, politicka nekorektnost, originalnost

Minusi: nije HC, manji format
Torpedo je ubedljivo najbolji mafijaski strip serijal, najbolji krimi serijal, i jedan od 5 najboljih strip serijala bilo koje vrste - sto se scenarija tice.
Sto se crteza tice, ovo je Bernet u svojoj top formi, a on spada u sam vrh svetskih ilustratora. Njegov stil je opusten, sa crtama/linijama koje ne slede neki savrsen geometrijski obrazac, a opet je besprekorno precizan; nije traljav, nimalo. Svi njegovi likovi imaju "konstantnost izgleda" uprkos ovakvom crtezu; nema sanse da se neka faca menja iz panela u panel, da odjednom ne lici na sebe.

Izraci liza tj iskazivanje emocija je Bernetu uza specijalnost, a u tome je u klasi sa velikanima kao sto su Floyd Gottfredson (znam, nekima ce delovati kao cudno poredjenje), Magnus, Tabary, Uderzo, Aragones i Corben.

Upravo zato je Alex Toth bio kompletan promasaj kao prvi izbor (?); prva epizoda koja otvara integral 1 je od njega, i na svu srecu samo ta jedna. Alex nema ni promil Bernetovog talenta u oslikavanju cudjenja, besa, veselja, apatije i bilo koje druge emocije, a u ovako luckastom serijalu to je osnov. A i u crtanju pozadina/scenografije Bernet je daleko bolji od njega, a i od mnogih. Toth je verovatno idealan za komercijalu tipa Zorro, ali za ovako nesto je potreban neko daleko vrsniji, neko ko je i umetnik i zanatlija. Bernet je idealan izbor, a da je on odbio serijal ne bi cak ni neko kao Ortiz mogao da uradi ovako dobro. Covek nema mane, barem ne u svom najboljem periodu tj u svojim najbitnijim serijalima i one shot albumima. Tek kasnije se njegov stil menja na gore, i to uglavnom kada radi ultra-komercijalu kao Betmen i soft pornjavu.

Integrali se skoro iskljucivo sastoje od kratkih prica od po 8-10 strana (sto inace preferiram), i retko koja bi se mogla opisati kao slaba - sem zadnjih nekoliko koje su prilicno glupe i primitivne. Scenario propada negde od polovine treceg albuma, mada bi neki rekli da nivo propada jos i ranije. Prve dve trecine serijala su duhovite, surove, realisticne ali stilizovane, politicki nekorektne, ponekad prostacke, i brutalno iskrene. Torpedo nije neki tamo "polu-simpaticni" gangster kao Toni Soprano (a tek nije Majkl Korleone - odnosno lik iz neke holivudske bajke) koji ima neke "kodekse" vec je psihopatska bitanga koja rado mlati i ubija sve sto mu se ispreci pred putem. Citaoc je prinudjen da se priupita da li gresi sto navija za njega (sto valjda radimo iz neke navike da podrzavamo protagonistu), a desava se i da navijamo protiv Torpeda sto cini serijal dodatno originalnim.
Integrali System Comics-a nisu savrseni jer imaju mek povez i manji format od originala. A i od nedavno su rasprodati. Alternative su Fibrina dva integrala, ali nisam ih kupio prvenstveno jer su radjeni na sjajnom papiru koji nikako ne odgovara c/b stripu - a kamoli Torpedu. Uostalom, previse mi je da citam spanski strip o njujorskom italo-gangsteru - u ijekavstini, pa jos u teskim ciglama.

 Fibra je nekoliko bitnih serijala usrala s pogresnim izborom papira i previse debelim cigletinama koje nisu za citanje. Ali s obzirom da su vecina fibratora komatozni popunjavaci polica, koje citanje ne zanima posebno, njima to uopste ne smeta. Fibra im je religija, a strip im samo sluzi da popunjava police. Kakvi su to ljudi kad im jedan covek, pritom komunisticki hipster, odlucuje sta ce da citaju...

Odnosno sta ce da koriste kao ukras na policama. Jer nista ne citaju. Zato ih valjda i ne zanima sadrzaj: vazno da je elegantno i lepo spolja, i fino debelo. A sad da li je papir odgovarajuc ili ne, i da li se treba prvo ici u teretanu 5 godina da bi se cigle moglr drzati, to je vec sporedno njima...

Ima i Strip-Agent svoje izdanje, originalnih 15 albuma. Sve je c/b. To bi bila najbolja opcija da nije rasprodato. Inace je u Francuskoj izasao Torpedo u boji.




Petar Pan - Loisel


 Petar Pan 1-6

Vrsta: serijal (albumi)

Epizode: 1 - 6 (sve)

Crtez/scenario: Regis Loisel

Izdavac: Marketprint (2001-2005)

Premijerno: 1990-2004 

Dimenzije: 28.5 x 21 cm, SC

Br strana netto: 48/58/57/56/50/46 

Tiraz: nepoznat

Zanr: fantazija, klasika, za odrasle

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da. 

Rasprodato? Neke epizode.

Crtez: 9/10

Scenario: 2-5/10 

Ciljne grupe: BD fanovi 

Prednosti: veoma dobar crtez, odlican kolor, odlicna scenografija

Minusi: haoticna prica, vrljava karakterizacija, nebulozan miks decijih i odraslih tema, ne preterano dobar crtez lica, dosadni dijalozi, slab humor

PP je veoma fino ilustrovan, a tek kolor je odlican. Ima ljudi koji preferiraju c/b verziju njegovih albuma, ali to je jedna suluda manjina. Potraga za pticom vremena, crtacki vrlo slican serijal ovom, je objavljen u Stripoteci pre 30ak godina i odatle je vise nego jasno da njegov crtez zahteva boju - pod obavezno. Bez boje njegove crte/linije se obrusavaju jedna na drugu, pretvarajuci strip u vizuelno nerazgovetnu kashu u kojoj se likovi previse stapaju u pozadinu.

Stripovi koji mogu bez boje su oni koji su jako detaljno i bogato senceni odnosno u kojima nema puno belog nepopunjenog prostora, i stripovi u kojima su likovi crtani u sasvim (ili dovoljno) razlicitim stilom od scenografije tako da ne dolazi do uzajamnog "pretapanja" pozadine i likova. (To je npr cesto slucaj u mangi - koja, eto ironije, uglavnom nije u koloru.)
Jos bolji primer tog ruznog pretapanja/stapanja se moze naci u domacem stripu 80ih 
Partizani u kojem svaka strana deluje kao neki kupus bangavih crta i linija. Loazelov stil je naravno daleko od "bangav", ali je sasvim jasno da je crtao s namerom da kolor bude kasnije dodat.
Uostalom, PP je mahom karikaturni strip, a oni se uvek "farbaju", sa dobrim razlogom...
Prica? To je vec druga prica...

Loazelov scenario je pravi kupus razlicitih tema, raspolozenja, lose definisanih likova, neartikulisanih i veoma dosadnih dijaloga, nebuloznih zbivanja i drugih gluposti. Konceptualno PP je cist promasaj, prica bez poente, bez iole zadovoljavajuceg zavrsetka, bez neke jasne sustine.

Verovatno mi najvise smeta kretenska kombinacija decijih i odraslih tema. Potencira se u nekoliko navrata pedofilija, primera radi, sto samo po sebi cini strip "samo za odrasle". (Da ne govorimo o golotinji.) A sa druge strane, humor je deciji, a vecina likova su detinjasti - ne samo deca. Taj kontrast jednostavno ne funkcionise; to je kao da pravite krvavi, brutalan, splatter film o serijskom ubici koji secka svoje zrtve - a pritom to treba da bude i urnebesna komedija. (Mada, naravno da i toga ima, jer degeneraca ima puno medju filmadzijama.) Te trapave mesavine naivnog i nimalo naivnog je bilo i u prethodnom serijalu Potraga za pticom vremena ali ni priblizno u ovolikoj meri.
Zasto opsednutost pedofilijom? Imam vise teorija.

Kao prvo, Francuzi/Belgijanci su notorni kao nezvanicni evropski centar pedofilije. (Nezvanicni samo zato sto je to kriminalni delikt, inace bio odavno bio ozvanicen.) Francuski filmovi, pogotovo oni nesto stariji, su prepuni ljubavnih veza izmedju nekih sredovecnih starkelja i klinki, i to vrlo cesto tinejdzerki a neretko i devojcica od 14-15 godina.
(Postoji cak i jedan francuski film (nahvaljen na IMDb) u kojem odrasli muskarac zavodi 16-godisnjeg decaka, j*** ga u b*** (kad moram da lajem) - a pritom taj pedofil nije prikazan kao zlotvor!)
Francuzi tu tabu temu besramno eksploatisu, uvijajuci te prljave muske fantazije u veo "umetnosti" kako bi opravdali njihovo postojanje. Ko se da prevariti tim jeftinim "art trikom" sam je kriv...

Drugi razlog moze biti to sto se za autora PP suskalo da je bio pedofil. Nikada nije dokazano, ali je cinjenica da se slicno Majkl Dzeksonu okruzivao muskom decom, da ga zene nisu (mnogo) zanimale, i da se pricalo da su braca decaci s kojim je provodio puno vremena niz godina obojica mozda bili homoseksualci kao odrasli.
Treca pretpostavka je da je Loazel potencirao temu unistenja tj korupcije detinjstva, odnosno zla s kojim odrasli prekidaju detinjstvo deteta. Taj prikaz odraslih kao zlotvora a dece kao nevine jagnjadi je jedan stari klishe koji se moze naci u mnogim bajkama i starim Dizni komedijama, ali fakticki se nikad ne koristi seksualno zlostavljanje dece da bi se napravila ta poenta. Ima daleko pitomijih tj prikladnijih nacina da se to uradi.

Kako god bilo, meni je veoma neukusno da u jednom naizgled komercijalnom BD stripu nadjem scene u kojima odrasli likovi nude ili traze oralni seks od dece. Toga najvise ima u prvom albumu koji se mahom odigrava u Londonu i koji je vizuelno najslabija prica jer manje velelepno obojena kao kasnije epizode locirane na (i u blizini) egzoticnom ostrvu.

SPOJLERI:

Karakterizacija je uzasna. Glavni lik, koji postaje Petar Pan tokom price, uopste nema definisan moralni stav: cas se ponasa kao nevinasce, cas kao egotisticno govedo. Zvoncica je jos gora: prikazati je kao prevejanu, napaljenu, patoloski ljubomornu kuravu je jedna stvar, ali ici toliko daleko da ona ubije drugi glavni zenski lik (time je sto je odvodi direktno u celjust krokodila) mi uopste nije u duhu price.
Ako je Loazel hteo da napise "mracnu" verziju PP-a onda je trebao to da uradi - i samo to. Jer ovo konstantno skakanje iz detinjarija u morbidu "nema veze s mozgom", sto bi klinci rekli. (Ne)pisana pravila pripovedanja postoje sa dobrim razlogom, upravo da bi price imale smisao, da bi bile logicne i da imaju svrhu.

Da ne govorim o dogadjajima posle ubijanja devojcice. Posto je ubije krokodil, PP i njegova banda klinaca nisu uopste potreseni niti saosecaju sa njenim bratom. Naprotiv, cak se zezaju na racun malog decaka, cak "saljivo" diskutuju o tome kako bi mogli da ga najlakse ubiju jer ih njegova tuga nervira! Decak pada u katatonicnu depresiju, a istovremeno postaje meta sprdnje ostalih klinaca - koji su toboze "junaci" price!
Sta je kog djavola Loazel hteo da kaze time? Sta je pisac hteo reci? Da su svi u prici - od Kuke do dece - zle psihopate? U tom slucaju, koga zabole kako se zavrsava prica i sta ce se s njima svima desiti...


A da mi tek neko objasni cemu ona citava pod-radnja o Dzeku Trboseku? Jos besmisleniji je bucmasti lik koji pocinje da sumnja u sebe, da je on sve te zene ubio nesvesno: cemu sluzi taj lik i zasto je u prici?
PP je prepun nebuloza. Taj lik je u najboljem slucaju sporadican prolaznik kroz ovu citavu pricu, a uprkos tome se zadnji album zavrsava (medjuostalom) i s njim.

Loazel krsi osnovna pravila pripovedanja; nekome se mozda dopadne toliko "nekonvencionalan" pristup, ali tu nije u pitanju pozitivna vrsta originalnosti tj zaobilazenje klishea i "krsenje dosadnih pravila pisanja" vec cista konfuzija pisca da se izbori sa toliko razlicitih likova i tema.
Po obicaju, oni nesto tupaviji stripofili brkaju ovu nekompetentnost sa genijalnoscu: nista novo.


Dijalozi su medju najgorima koje sam ikad citao. Ima mnogo praznog, tupog brbljanja bez poente. Humor je dosadan, pogotovo verbalni, i to blago receno. Retko sam se ovoliko dosadjivao uz stripske balone, jer su prepuni nepotrebnog baljezganja, bukvalno monotonog trtljanja.
Prvi albumi jos i donekle imaju neki "flow" ali od sredine krece veci haos da bi zadnja dva albuma urnisala serijal u svakom smislu (sem crtackog, taj nivo je relativno konstantan). Retko sam citao ovoliko konfuznu, kontradiktornu idiotariju.

Da budemo sasvim iskreni, da se ne lazemo: PP je popularan serijal jer ima puno sisa, a uz zvoncicu su mnogi klinci (a i odrasli muskarci) onanirali, ili barem balavili. Retko ko od njih ce da prizna da je to glavni razlog zasto vole PP, ali to je jednostavno tako, jer niko me ne moze ubediti da je "zadovoljan" ovom trapavom, debilnom pricom. Loazel ima talenat da seksualizuje zene na dobar nacin, i to ga spasava.

Obratite paznju na stranu iznad. Seksualne insinuacije/sale na racun "sirena" i Petra Pana, uprkos cinjenici da je on premlad za takve aktivnosti. Odnosno Loazel lukavo izbegava da nam kaze koliko on ima godina upravo da bi mogao da se poigrava pedofilijom, temom koja mu je ocigledno vrlo bliska. Mnogim stripofilima se dopada ovakva perverzija ali vrlo rado precute da je i to deo razloga zasto im se svidja ovaj serijal - kao i sto retko ko od njih otvoreno prizna: "volim PP jer volim sise!"

Citajuci mahom veoma pozitivne recenzije na Goodreads, stice se utisak da su fanovi ovog serijala ili teski perverznjaci ili da su kompletni idioti koji nisu ni konstatovali pregrst morbidnih/suludih gluposti.

Strip cete lako naci, jer osim Marketprinta postoji i novije izdanje od Fibre a uskoro vrlo verovatno i od Carobne Knjige. Izdanje CK ce biti daleko jeftinije, za trecinu, ukoliko izadje.

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/satrapi-ostala-hipsterska-sranja.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/slejn-rogati-bog-komiko.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/bloodstar-richard-corben.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/zora-and-hibernauts-fernandez.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/axa-integrali.html

https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/uzumaki-darkwood.html



Tuesday, October 6, 2020

Zetari - John Burns


Updated: 6/2026


 Zetari

Vrsta: integral (sve)

Crtez: John Burns

Scenario: Martin Lodewijk

Izdavac: Erko (2018), Strip-Agent (2025)

Jezik: nemacki

Premijerno: 1984

Dimenzije: 30 x 21.5 cm, HC

Br strana netto: 92 

Tiraz: nepoznat

Zanr: fantazija, light erotica

YU istorijat: Strip Art

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da. 

Rasprodato? Ne.

Crtez/kolor: 9/10

Scenario: 8/10, 9/10

Ciljne grupe: fanovi Storma, Axa, Druuna (tj svi koji vole sci-fi i sise)

Prednosti: veoma dobar crtez i odlican kolor, fin koncept

Minusi: samo dve epizode

Tabla iz prve epizode.

Sredovečni nostalgičari upućeni sa YU/bosanskom revijom Strip Art bi voleli da neko napokon izda ovaj integral od 2 epizode, medjutim toga nema ni u najavi. Uopste je ovaj crtač dosta slabo poznat u svetu s obzirom na zanimljive serijale koje je ilustrovao, uključujući Sudiju Dreda i Eartha. Ovo drugo je kompletno zaboravljen strip o pećinskoj ženi dovedenoj u modernu civilizaciju, taman tip palp tričarije koju baš volim. Palp sadržaj a kvalitetan crtež: na to baš padam.

Džonov crtež je potcenjen kao i njegovi stripovi. Mada, nije uvek na ovom nivou. Na primer u Modesti Blejz serijalu se pomalo izblamirao, pa je zato valjda dobio šut kartu posle samo dve epizode. Crtež mu je prilično jadan, mnogo slabiji od najbolja tri crtača serijala: Holdaway, Romero i Colvin.

Zetari je idealno štivo za fanove Akse i Storma, odnosno za nepretenciozne estetičare kao što sam ja; piše ih Lodewijk koji je zaslužan i za mnoge epizode Storma, a Zetari je i donekle sličan serijal Aksi, ali više zbog golih sisa i akcione fantazije nego nekih "ozbiljnijih" stvari. 

Za razliku od pomenutih likova, Zetari je brutalna i retko milosrdna, što čini strip osvežavajućim jer su mi dojadili junaci koji se gade ubijanja i koji po svaku cenu nastoje da poštede neprijatelja. Tog pacifističkog sranja praktično nema kod nje; ona rado i instantno kolje. Inače stičem sve više utisak da su Britanci imali takav brutalniji pristup češće nego drugi regioni. Amerikanci su uvek propagirali taj smrdljivi pacifizam jer kod njih oduvek u stripu dominiraju levičari, kod Italijana odnosno Bonelija je stvar slična, a i Francuzi su oduvek bili suviše "fini". Francuzima nikada nije bio problem da se poigravaju sa pedo temama, ali su se uglavnom gadili na to da se zlikovac psihopata ubije. Pošto Britanci imaju i suroviji humor, možda je i logično da im i akcioni stripovi budu takvi...

Ali i scenariji u ove dve priče su originalniji i bolji od Storma i Akse. Jedan od razloga je što ovo nije palp, odnosno stil je udaljeniji od toga.

Interesantno, i razočaravajuće, je što ovog serijala nema na Bedetheque. Vrlo bednotekno od njih... Znači da ovo nije čak ni u Francuskoj ikad objavljeno, što je zapanjujuće. Ali je zato bitno da su u Frankenlendu objavili sve od Valerijana, to njihovo domaće sci-fi govanjce.

SPOJLERI

Jedina značajnija omaška u scenariju je plavuša koja izda i oca i svoj narod samo zato što želi da se osveti Zetari, jer želi da je pošto-poto ubije. Motiv? Zato što ju je ova odbila kad joj se plavuša nabacivala! Prilično mršav razlog, pogotovo za takvu jednu veleizdaju. Martin je trebao da smisli nešto pametnije, kad je već hteo da ima izdajicu u radnji. Motiv za takvu jednu izdaju ne može da bude bilo šta, mora da bude ubedljivo.

Sva sreća da strip nije rađen u ovom veku, jer bi onda Zetari bila lezbejka. Ne samo da ne bi odbila plavušu već bi njihova romansa zauzimala pola priče. A nakon toga bi krenule u pohod protiv muškaraca, a hram koji treba da odbrane bi bio vođen isključivo od ženskih sveštenika. Bar jedna od ove dve priče bi bila "antišovinistička" Girl Boss avantura kakve se danas štancuju na angro.

Zetari međutim nije neka levičarska preteča feminističkog šalabajz pokreta koji je totalno eksplodirao i pobenavio pre nekih 10-15 godina, pa zagadio film i strip. U to vreme (pre ovog smrdljivog, retardiranog veka) su scenaristi i crtači birali ženske junake samo kao izgovor da bi mogli da crtaju i nude čitaocu što više sisa. Jer tada su muškarci činili 99% strip čitalaštva. Sada je to možda 95%.

Zanimljivo je da se jedan ovakav akcioni/fantazija strip bavi tako neobičnom premisom kao što je filozofska ideja da je svet samo nečiji san, a što se i nadovezuje na teoriju o simulacijama. Tako nešto u Stormu ne bi bilo moguće.

BEZ SPOJLERA

Druga epizoda ima nešto bolju radnju i lepšu scenografiju, ali crtački je nivo isti. Sem zadnje strane koja je iz nekog razloga užurbano ižvrljana.

Zanimljivo je da je ovaj nemački album štampan u Srbiji, a zašto baš tu - postaje jasnije kada uzmemo u obzir da je glavni čovek ovog izdavača niko drugi do Ervin Rustemagić (stoga i naziv Erko), Bosanac koji je bio urednik Strip Arta, verovatno najbolje strip revije u bivšoj Jugoslaviji.

Bar što se tiče izbora stripova. U tom aspektu je to bila najbolja revija, jer retko šta se pojavljivalo što je bilo loše ili čak i osrednje. Kvalitet materijala je već nešto drugo... Strip Art je bio dobar na početku ali posle 15-20 brojeva je počeo drastično da se srozava, a zadnjih 30ak brojeva su bili štampani na toalet papiru, da se diplomatski izrazim. Stranice u sredini su ispadale, a strip često priheftan samo jednom klamericom. Prsti su bili crni posle čitanja, kao da sam bio kopao u rudniku, čak je bilo i neravnih listova sa strane... Znači uobičajene budalaštine s kojima se tipičan čitaoc YU revija morao nekako nositi, ali retko gore nego kod Strip Arta, koji je nažalost bio štampan u dupetu Evrope. A tamo izdavati strip reviju nije baš bila najmudrija odluka.

Inače, Ervin je u Bosni čuvao na hiljade (!!!) originalnih tabli crtača iz čitavog sveta, mahom vrhunskih stripova objavljivanih baš u toj reviji. Medjutim, uništeni su od strane psihopatskih vojnih "snaga" tokom 90ih u ratu. Koliko ja znam, radi se o gubitku 10,000 tabli. Ne želim ni da znam šta je tu sve propalo u nepovrat, a možda u ovom bombaškom pokolju stripova leže i mnogi odgovori zašto se ovaj ili onaj strip ne objavljuje nigde u svetu, odnosno jer originali više ne postoje.

Naravoučenije, ukoliko nešto veoma dragoceno i nezamenljivo držite na Balkanu... bolje nemojte. Ovo je trusno, debilno, nasilno područje bez ikakve perspektive na kojem se neuporedivo više razara nego što se stvara. Ali OK, posle bitke su svi djenerali, stoga se ne ljutim na Ervina za ovo. Pre ga žalim što se možda i osećao u neku ruku odgovornim za ovakav umetnički gubitak, a i zbog toga što su mu uništili sve to blago koje je bilo u njegovom vlasništvo.

Strip Art je ukinut posle samo 70ak brojeva, a da bi bilo jasnije koliko je to bila jaka revija odnosno koliko je odličan ukus Rustemagić imao (za razliku od današnjih balkanskih izdavača kao što su Fibra, Golconda i Komiko), evo nekih serijala i stripova koji su objavljivani: Zetari, Klark i Kjubrik, Džon Roner, Zarobljenik zvezda, Džeremaja, Tornjevi Boa-Morija, Torpedo, Storm, Nataša, Kapetan Rodžers, Rat zvezda, Gaston, Marsupilami, Sendi, Agent 327, Lens, Sami, Balada o Džou Barou, Tamo dole na Zapadu, Tajni Agent Noubadi, Hodočasnik Zvezda, Tragači.

Mnogi od ovih crtača spadaju u najbolje ilustratore u istoriji stripa.

Stripoteka je bila jaka revija, i trajala je daleko duže, ali tu je bilo pregršt gluposti - uz sve dobre i odlične stripove koje su objavljivali bilo je uvek puno nepotrebnog škarta. Ali nekako su ipak najbolje strip revije najbrže krepavale, uz Strip Art npr i Spunk, koji je stigao do samo 17 brojeva. Da li su najbolje strip revije rano propadale zbog toga što se većina stripofila nije mogla odvojiti od Bonelija (tj nisu evoluirali već su totalno stagnirali u tom svom više-decenijskom pubertetu) ili iz nekih drugih razloga vezanih za opštu nekompetenciju trulog/neefikasnog komunističkog sistema?

EDIT (2026):

Pet godina nakon ove recenzije napokon se i ovaj album pojavio na Balkanu. Naravno da je to bio Strip-agent a ne na primer fibra, jer njima se ovakvi kvalitetni stripovi gade. Njima je ovo "šund" - za razliku od marvelijade i disibede (mega-šund) koju redovno isprdavaju uz ostale brabonjke koje izbacuju na tržište.

Nazovite me ludakom ili budalom, ali nisam mogao da odolim da ne kupim i ovo hrvatsko izdanje, iako su albumi identični. Ista naslovnica, identičan kolor, skoro isti format, isto je baš sve. Ono što je prelomilo da uzmem i ovo je što je sjajni papir u pitanju. Nemačko izdanje ima nešto između mat i sjajnog, odnosno idealnu sredinu. Ne preferiram ja ni jednu ni drugu ni treću varijantu papira što se kolornih stripova tiče, jer svi oni imaju svoje prednosti i mane, ali lepo je imati ovako značajan album na dva različita papira.




Top 100 strip ilustratora - 1. i 2. deo:

Hipsterizam u stripu:

Hugo Pratt - Dekonstrukcija:

Navike stripofila:

Crtači rangirani:

Opširne recenzije:


Jodoverse:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2022/09/castaka-das-pastoras.html

Bernet:

Corben:

Toppi:

Palacios:

Bilal:

Bourgeon:

Manara:

Boucq:

Fernandez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/zora-and-hibernauts-fernandez.html

Battaglia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/legionar-dino-battaglia.html

Magnus:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/neznanac-magnus.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/alan-ford-u-boji.html

Ortiz:

Gimenez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html

Loisel:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2025/02/pre-potrage.html

Font:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/jon-rohner-alfonso-font.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/zarobljenik-zvezda-alfonso-font.html

A. Breccia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mitovi-o-ktuluu-breccia.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mort-cinder-breccia.html

Crumb:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/drawn-together-robert-crumb.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/muke-sa-zenama-robert-crumb.html

Solano Lopez:

Hermann:

Lawrence:

Moebius:

Grrl-Power:

Amerikanizmi:


Ostale recenzije: