Sunday, October 18, 2020

Technopriests - Janjetov


The 

Technopriests

1-2

Vrsta: integrali (sve)

Crtez: Zoran Janjetov

Scenario: Alejandro Jodorowsky

Izdavac: Carobna Knjiga (2019)

Premijerno: 1998-2006

Dimenzije: 30.4 x 21.7 cm, HC

Br strana netto: 206/184 

Tiraz: 1,000

Zanr: sci-fi

YU istorijat: -

Kolor? Da. (LEGO)

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Vrlo malo. 

Rasprodato? Ne.

Crtez (bez kolora): 8/10 (verovatno)

Crtez (sa CGI kolorom): 6/10

Scenario: 4-9/10 

Ciljne grupe: inkalovci 

Prednosti: zanimljiva prica, neki lepi paneli, originalnost

Minusi: zadnja epizoda, neki preterano naivni dijalozi, karakterizacija ponekad losa, CGI kolor srozao crtez

Jos jedan spin-off Inkala, odnosno jedan od delova Jodoverzuma koji obuhvata nekoliko serijala, stvoreni od 80ih pa nadalje. Dok je Inkala ilustrovao Moebius, Metabarone Himenez, Pre Inkala i Technopape crta Janjetov.

Modernisticka kompjuterska boja je ucinila svoj deo da unisti Zoranov crtez, sto je vise nego jasno iz prilozenih strana. Strip je bukvalno natopljen gustim, (uglavnom) plasticnim LEGO bojama, i zato je s te tacke gledista ovaj serijal iza vecine ostalih iz Jodoverse koji su "rucno" kolorisani.
Da li je Janjetov uopste imao glas u ovoj bednoj odluci da se "plastifikuje" strip, to ne znam, a i propustio sam sansu da to saznam iz prve ruke kada je gostovao u Domu Omladine krajem 2019. kao deo promocije za Carobnu Knjigu. Po onome sto sam cuo od prisutnih, Janjetov je bio izigravao "pobunjenika" i u par navrata je doveo izdavaca u nelagodan polozaj jer nije uvijao reci tj valjda je kritikovao neke svoje radove (ili sta vec). Valjda smatra da je nekako hip ako ne prihvata svoj rad, ko zna. (Mozda je to kao neka "antiprotivna" reakcija na tipicno i neumoljivo samohvalisanje koje je u Srbiji veoma ucestalo medju poznatim seljoberima kao npr turbo-folk prakljacama.) Jer nema sanse da on sebe ne smatra vrsnim crtacem; ukoliko je to zaista tako, onda je cistokrvni ludak.

Ne svidja mi se kako crta lica u ovoj fazi, a tu kritiku sam cuo i od drugih ljudi. (Sada je jos gori doduse.) Mnogi likovi ponekad izgledaju idiotski, pogotovo oni silni tehno statisti, a dijapazon emocija je slabiji nego npr kod Himeneza koji je radio Metabarone. Njegovi najnoviji stripovi su jos slabiji, cist mediokritet, a kolor je i dalje slab. U poznim godinama Ja(g)njetova interesuju samo pljeskavice, i da sto pre otalja posao... On inace ima reputaciju kao neko ko nesto posebno nije odusevljen svojom strukom: nema sumnje da bi mnogo radije bio na bini da moze da bira, da bi najradije svirao neki ofucani YU rok 80ih (kao sto je nekad radio) nego da pod vremenskim pritiskom sedi za stolom i ilustruje tudje scenarije.

Sto se scenarija tice, ovako stoje stvari...

Prica je u prvih 5-6 epizoda podeljena u dva vremenska perioda, jer glavni lik (lider Tehnotehnosa Albino) prepricava citav istorijat dok vucara svoje mlade i zanesene idolopoklonike do "obecane zemlje" tj neke utopijske planete. Kako epizode odmicu sadasnjica sve vise zauzima primat a proslost je od sve manjeg znacaja. To je dobar razvoj, jer su delovi koji se bave nekadasnjim dogadjajima dosta slabiji od one "glavne" radnje koja se konkretno bavi "Tehnosvetom". Ta "sporedna" prosla radnja koja je primarna na pocetku ne pocinje lose ali biva sve slabija iz epizode u epizodu, sve naivnija. Sva (trenutna) zbivanja koja se odnose direktno na naratora i tehnose su veoma zanimljiva i dobro osmisljena, puna tripoznih fazona - za razliku od "prosle" pod-radnje koja je vise avanturisticka, vise klasicniji sci-fi (ukoliko se ista kod Jodorovskog moze smatrati klasicnim/obicnim). Negde u 3. ili 4. epizodi ta saga postaje bas previse naivna i zbrzana, a likovi sve neubedljiviji i jedno-dimenzionalniji.

SPOJLERI:

Konkretnije, karakterizacija ove pod-radnje je traljava jer se nekoliko kljucnih likova iz tog razdoblja menjaju iz negativaca u pozitivce, i to neubedljivo - jer bez jasnog objasnjenja.
Samo nekoliko primera... Zeleni covek/mutant koji je 15 godina ranije kao beskrupulozni pirat ucestvovao u grupnom silovanju Panefe, odjedanput postaje herojski lik, dobrica, a i sama Panefa - koja je na pocetku prakticno kao vestica iz bajke - dozivljava neki spontani, nebulozni preobrazaj u kvalitetnu i empaticnu zenu.
Sve je to nekako ofrlje koncipirano, mada sama radnja nije losa. Dosadna nije sigurno. A opet, mnogo je slabija od sage koja se bavi tehnosima. 


Jodorovski se i dalje bavi istim temama koje su mu najdraze, a to su duhovnost, seksualne perverzije (doduse mnogo manje ovde nego u drugim nekim stripovima koje je pisao), uzvisena ljubav, i hriscanske ideje (odnosno sprdnja na racun iste) a sve to ujedinjuje neki njemu svojstven fanatizam. Jodorovski je i sam jedan veliki fanatik, zaludjenik, ostrasceni manijak, tako da fanatizam prikazuje ne samo u negativnom svetlu (npr cilj tehnosa da uniste univerzum) vec i u pozitivnom (ako to tako mozemo nazvati tj ako je fanatizam uopste moguce pozitivno prikazati). Jodorovski je levicarski nastrojen tako da ne cudi njegovo veoma rigidno, usko shvatanje sveta.

SPOJLERI:

Npr u zadnjoj epizodi vladar Tehnosa Albino unistava sopstveni brod tako da njegovi sledbenici ne mogu nikako da napuste novootkrivenu planetu (koja je sve samo ne Utopija) a kamoli da se vrate u svoju galaksiju. Ili na primer ritualno secenje jednog prsta svih 500,000 tehnosa - sto zahteva od njih neko vanzemaljsko vodeno stvorenje u razmenu za vodu - a to zahteva iz cisto nekog hira valjda. (Kompletna budalastina, ali kao mnoge Jodine budalastine ne nervira.)
Fanatizam se oslikava i u simplistickoj odanosti koju armija izabranih mladih tehnosa ima prema svom vodji. Tehnosi su maltene kao ovce ispranih mozgova a Albino je kao neki sektaski lider ovog stada. On je Mojsije koji im nudi "obecanu zemlju" (a galaksija u kojoj se ta planeta nalazi je u obliku jevrejske zvezde!). Cak postoji i scena u zadnjoj epizodi u kojoj se more rastavlja da bi "izabranici" dosli do svoje obecane zemlje. Na kraju se ispostavlja da zakoni fizike ne vaze tamo, te sve njihove masine ne funkcionisu: moraju da krenu od pocetka, da sve stvore rukama (i ljubavlju - izem ti shund) sto je veoma otrcana hipi osnova ovog stripa.

Uopste je ta zadnja epizoda ubedljivo najslabija, jer je prozeta jeftinom i kichastom simbolikom: cak se serijal zavrsava sa cesto izgovorenom mantrom, "ljubav i ljudskost su vazniji od tehnoloskog napretka koji je pomutio ljudski rod." To toliko glupo zvuci, kao neka copy-paste "mudrost" tj neka smesna pizdarija koju retardi sheruju na Fejsbuku.
Ali jos gore od toga su kretenski dijalozi koji su jednako naivni i nespretni kao u najbanalnijim sci-fi stripovima 30ih i 40ih. Ukoliko imate kopiju Carobne Knjige, obratite paznju na strane 189 i 191 drugog integrala; dijalozi su tupavi i neubedljivi, likovi su stereotipicni moroni iz pulp fiction romana. Kao da je Ed Wood pisao.

Velika je ironija da Jodorovski ovde zastupa stav da je (visoka) tehnologija zlo i da se ljudi moraju vratiti "pravim vrednostima" (znaci verovatno javnom onaniranju i slicnim perverzijama, s obzirom ko je i sta je Jodorovski) - a pritom nije dozvolio da ljudi oboje strip nego kompjuteri! To je meni vrhunac licemerja i gluposti. Ako vec promovises neke back-to-the-caves ideale i pridikujes protiv "napretka" onda barem ispostuj granu umetnost koju si izabrao za to, time sto ces serijal predstaviti kao rucni rad, a ne kompjuterski. (Ne aludiram na onaniranje (rucni rad) - sto moram za svaki slucaj da napomenem jer ovde se prica o Jodorovskom.)
Da li je Janjetov imao kefalo da primeti ovu nenamernu ironiju, ne znam, ali cisto sumnjam. Covek se nedavno izjasnio da mu je najbolji film u zadnjih desetak godina ni manje ni vise nego holivudsko anti-remekdelo Prometeus, trash-film koji prakticno sluzi kao merna jedinica za kretenizam. Zoran kaze da voli "blesavost", ali postoji definitivna razlika izmedju blesavog/opicenog i cisto-retardiranog, razlika koju nije svako kadar da identifikuje. Stoga postoje velike sumnje da li i njegov mozak radi punom parom ili samo sporadicno. Uostalom, da stanem u njegovu "odbranu", velika vecina stripofila sigurno nisu primetili ovaj "sitni" detalj (tu ironiju/kontradikciju), toliko sitan da se moze primetiti iz svemira... Zato da ne budemo suvise kriticni premo Zoranu i Cileanskom ludaku.

Jeste, dobro ste shvatili: na mom blogu nema bespotrebnog, slihtarskog idolopoklonstva tj iskljucivo velicanja vrsnih umetnika. Samo zato sto je neko dobar scenarista ili vrhunski crtac ne znaci da je izvan svake kritike i da smem samo da ga hvalim. Takvo religiozno fanboy klanjanje prepustam ovcama. Ako je neko debil ili ludak ili je nesto zabrljao, ja cu to da pomenem, koliko god bio talentovan.
Sve izlazem direktno i bez uvijanja. Kome se ne svidja: fajront! Imate pregrst beskorisnih strip-blogova koji se bave tricarijama i pizdarijama, a u kojima se blogeri neiskreno klanjaju trenutno dominantnoj politickoj korektnosti odnosno neiskreno (a time i dosadno) baljezgaju na nacin koji se od njih ocekuje i o stvarima koje se od njih ocekuju. Takvih poltronskih, plitkih, maloumnih zombi blogova ima i previse. Eto, onako totalno nejanjetovski tj neskromno tvrdim da je ovaj blog superioran u odnosu na 99% strip-blogova, pogotovo americkih, ne zbog svoje "strucnosti" vec prvenstveno zbog iskrenosti.




https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/satrapi-ostala-hipsterska-sranja.html




Saturday, October 17, 2020

Cicca Dum-Dum - Bernet

 

Cica Dum-Dum

Vrsta: integrali (1-3)

Crtez: Jordi Bernet

Scenario: Carlos Trillo

Izdavac: Darkwood (2018)

Premijerno: 1998-2006

Dimenzije: 26.8 x 17.6 cm, HC

Br strana netto: 130 x 3 

Tiraz: 600

Zanr: gangsterski, humor, avanturisticki, fantazija, porno

Dokle sam stigao? Do 3. integrala.

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Mnogo, puno i cesto. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 7-9/10

Scenario: 3-10/10 

Ciljne grupe: fanovi Torpeda 

Prednosti: kvalitetan crtez, veoma zabavan scenario, pregrst odlicnih fazona

Minusi: pornjava uvek vise smanjuje nego sto povecava kvalitet radnje, humor u redjim slucajevima previse jeftin
Serijal je bio narucen za Penthouse gde je i prvi put objavljivan, tako da tacno znate sta mozete da ocekujete. Seks je eksplicitan i neretko perverzan, nista nije cenzurisano, a seks-humor je prljav i bez kocnica. Humor, u globalu, je mesavina jeftinog/prostackog i urnebesnog; ima dosta gegova koji su me glasno nasmejali, moram priznati da sam se u jednom navratu valjao od smeha, jer strip je toliko luckasto retardiran da ne moze da ne izmami barem osmeh uprkos svom ulicarskom jeziku. Ima originalnih fora uprkos toliko preterane i ucestale pornjave.

Drzati van domasaja dece. Veoma daleko. Na najvisu policu ili jos bolje zakljucati u neki sef.

CDD dodje kao neka zabavna pornografska mesavina Torpeda i Indijane Dzouns, sa veoma opustenom radnjom i blesavim, iskarikiranim likovima. Klasicna muska fantazija (na kvadrat), jer Cica je 100%na nimfomanka (jos "gora" od Drune), mozda najekstremnija nimfomanka u istoriji stripa. (Nagadjam, jer nisam posebno upucen u pornostripsku scenu.) Nacrtana je u tipicnom Bernetovom stilu tj kao ultra-prototip najlepse moguce holivudske glumice sa najboljim mogucim telom, sto ce reci kao prava lutka za naduvavanje, izvajana riba koja uvek hoce i moze i ne zna za umor. Strip je krajnje neozbiljan, negde na nivou Loony Toons.

Feministkinje bi pale u nesvest kada bi se njihove dlakave, testosteronske sape docepale ovog stripa. Verovatno bi objavile fatvu Bernetu i Trilju, i zahtevale da im se glave uruce brzom postom cim zavrse u giljotinskom koshu nekog levicarskog dzelata-cenzora. U drugoj prici se pojavljuje veoma bitan lik, jedna nimfomanska lezbejka, a ona mrzi muskarce i penise isto koliko obozava Cicinu (neobrijanu) picu. Njen lik (delimicno) postoji da bi se ismejavale zagrizene feministkinje, bar se meni tako cini.

Medjutim, strip se indirektno, mozda suptilnije, podsmeva i muskoj napaljenosti - ili se bar tako cini tj tako se moze interpretirati. Tesko je reci sta je ovde namerno a sta slucajno, sta je jeftina sprdacina a sta sadrzi gram satire, jer strip je radjen za Penthouse a ne za Der Spiegel. Definitivno su seks i humor na prvom mestu, a tek onda neke "dublje" namere veoma daleko iza. Tako i treba da bude, naravno.

Epizode ovog puta nisu kratke, kao sto je obicaj kode Berneta, vec je svaka 65 strana. Ukupno 6 epizoda. Crtez je u prvim epizodama samo za nijansu slabiji od 80ih tj od serijala i one-shots kao sto su Torpedo, Kraken ili Custer. Ali od 3. epizode kvalitet je za jos nijansu slabiji.
A kad sam vec kod 3. epizode, urnebesna je, do sada najbolja. 4. epizoda je jos ludja. Serijal je zaista sve kretenskiji; sa svakom epizodom Triljo kao da je pokusavao da nadmasi ludost iz prethodne price.

Prve cetiri epizode su ubedljivo najbolje. U trecem albumu tj od 5. price nadalje kvalitet scenarija drasticno pada.

Upozorio sam vas na ekstreman sadrzaj a vi radite kako hocete...







https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/satrapi-ostala-hipsterska-sranja.html



Wednesday, October 14, 2020

Incal - Moebius



Updated: 2.9.22.


 Inkal

Vrsta: integral (sve)

Epizode: 1-6

Crtez: Moebius

Scenario: Alejandro Jodorowsky 

Izdavac: Fibra (2011)

Premijerno: 1981-1988 

Dimenzije: 31.9 x 24 cm, HC

Br strana netto: 293 

Tiraz: 1,500 (dva reprinta)

Zanr: sci-fi, fantazija, humor

YU istorijat: Vista

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da. 

Rasprodato? Fibra jeste, CK nije.

Crtez: 7-9/10

Scenario: 7-10/10 

Ciljne grupe: nostalgicari, esteticari, BD fanovi

Prednosti: delom odlican crtez, originalnost, nepredvidivost

Minusi: kvalitet price pomalo varira, crtez takodje, ruzna naslovnica, previse propratnih strana, cigla
Jedan od najpoznatijih strip serijala, jedan kojeg gotovi svi fanovi BD-a znaju.
(Bonelijevi Svedoci tesko da su culi za Inkala odnosno mozda im samo ta rec nesto malo govori... Nema tu niti Indijanaca niti kocija punih strela niti ostrih tomahavka u Inkalu stoga im je ovo skoro jednako strano kao i neka dobra knjiga ili vrhunski film.)
Serijal sam procitao pre tri godine, i nedavno opet. U "kratkim" crtama...

Zapocinje sa najboljom epizodom, a onda polako pada u kvalitetu, mada zadnja epizoda nije slabija od nekoliko prethodnih. Taj zavrsetak je pomalo previse "filozofsko-metafizican" za moj ukus, a i za mnoge druge stripofile mada nije los.

Inace Jodorovski daleko bolje razvija radnju nego sto je okoncava; kod skoro svih serijala mu kvalitet opada, pogotovo pri kraju. Ovo je definitivno slucaj sa Tehnosima koji zavrsava sa ubedljivo najgorim albomom, Zavrsni Inkal takodje pada u kvalitetu od drugog albuma, a kod odlicnog Kastaka zadnjih 5-6 strana predstavlja najslabiji deo price. Tipicno je za Jodorovskog - koji je zagrizeni pobornik Tarota i slicnih ezotericnih kojestarija - da se bavi takvim temama, da pise bombasticno i preterano, tako da covek kod njega mora da prihvati da uz ono dobro sto nastaje iz tog ludila ima i negativnih stvari. Samo je pitanje koja je balansa dobrog i loseg ludila, a taj odnos je ipak pozitivan u Inkalu.

Pad u scenariju krece kada Jodo nekako na silu pravi druzinu od svih glavnih (pozitivnih) likova. Svi ovi likovi su bili zanimljivi i razliciti dok su agirali zasebno, ali cim ih je Jodo ubacio u krdo, oni svi postaju ovce koje prate glavnog zenskog Isusa price. Metabaron, koji treba da bude opak lik, postaje najobicnija jednodimenzionalna faca, a Diful samo sto ne padne u katatoniju. Njihovo putovanje "dole" je bilo donekle zanimljivo na prvo citanje, ali vec se kod treceg citanja stice utisak da je prica trebala biti mnogo bolja.

Crtez je takodje najbolji u prvoj epizodi a onda biva slabiji - sto me zaista cudi jer Inkal nije bio neki sporedan serijal za Moebiusa, te ne kapiram zasto citav serijal nije uradio na nivou (srednjih/kasnijih) Bluberija (ili Arzaka). Pad je pogotovo ocigledan u prikazu ljudi koji pocnu da bivaju suvise iskarikirani i za moj ukus previse simplisticki prikazani, dosadni, posebno za jedan sci-fi serijal koji ipak nije prvenstveno humoristicki. Meni ta povremena traljavost Moebiusa nije nimalo simpaticna i iz tog razloga ga ne smatram najboljim ilustratorom - iako sam ga stavio ispred svih na svojoj Best 100 Comic-Book Illustrators listi. On jednostavno nije smatrao za shodno da sebe ulozi 100% u svaki strip stoga ima radova koji su dosta slabiji nego sto su mogli biti, a ima i katastrofalnih (mada su oni retki). Jedan od mnogih primera je strana 11 trece price, treci kadar (109. strana u integralu): to je tipicno otaljan, osrednji crtez koji je sto nivoa ispod njegovog najboljeg crteza. Ja takav lenji pristup nikako ne odobravam jer ja bih radije 5 fantasticno ilustrovanih albuma neko 30 uzurbano-slabijih. Zasto mu je Bluberi bio toliko bitniji, da u njemu retko zabusava, a u Inkalu sebe ulaze mnogo manje, to ne razumem uopste. Ono je je*eni vestern: upravo je u Bluberiju mogao vise da zabusava, jer vestern fanovi imaju u proseku nize kriterijume.
Medjutim, velik broj stripofila nemaju ni trunku estetike u sebi te nece ni primetiti te razlike/nijanse o kojima pricam.

Inace, Inkal je izdat i od Carobne Knjige. Prednost CK izdanja je sto postoje dva integrala, znaci dva stripa koja se lakse mogu citati od ove Fibrine cigle. Prednost Fibre je medjutim tehnicka superiornost u odnosu na skoro sve izdavace. Cuo sam da Fibrin Inkal ima bolju stampu i kolor od CK, ali to ne mogu da povrdim niti da negiram. Cena je negde ista u oba slucaja, barem ovde u Srbiji, i barem u striparnicama. Dimenzije stripa su vece u Fibrinom izdanju, medjutim s obzirom da Inkal u velikoj meri ne predstavlja Moebiusov najbolji crtez, to nije presudni kriterijum, bar ne meni.

Inkal je prvi serijal iz edicije Jodoverse, mada ne u hronoloskom smislu. Lik Metabarona je kasnije dobio svoj spin-off u Kasta Metabarona, a tehnopape su podrobnije objasnjeni/nabljuvani u Tehnopape. Takodje postoje dva serijala direktno vezana za Dzon Difula, a to su Pre Inkala i Posle Inkala.
Metabaroni su najbolji serijal od svih ovih, ukljucujuci i Inkala, barem scenarijski. Kastaka je kraci serijal, ali crtacki jos bolji od Metabarona a scenaristicki jednako dobar.

Tehnopape je dobar, zanimljiv serijal ali u velikoj meri upropascen modernom fabrickom/kompjuterskom/plasticnim/LEGO kolorom.
Pre Inkala nisam imao prilike da citam jer je Fibrino izdanje davno rasprodato - a neupuceni dunsteri iz Carobne Knjige nikako da ga izdaju iako (valjda) znaju da ga nigde nema na balkanskom trzistu vec godinama. Ili mozda postoji neka pravna zackoljica koja sprecava izdavanje, ko bi znao.
Ali eto, tri citave godine posle objavljivanja vecine Jodoverzuma, CK napokon krece sa ovim serijalom.

Posle Inkala; prvi album je ubedljivo najbolje nacrtan/ilustrovan i prepun je akcije (nema puno Jodinog filozofiranja), a crtez potom znatno slabi u ostala dva. Ima tu i nekih drugih off-shot serijala, ali oni su crtacki previse inferiorni da bi ih uopste i pominjao.