Friday, October 30, 2020

Crtaci Rangirani Po Kvalitetu

 

Ova lista obuhvata ogroman deo stripske scene, bar onoga sto je poznato, popularno i/ili kvalitetno, i obuhvata sve ere manje-vise podjednako.

Neki od vas nemaju kriterijume: vama je sve dobro. Ova lista nije vama namenjena, jer vi zapravo i ne razumete crtanje, ne kapirate ni sta je zapravo strip. (Sto je i u redu, ne kritikujem nikoga zato sto je ustinut od estetike. Ne moze svako razumeti crtez tj sve. I ja sam dunster u nekim oblastima.) Ko spada u kategoriju "meni je prica bitnija od crteza" taj verovatno nema ovde sta da trazi.

Sranje (levo) i znanje (desno).

Besplatna lobotomija za svakog ko smatra da su oba crteza na istom/slicnom nivou, da su oba stripa "umetnicka dela", i da oba crtaca zasluzuju istu/slicnu paznju i prostor kako u medijima tako i u svetu stripa.

Onaj vec otrcani copy-paste izraz - "nema loseg crteza, sve je pitanje ukusa" - koriste stripofili koji nemaju razvijenu estetiku, koji nemaju ni osnovnu sposobnost da razaznaju kvalitet: neki od njih ne umeju cak ni govno od majstorstva da razlikuju. Lako je neukim diletantima kenjuckati da ne postoji objektivan kvalitet, jer ga oni i ne umeju prepoznati. Kao kad bi gluva osoba tvrdila da je sva muzika pitanje ukusa, i da sve kompozicije imaju neku - ili cak istu - umetnicku vrednost. Slicni njima su ta vecita napast svakog drustva - anti-sluhisti - koji uporno tvrde da "ne postoje dobra i losa muzika, sve je pitanje ukusa". Kako objasniti anti-sluhisti odnosno coveku koji je "muzicki neuk" zasto su npr Bitlsi fantasticni a turbo-folk najgore djubre u istoriji muzike? To je kao da amebu hocete da naucite da igra shah: kompletno gubljenje vremena.
Prema tome, lista je za prave ljubitelje stripa, ne za tipicne stripofile, a tu postoji i te kakva razlika. (Ne trazite da vam pojasnjavam i tu razliku, jer to bi bilo kao da konja pokusavas da naucis da prica nemacki: konj ce da te kad-tad ritne a nemacki ce ostati nenaucen.) 

Kriterijumi koje koristim za kategorizaciju crtaca i jesu i nisu jednostavni.

Nisu u smislu sto postoje dobri crtaci ciji su stripovi ruinirani losim kolorom (ovo skoro iskljucivo vazi za moderno "ofarbane" stripove) stoga nije bas lako proceniti koliko je crtez dobar tj koliko bi bio dobar bez tog loseg kompjuterskog kolora koji unistava i detalj i celokupan utisak. Zato pomaze da dobijem na uvid c/b strane nekog modernog kolor stripa, sto nije uvek slucaj pa mi procena bude mozda nezadovoljavajuca. (Ne tvrdim da su mi (pr)ocene savrseno precizne, daleko bilo. - barem u nekim slucajevima.)

I obrnuto, postoje lose/slabije nacrtani stripovi koji su veoma lepo obojeni (npr akvarel) te poboljsani - bez da tu igra ikakvu ulogu umece crtaca - sem ako on sam radi kolor, a to vec menja nacin ocenjivanja. Crtaci koji sami rade kolor, i to dobro, dobijaju poene za to, jer to znaci da se takav strip mora oceniti kao celokupna stvar, crtez i boja, a ne samo olovka/tush.

Lakse je definisati kvalitet crteza starih obojenih izdanja nego kod modernog stripa "natopljenog" bojom, ali s druge strane zar ne treba ocenjivati ukupni dojam?
Tesko mi je na to dati konkretan odgovor, da budem sasvim iskren. Ali recimo da ako je crtez 3 a boja 8, crtacu cu dati 4, a ukoliko je crtez 8 a boja 2 crtac ce dobiti 7. Jer ipak kupac dobija citav paket, ne samo izolovan crtez (ukoliko ima boje, podrazumeva se). Drugim recima, primarnija mi je kategorizacija koja definise ukupni utisak. U najboljem slucaju dobijem priliku da proucim c/b crtez, jer onda nema nikakve smetnje u ocenjivanu - mada uzimam u obzir i to da su neki crtezi namenjeni za kolor te ih ne mogu iskljucivo tako procenjivati. Ukoliko crtac radi i kolor onda se ocenjuje ukupni utisak, npr kod nekih albuma Korbena bi bilo glupo razdvajati crtez od boje jer su oni neodvojivi, cine celinu.

S druge strane, ocenjivanje je jednostavno u smislu da mi ne treba dugo da provalim da li je crtez los, prosecan ili dobar. U te tri osnovne kategorije (-, =, +) mogu da svrstam skoro bilo koji crtez/stil za nekoliko sekundi. A onda mi treba nesto duze da bih odlucio tacno u koju kategoriju da ga svrstam kada se ove tri kategorije razgranaju na desetak, preciznijih.

Odlucio sam da ne koristim ocene/brojeve vec prideve. To je meni olaksavalo da ih podelim, a i citaocu je lakse. Ali posto igrom slucaja ionako ima 11 kategorija, moze se slobodno reci da ocene idu od 0 do 10.

Uzimam u obzir prikaz scenografije kao i prikaz likova tj ljudi (i zivotinja). Tu neretko postoji (velik) jaz. Najcesce se taj jaz oslikava tako sto crtac mnogo bolje ilustruje pozadine nego ljude, a pogotovo lica. (Obrnut slucaj - lica top a lose pozadine - je dosta redje.) Mnogi crtaci odlicno ili makar solidno crtaju zgrade, livade, planine i ostalo, ali ne umeju lica da odrade kvalitetno: kod ljudi ili brljave ili su im lica stilski ruzna (npr asimetricna, previse nekonstantna, ili groteskna ali na los nacin) ili izgled likova previse varira od panela do panela i slicno. Ili nema dovoljno varijacije i preciznosti kod depikcije emocija.

Zato mi nije dovoljno fokusirati se samo na strane na kojima nema ljudi, jer na "facijalnom testu" padaju mnogi crtaci: kod prikaza ljudi se najbolje prepoznaje ko (je) ume(tnik) a ko se koprca i muci. Ali to je samo generalno pravilo; naravno da postoje vrsni crtaci kojima crtanje lica nije jaca strana, a ova mana se ogleda u tome da su sama lica stilski ruzna ili mozda ipak lepo nacrtana ali bez emocija, drvena lica sa istim izrazom u (skoro) svim panelima. (Dobar primer za ovo drugo bi bio William Vance a zestoko precenjeni Hugo Pratt je dobar primer kako brljavljenja tako i skoro kompletnog nedostatka emocija.)

Ukoliko crtac radi scenografiju za 8 a lica za 3, bice ocenjen sa 5 ili 6: banalan primer koji onako okvirno objasnjava moje odluke i sistem. Vrhunski crtaci umeju i jedno i drugo na visokom nivou ali takvi su veoma retki. Cak i neki od velikana ne umeju lica da crtaju preterano dobro, na primer Hermann. (Doduse, u njegovom slucaju se vise radi o licnom izboru da mu likovi deluju ruznjikavo, ili je mozda u pitanju stara dobra lenjost, jer u ranijem periodu je "bolje" crtao lica nego kasnije.)

Kao sto sam vec napomenuo, veoma je bitna takodje (ne)sposobnost crtaca da prikazu precizno/zanimljivo emocije likova. Kod karikaturnih stripova je sposobnost da nasmejes citaoca samim prikazom ljudi (i zivotinja, cudovista) od velikog znacaja, jer i najbolji geg pada u vodu ako je reakcija lika nezanimljiva ili emotivno neprecizna. Sirok dijapazon grimasa/reakcija likova je od kljucnog znacaja; Al Jaffe je odlican primer ovog retkog talenta, kao i Uderzo, Magnus, Aragones i Bernet; samo neki primeri.
S druge strane medalje imamo hipsterske shkrabuljare koji su u nemogucnosti da (dobrom) scenariju pomognu, a time se automatski postavlja pitanje: cemu onda crtez uopste? Dobar geg bolje prolazi bez ikakvog crteza nego sa losim crtezom.

Kad smo vec kod hipstera (tema o kojoj sam veoma detaljno i cesto pisao vezano za muziku i film), za razliku od iskompleksiranih stripofila (kojih ima sve vise) nisam nimalo opterecen reputacijom. Savrseno me zabole za takozvane "velikane" stripa - ukoliko su izvikani. A puno njih su precenjeni. Pioniri shmioniri: ne tangira me "istorijski znacaj" crtaca niti su mi imalo bitne njihove silne nagrade.
(A danas se ionako nagradjuju/cene uglavnom komercijalno uspesni mediokriteti (Marvel/DC) i smechari (moderni levicarski "socio-strip"). Nagrade su u svim sferama umetnosti skoro uvek obican cirkus, i bez prave vrednosti.)

Razlozi za precenjenost su razni.
Ponekad su politicke prirode. Politicki podobni crtaci odnosno poltroni kao nagradu za svoju lojalnost Establishmentu primaju ne samo platu vec i pozitivnu medijsku paznju: Pikaso je klasican primer za ovo, bez ikakve sumnje najizvikaniji "umetnik" u istoriji covecanstva, cije se ime bukvalno poistovecuje sa visokim umetnickim darom - zahvaljujuci koruptno-retardiranim medijima koji ga neumorno hajpuju vec skoro citav vek. Slicno vazi i za plejadu modernih hipster-skrabuljara koji se - promovisuci politicku korektnost kroz aktuelne socijalne/politicke teme - vrlo lukavo slihtaju Establishmentu i bivaju nagradjivani medijskom paznjom koju nimalo ne zasluzuju. Ovo najvise vazi za novokomponovane francuske crtace i amerikance koji se bave takozvanim underground stripom, koji pomalo podseca na indie filmove. (Urnebesno je sto se taj kvazi-underground skoro iskljucivo bavi politickom korektnoscu odnosno ima identicna politicka ubedjenja kao i levicarski Establishment koji dominira popularnom kulturom i medijima na Zapadu. Drugim recima, kakav je to "underground" kada ima stavove gotovo identicne "overgroundu"? A uprkos tome, taj "underground" voli da sebe predstavlja kao pobunjenicki anti-establishmentski pokret. Hoce i jare i pare, namazani olosi...)

Razlozi mogu biti i vezani za hype koji se ponekad siri i povecava kao avalans i to bez jasnog razloga, a ponekad je crtac precenjen jer je prvi zapoceo neki stil ili izmislio neku tehniku tj uveo neku novinu. Medjutim, samo zato sto je neko prvi u necemu ne znaci nuzno da je u tome bio i dobar: uopste ne mora da znaci, a to naivne ovce bez svog stava nikako da shvate. A opet, neki crtaci su precenjeni jer su se prevashodno bavili nekim veoma popularnim serijalom: npr Ferri je precenjen medju Bonelijevim Svedocima jer je crtao mnoge (ranije) Zagore. Mnogi stripofili brkaju svoju emocionalno-nostalgicnu povezanost sa nekim crtacima sa objektivnim kvalitetom, stoga sami sebe (a i jedni druge) ubedjuju da je neciji prosecan crtez zapravo vrhunski. Ferri je solidan crtac ali daleko bilo da je jedan od velikana stripa; to mogu da tvrde samo ljudi totalno neupuceni u strip cije usko poznavanje stripa dovodi do ovakvih iracionalnih i blentavih zakljucaka.

Ukoliko je neko tesko precenjen dzaba mu sva priznanja od idiotskih hipstera i levicarskih dupeuvlakaca: nista od te vrste blagoteleceg "renomea" nece uticati na to da loseg "umetnika" ne rangiram nisko.
(Ovim principom se vodim u svemu: muzici, filmu, literaturi, likovnoj umetnosti i naravno stripu. Potpuno sam operisan od hajpa, od misljenja kriticara i "eksperata", od broja nagrada, i od onoga cime se vodi vecina. U svemu vazi samo moj stav, jer ga za razliku od vecine imam. Zato moji blogovi nisu praznoglavo i lenjo ponavljanje tudjih misljenja vec su u pitanju iskljucivo moji stavovi - koji se ponekad poklapaju s vecinom a ponekad s manjinom - a ponekad ni sa kim.)

Iskompleksirane, nesigurne ovce i hipsterske budale se vode misljenjem vecine (ili zagrizene dominantne manjine), dok se ja vodim svojim misljenjem - iskljucivo. Znaci, ako je neki bajni legendarni crtac los ili slab tako cu i ga kategorizovati. Premalo stripofila ima samopouzdanja u svoj sud, previse stripofila se oslanja na ono sto su culi ili procitali o nekome, i time se vode kada ih pitas ko su najbolji crtaci. To su plitkoumni zombiji bez svog stava. Ali to mogu biti i nesigurni ljudi, kukavice cak, koji se plase osude ukoliko im se misljenje i ukus ne poklapaju sa vecinom. Jer vecini ljudi je najbitnija drustvena asimilacija tj da budu "liked on Facebook".

Ovca: "Pa kako ti ne valja Crepax?! On je poznati umetnik, legenda evropskog stripa! Ha ha ha lol nemas pojma!"
Ja: "Ako volis asimetrican prikaz ljudskih lica, i ako volis ruzne zene, ako uzivas u ogavnim, krivudavim, trapavo nacrtanim linijama - onda je jasno zasto cenis amatera kao sto je Crepax. A mozda te pale rugobe pa svrsis tokom citanja Valentine? Ili mozda citas tog diletanta zato sto si ipak ebena ovca koja veruje sve sto procita od takozvanih kriticara?"
Ovca: "LOL, nemas pojma... Samo sam tri puta svrsio uz Valentinu... Mrzim te..."

Ovakvih kretenoida ima puno. Podlozni su hype-u, a robovi su misljenja vecine. Ljudi bez svog stava, odnosno zastupaju iskljucivo tudje stavove. A onda te tudje stavove brane kao da su njihovi sopstveni, i to s velikom zestinom...

Nije da se hvalisam, ali ja sam jos kao dete bio relativno imun na hype, nisam dozvoljavao da me iko ubedjuje da je nesto dobro kada je ocigledno da je sranje. Stoga kod mene necete naci hvalisanje hipsterskih budalastina, kao sto je to slucaj kod pojedinih preplasenih kompleksasa, na primer sa tog zooloskog vrta stripodebila zvanog forum.stripovi. (Cast izuzetcima.)

U sustini ocenjujem (naj)bolju fazu, jer je nelogicno i nepotrebno uzimati u obzir neciji najgori rad. Ali to mnogo vise vazi za one najbolje crtace s cijim sam stripografijama veoma dobro upoznat. Kod ovih losih me uglavnom ne zanima da se detaljnije bavim njihovim (ne)radom; njih generalno ocenjujem bazirano na prvom albumu na koji naletim, ili na prvih nekoliko strana.
U idealnom slucaju ocenjujem tipicne strane iz stripa koji potice iz najbolje faze. Npr u tipicnoj Marvel/DC epizodi prva strana bilo koje epizode bilo kojeg junaka je maltene kao naslovnica odnosno sadrzi bolji crtez od ostatka stripa: ovu prvu stranu ne koristim kao merilo, vec ono sto sledi.

Medjutim, iako trazim najbolji strip/album/rad da bih procenio sposobnost/kvalitet, nisam od onih koji ocenjuju umece na osnovu jednog odlicnog panela u moru slabih ili prosecnih. Znaci konzistencija je i te kako bitna: konzistencija u jednom albumu tj jednoj epizodi, ne u citavoj karijeri (mada ni to nije na odmet). Na primer, jedno dobro, detaljno nacrtano lice posle kojeg sledi niz slabi(ji)h panela ne moze da mi posebno popravi ukupni utisak. (Dall'Agnol je odlican primer crtaca ciji kvalitet drasticno varira od crteza do crteza; takve je najteze oceniti - mada to vise vazi za njegov kasniji crtez.) Slicno tome me posebno ne imponuje ako crtac odradi naslovnicu odlicno a sadrzaj samog stripa ispadne daleko slabiji: ocenjujem ono slabije tj ono sto je vecinski tj sam strip a ne naslovnicu. Jer naslovnica nije deo stripa u pravom smislu, ona je takoreci samo reklama za strip odnosno uvod, a reklama je generalno bombasticna laz iliti preterano uzdizanje onoga sto se reklamira. Ovo naravno ne vazi za vredne i genijalne ilustratore kao sto je Bilal kod kojih se kvalitet naslovnice ne razlikuje od samog stripa.

Primer: naslovnica Bernie Wrightson-a.
U stripu je veoma bitno odrzavanje nivoa, mnogo manje sta je crtac kadar da uradi kada se svojski potrudi. Kada bih Bernija ocenio samo na osnovu ovog crteza onda bih ga kategorisao kao "veoma dobar" ili mozda cak i "odlican", ali posto su mu stripovi dosta slabiji od ovog nivoa, svrstavam ga u "solidne".

Ukoliko crtac ima dobru tehniku ali se iz kojeg god razloga (lenjost, los ukus ili nedostatak vremena) odluci za ruzan stil, onda cu pre oceniti taj stil nego potencijal crtaca da uradi bolje nego sto je uradio. Potencijal mi nista ne vredi ako je rezultat na papiru slab ili slabiji nego sto moze da bude. (Propali talenti: njihov broj u sportu i umetnosti moze da popuni milion olimpijskih bazena.)

Primera radi, neki crtaci koji rade mange imaju dobru ili cak odlicnu tehniku ali su likovi uglavnom crtani sablonsko-kretenski. Njihova odluka da budu stilski dosadni/podobni rezultira u nizoj oceni. Odluka da brzopotezno "prepishaju" likove time sto ih crtaju stereotipicno, ruzno i debilno u samo nekoliko crtica - to kod mene ne prolazi. Japanski tj manga crtaci su mahom preterano neoriginalni i stancuju stripove bukvalno fabricki; oni su kao roboti koji koriste jedan te isti stil, a to nema skoro nikakve veze sa visokim kvalitetom a kamoli sa umetnoscu. Dzaba im talenat odnosno umece (onima od njih koji ga imaju) kada ga jedva koriste. Otprilike kao odlican gitarista koji se odluci da svira za Beyonce umesto za Slayer: striktno komercijalna odluka koja rezultira debljim dzepom ali zato daleko manjim (ili cak nikakvim) muzickim znacajem.

Lenjost/uzurbanost se kaznjavaju. Nista meni ne vredi ako je ilustrator jako talentovan ali zuri puno te i brljavi, iz kojih god razloga. Savrseno me ne zanima da li se crtac zurio iz opravdanih (izdavacki rokovi) ili neopravdanih (lenjost) razloga: ocenjujem ono sto je na papiru a ne nameru, talenat, potencijal i ostalo. Nisam gatara niti Nostradamus da predvidjam sta je i kako je moglo biti.

Ima ilustratora koji su sjajni u slikarstvu, ali cim se late stripa rezultati budu mnogo ispod ocekivanog nivoa. Takve naravno ocenjujem po onome sto urade u stripu, a ne po sjajnim naslovnicama ili galerijskim eksponatima.

Crtaci koji rade u tandemu olovka/tus su ocenjeni kao tandem a ne odvojeno, sem ako imaju i svoje nezavisne radove. To znaci da se neki crtaci pominju vise puta, npr Buscema.

Naravno da nisu svi crtaci "precizno" kategorizovani. Neke cu vremenom mozda da gurnem dole ili gore; sve zavisi. Nista nije savrseno pa ni ovaj blog.

Ovaj post ne sadrzi nikakve opise, samo imena. Detaljne opise najboljih i najgorih crtaca mozete naci u linkovima dole.


Update: 24.6.23.

Lista nije kompletirana!

(Dodaju se nova imena, a stara ponekad menjaju kategorije zbog pogresnih prvobitnih procena.)

Katastrofalni: Clement Oubrerie, Franjo Anzlovar, Alexandre Franc, Manu Larcenet, Jeroen de Leijer, Gipi, Frederic Lemercier, Antony Huchette, Alfred, Christophe Blain, Christian Straboni, Toby Morris, Manuele Fior, Belle Young, Lynda Barry, Marjane Satrapi, Rutu Modan, Anya Ulinich, Camille Jourdy, Marion Laurent, Yumi Sakugawa, Igort, Amy Lockhart, Penelope Bagieu, Seo Kim, David B., Guy Delisle, Dylan Horrocks, Jeff Lemire, Ulli Lust, Michel Rabagliati, Paulo Monteiro, Edmond Baudoin, Michael DeForge, Flavita Banana, Cole Johnson, Lance Hansen, Branson Reese, Kyoko Okazaki, Zeina Abirached, Yusaku Hanakuma, Tadao Tsuge

Veoma losi: Joann Sfar, Pascal Rabate, Guido Crepax, Paco Roca, Zanzim, Frantz Duchazeau, Amelie Flechais, Penelope Bagieu, Alison Bechdel, Emile Bravo, Jason Lutes, Christian Durieux, Gilbert Hernandez, Kerascoet, JM Ken Nimura, Gene Luen Yang, Florent Rupert / Jerome Mulot, Luke Pearson, Alex Robinson, Eric Sagot, Art Spiegelman, Bastien Vives, Aleksandar Zograf, Martin Ramoves, Noah van Sciver, Olivier Schrauwen, Peter Kuper, Alex Tarazon, Natsume Ono, Jose Munoz, Pierre Wazem, Iztok Sitar

Losi: Emmanuel Guibert, Riad Sattouf, Fabien Bedouel/Merwan, Philippe Dupuy, Julie Rocheleau, Christian Cailleaux, Eddie Campbell, Glen Chapron, Etienne Davodeau, John McCrea, Mike Mignola, Pierre-Henry Gomont, Asaf Hanuka, Jaime Hernandez, Tomaz Lavric, Timothe Le Boucher, Tim Sale, Stephane Oiry, Leo Ortolani, Cyril Pedrosa, Frederik Peeters, David Prudhomme, Stefano Turconi, Benoit Springer, Craig Thompson, Valerie Vernay, Martin Kellerman, Jillian Tamaki, Chester Brown, Adrian Tomine, Tobi Dahmen, Martin Ernstsen, Stipan Tadic, Filippo Scozzari, Akihito Tsukushi, Paolo Motura, Benjamin Bachelier, Sandrin Revel

Srednje-zalosni: 
Joe Sacco, Keko, Eduardo Risso, Gabriel Ba, Vincent Bailly, Stef Bartolic, Matthieu Bonhomme, Bruno, Charles Burns, Thomas Campi, Yannick Corboz, Cosey, Bruno Duhamel, Edith, David Evrard, Bruno Gazzotti, Claire Wendling, Lax, Pia Guerra / Jose Marzan, Gabriel Rodriguez, Mike Dringenberg / Sam Keith, Rodguen, Jeremie Moreau, Luc Jacamon, Terry Moore, Keiji Nakazawa, Anthony Pastor, Giovanni Freghieri, Petrusa, Paul Pope, Porcel, Romain Renard, Thierry Robin, Sylvain Savoia, Danijel Zezelj, Jacques de Loustal, Jill Thompson, Franco Saudelli, Marcelo Quintanilha, Barbara Yelin, Miodrag Ivanovic / Predrag Ivanovic, Annalisa Leoni / Lorenzo De Felici, Jean-Marc Rochette, Nikola Maslovara, Jan Bosschaert, Antonio Altarriba, Antonio Rubino, Hiroaki Samura, Hideaki Sorachi, Akino Matsuri, Hitoshi Iwaaki, Attilio Micheluzzi, Posuka Demizu, Hitoshi Ashinano, Yusuke Murata, Chūya Koyama, Roberto Baldazzini, Katja Klengel, Aude Mermilliod, Adrian Alphona

Mediokriteti: 
Tony Moore, Ivo Milazzo, Virginie Augustin, Baru, Frederic Blier, Denis Bodart, Sean Phillips, Ivo Milazzo / Renzo Calegari, John Cassaday, Christophe Chaboute, Luigi Critone, Regis Hautiere, Vincent Mallie, Ana Miralles, Duncan Fegredo, Darick Robertson / Tom Palmer, Francesco Francavilla / Jock, Gary Frank, Ernesto Garcia Seijas, Vittorio Giardino, Dave Gibbons, Marvano, Nico Henrichon, Oriol Hernandez, Frank Miller / Klaus Janson, Jim, Mael, Jordi Lafebre, Leo, David Lloyd, Paul Salomone, Julien Maffre, Domingo Mandrafina, Jean-Luc Masbou, Goran Parlov, Frank Miller / Lynn Varley, Robin Recht / Thimothee Montaigne, Sylvain Vallee, Ruben Pellejero, Benjamin Renner, Klaus Janson, Fiona Staples, Goran Sudzuka / Matija Pisacic, Tom Tirabosco, Bill Watterson, Charles Vess, Denis Fremond, Flemming Andersen, Roberta Migheli, Antoni Bancells, Luigi Piccatto, Brian K. Vaughan, Grant Morrison, E. E. Davis, Barry Windsor-Smith, Ron Lim / Jim Sanders III, Andrea Borgioli, Andrea Venturi, Daniele Bigliardo, Enea Riboldi, Stan Woch / Alfredo Alcala, Daniela Vetro, Fernando Caretta, Didier Comes, Daniel Clowes, Fred, Zep, Delaf, Zoran Tucic, Vladimir Pajic, Joe Querio, Matthias Schultheiss, Ben Templesmith, Jesse Marsh, Bernard Krigstein, Harvey Kurtzman, John Stanley, William Simpson, Yslaire, Charles de Gotte, Paolo Piffaferio, Valentine de Landro, Akira Toriyama, Guillaume Griffon, Bob Gregory, Osamu Tezuka, Yoshiyuki Sadamoto, Keiko Takemiya, Eiichiro Oda, Hiromu Arakawa, Aurelio Galleppini, Mario Faustinelli, Luciano Bottaro, Rex Maxon, Gil Kane, Alessandro Russo, Nobuhiro Watsuki, Katsuhisa Kigitsu, Naoki Urasawa, Sui Ishida, Stefano Cardoselli, Cesar Alvarez Canete, Sergio Tusi, Bruce Timm, Walter Simonson, Matt Wagner, Cyril Bonin

Prosecni: Charlie Adlard, Pierre Alary, Denis Bajram, Lee Bermejo, Adam Brockbank, Gene Ha / Zander Cannon, Aurelie Neyret, Laura Zuccheri, Steve Cuzor, Philippe Delaby, Alain Dodier, Ralph Meyer, Benjamin Flao, Jacques Tardi, Juanjo Guarnido, Tony Harris, Eric Henninot, Jose Homs, Igor Kordej, Andy Kubert / Scott Williams, Emmanuel Lepage / Francois Lepage, Kevin O'Neill, Thomas Ott, Vincent Perriot, Nicolas Petrimaux, Darick Robertson / Jerome Moore, Guillaume Sorel, Manfred Sommer, Kresimir Zimonic, John Buscema / Alfredo Alcala, Jim Davis, Enrico Faccini, Emilio Urbano, Romano Scarpa, J.C. Servais, Vink, Will Eisner, Mark Millar, Steve Ditko, Sara Pichelli, Frank Miller, Jim Steranko, George Perez, Giampiero Casertano, Stan Woch / Ron Randall, Rick Veitch / Alfredo Alcala, Valentina Romeo, Glyn Dillon, Philippe Bercovici, Philippe Francq, Charel Cambre, Djordje Lobacev, Branislav Qrac, Enrico Marini, Andrija Maurovic, Claudio Villa, Franco Bignotti, Bill Sienkiewicz, Wally Wood, Reed Crandall, Michael Kaluta, Angelo Torres, John Buscema / Bob McLeod, Alfred Mazure, Jose Cardona, C.S. Cidoncha, Russ Manning, Daniel Kox, Arno Monin, Sergio Zaniboni, Mario Rossi, Rene Follet, Hans Kresse, Goran Delic, Gaetano Cassaro, Frank Giacoia, Salvatore Deidda, Daniel Hulet, Ross Campbell, Jorge Moliterni, Brian Michael Bendis, Emma Rios, Cliff Chiang, Enzo Facciolo, John Romita Jr, Dan Brereton, Tanino Liberatore, Bob Kane, Chad Hardin, Luis Podavin, Giovan Battista Carpi, Massimo Rotundo, Bonvi, Andrea Bresciani, Fernando Carcupino, Alan Kupperberg / Frank Giacoia, Mike Vosburg / Alfredo Alcala, Jean-Jacques Dzialowski, Don Heck, Steve Dillon, Kazuo Umezu, Kozue Amano, Ian Gibson, Hiroshi Hirata, Enrico Bagnoli, Alessandro Chiarolla, Ted McKeever, Kent Williams, Raymond Macherot, Matias Bergara, Bill Everett

Solidni: David Aja, Alex Alice, Federico Bertolucci, Doug Mahnke, Laurent Hirn, Lan Medina / Steve Leialoha, Greg Capullo, Paul Cauuet, Beatrice Tillier, Paul Gastine, Nicolas de Crecy, Jean-Pierre Gibrat, John Totleben, Emmanuel Lepage, Sean Murphy, David Sala, Sebastien Verdier, John Muth, Gallieno Ferri, Daniel Redondo, Eddy Paape, Stefano Intini, Guiseppe Dalla Santa, Francesco D'Ippolito, Ferdinando Tacconi, Michel Weyland, Jean-Claude Mezieres, Jack Kirby, Alex Maleev, Voss, Morisi Zanfrognini, John Buscema / Steve Gan, Roberto Recchioni, Carlo Ambrosini, Masamune Shirow, Stephen Bissette / John Totleben, Alex Toth, Dejan Nenadov, Bernie Wrightson, John Prentice, John Cullen Murphy, Morris, Derib, Andre Cheret, 
Aleksa Gajic, Francois Walthery, Marcel Gotlieb, Didier Tarquin, Maurice Tillieux, Phil Davis, Jose Luis Munuera, Joel Parnotte, Stuart Immonen, Gray Morrow, Mort Walker, Petar Meseldzija, Philippe Luguy, Dany, Turk, Victor Hubinon, Rick Veitch, Steve Manion, Ernie Colon, Eddy Ryssack, Masashi Tanaka, Jamie Hewlett, Luca Enoch, Tony DeZuniga / Neal Adams, John Cooper, Ron Lim / Tom Vincent, Kentaro Miura, Angelo Maria Ricci, Hugo Pratt, Mathieu Bablet, Joe Kubert, Howard Chaykin, Jorge Zaffino, Giuseppe Camuncoli, Leonid Pilipovic, Tom Sutton

Dobri: Horacio Altuna, Bruno Maiorana, Georges Bess, Don Martin, Enrique Breccia, Andre Juillard, Frank Quitely, Alexis Nesme, Patrice Pellerin, Miguelanxo Prado, Alex Ross, Nicola Mari, Jiro Taniguchi, John Buscema / Tom Palmer, Charles M. Schultz, Herge, Francisco Ibanez, Berck, Griffo, Massimo Fecchi, Andrea Freccero, Lorenzo Pastrovicchio, Roberto Vian, Marco Mazzarello, Bruno Brindisi, Sal Buscema / Rudy Nebres, Sal Buscema / Tony DeZuniga, Boro Pavlovic, Joe Musiel, Don Rosa, Shaun Tan, Valentin Secher, Elzie Krisler Segar, Jije, Dupa, Roger Leloup, Jidehem, Milton Caniff, Jean Graton, Gradimir Smudja, Dragan de Lazare, Dave McKean, Mirko Ilic, Will Elder, Basil Wolverton, Paul Gillon, Arno, Michel Rouge, Dan Barry, Janry, Victor de la Fuente, Alarico Gattia, Jacques Geron, Edouard Aidans, Brocal Remohi, Angelo Stano, Carlos Roume, Neville Colvin, Steve McNiven, Arthur Suydam, Paul Murry, Simone Bianchi, Rino Albertarelli, Ricardo Villamonte / John Buscema, Frank Hampson, Brian Bolland, Colin Wilson, Silvia Corbetta / Mariano De Biase, Ron Lim / John Beatty, Kengo Hanazawa, Jose Casanovas, Jean-Claude Gal, Kim Raymond, Dermot Powers, Jose Ladronn, Massimo Dall'Oglio, Dimitri Vey, Rafael Aura Leon, Juan Boix, Jean-Michel Nicollet, Yaroslav Horak, Warren Tufts, Stevan Subic, Franco Caprioli, Emmanuel Civiello, Dik Browne, Luigi Siniscalchi, Jean-Claude Fournier, Mike McMahon, Yukito Kishiro, Didier Cassegrain, Marc-Renier, Patrick Prugne, Winslow Mortimer, Pablo Marcos

Veoma dobri: Giancarlo Alessandrini, Ugolino Cossu, John Burns, Turf, Philippe Druillet, Jack Davis, Marco Nizzoli, Junji Ito, Toni DeZuniga, Angus McKie, Grzegorz Rosinski, Zoran Janjetov, Alberto Breccia, John Buscema, Regis Loisel, Burne Hogarth, Francois Schuiten, Ernie Chan, Geof Darrow, Frank Robbins, Zeljko Pahek, John Buscema / Ernie Chan, Mike Noble, Michael Zulli, Katsuhiro Otomo, Franz, Batem, Piero Dall'Agnol, Michel Blanc-Dumont, J. H. Williams III, Jose Luis Salinas, Esteban Maroto, Jose Ortiz, Al Williamson, R.M. Gera, Carlos Gimenez, Horacio Lalia, Raymond Reding, Al Taliaferro, Haruhisa Nakata, Carlos Ezquerra, Ron Smith, Jose Gonzales, Gianni de Luca, Sydney Jordan, Aaron Campbell, Raymond Poivet

Odlicni: Enric Sio, Vicente Segrelles, Simon Bisley, William Vance, Juan Gimenez, Alex Raymond, Albert Uderzo, Jim Holdaway, Paolo Eleuteri Serpieri, Giorgio Cavazzano, Carlos Puerta, Hermann Huppen, Corrado Roi, Peyo, Mort Drucker, Das Pastoras, Hal Foster, Sergio Aragones, Takehiko Inoue, Sergio Toppi, Francois Bourgeon, Julio Ribera, Al Jaffee, Francois Boucq, John Buscema / Tony DeZuniga

Najbolji: Fernando Fernandez, Andre Franquin, Dino Battaglia, Richard Corben, Antonio Hernandez Palacios, Arturo Perez del Castillo, Milo Manara, Jordi Bernet, Don Lawrence, Enrique Romero, Benito Jacovitti, Moebius, Jean Tabary, Enki Bilal, Robert Crumb, Carl Barks, Magnus, Winsor McCay, Floyd Gottfredson, Alfonso Font, Francisco Solano Lopez


Cinjenica je da ako guglirate "best comic book illustrators" (ili nesto slicno) dobijete uglavnom americka govna na vrhu rezultata, gomilu americkih mediokriteta za koje gejaci i budale smatraju da predstavljaju sam vrh stripske umetnosti. 
Citajuci takve kretenske "best of" liste, neko neupucen u strip bi jos mogao da pomisli da Ameri totalno dominiraju u ovom domenu - sto je prilicna budalastina. Iako je istina da Amerikanci imaju znacajan broj velikana i dobrih crtaca, cinjenica je da proporcionalno u odnosu sa brojem stanovnika Amerika ne moze ni prismrdeti Italiji, Spaniji i Belgiji. Evropski strip je generalno superioran u odnosu na americki, ne samo sadrzajno vec prevashodno i crtacki.
Zato vam nista ne vredi da guglirate "best comic illustrators" i slicno, jer rezultati vas skoro uvek vode ka nekom komercijalnom sranju, npr ka velicanju prosecnih i osrednjih crtaca kao sto su Minjola i Miler. To vam je isto kao kad ukucate "best songs" ili "most popular movies" ili slicno: dobicete sranja, uglavnom. S tim sto je situacija sa stripovima daleko gora odnosno komercijala u striplendu jos vise dominira nego djubre u muzici i smece u filmu.

Barem sto se danasnjice tice. Da je internet postojao u 80im, verovatno bi i tada na "Guglu" dominirala njime superherojska govna ali ne u tolikoj meri kao danas, kao sto je i (popularna) muzika daleko gora danas neko ikad pre, a slicno vazi i za filmove. Iz ovog razloga - to sto odrastaju u eri kulturoloske dekadencije i vakuma - mladi/mladji stripofili imaju neuporedivo manji uvid u svet stripa nego oni koji su odrastali u 60im, 70im, 80im i 90im. Danasnji klinci ne odrastaju uz strip revije, koje su kljucne za stripsko "obrazovanje" a u kojima se predstavljao citav dijapazon crtaca i u kojima je cesto bilo puno zanrovske varijacije, vec znaju samo za Bonelli, Marvel i mange tj samo za fabricki shund. Za takvu decu ovaj blog moze da bude jedno od dve stvari: ili veliko otkrovenje ili kompletno gubljenje vremena. Sve zavisi da li su ustinuti od estetskog smisla ili ne.

Isto vazi i za ovu listu. Neki klinci mogu da se ovde informisu, da prosire svoje usko shvatanje/znanje o stripu, a neki ce momentalno da otpisu blog kao beskorisno trabunjanje. Ova druga kategorija ce prepoznati samo nekolicinu navedenih imena i bice zbunjena/besna zasto su ti crtaci tako slabo (pr)ocenjeni. Ko odraste samo uz turbo-folk smece i nista drugo ne cuje, njemu ce naravno biti neshvatljivo da Zorica Brunclik i ostala gnjido-zgadija ne budu visoko kotirani. Odnosno, poredjenje nije sasvim na mestu jer na muzickom ekvivalentu ove liste Brunclikovice i ostalih degeneraca ne bi ni bilo: ja ih ne bih cak stavio ni medju "katastrofalne" vec ih ne bih ni pominjao, jer ih ne smatram muzicarima a taj kanalizacijski proliv koji iskenjavaju po kafanama i satorima (koji pretpostavljam zaudaraju od piva i sperme) ne smatram uopste muzikom. Ali kapirate sta hocu da kazem... ako imate gram mozga i ukusa.

Veliku vecinu Marvel/DC/Bonelli crtaca sam klasifikovao kao "mediokritete", "prosecne" a tek ponekad kao "solidne", veoma retko bolje od toga. To nije slucajno. U striplendu se za masovnu proizvodnju koriste mahom osrednji talenti koji su poslusni (rade ono sto im se kaze) i koji su kadri da brzo rade (sto je logicno, jer ko lose i ofrlje radi taj moze da si priusti i vecu "produktivnost"). Industrijskoj proizvodnji ne treba mega-crtez, jer publika niti prepoznaje dobar crtez niti im je on bitan. Sirokoj publici je bitan kvantitet, ne kvalitet, bitne su im samo price - bez obzira sto su to uglavnom 2-3 reciklirane klishe radnje koje se vrte u krug. Poenta je izbaciti sto vise epizoda, brze-bolje unovciti razne fransize pre nego sto splasne interesovanje, i niposto ne biti originalan jer to ometa prosecnog stripofila, zbunjuje ga a prosecni cova nikako ne voli da je u stanju konfuzije, da mu se remete ustaljeni autisticni red i poredak. To je luda trka u kojoj umetnost nema sta da trazi.

Jos jedan razlog zasto stripofili daleko vise naginju ka shundu nego ka dobrom stripu je sto medju njima ima veoma puno strastvenih kolekcionara. To su ljudi kojima je fetish da skupljaju, a to znaci zakaciti se za serijale koji idu u nedogled, koji sadrze bezbroj epizoda. Odlicni primeri su Zagor ili Batman: takve serijale vole autisticni kolekcionari. Skupljati, skupljati i samo skupljati: imati sto vise od jedne te iste stvari! 500 epizoda? Radost i milina!
Zvuci suludo svakoj normalnoj tj iole inteligentnoj osobi (kojima je tako nesto dosadno), ali takvi su kolekcionari. Njima je pojam imati jednolicne police sa stotine primeraka jednog te istog junaka u jednim te istim situacijama. To ih lozi. Kako ocekivati da takav primitivni profil osobe bude zainteresovan za serijale od "samo" 10-15 epizoda? A tek da ne pricamo o one-shot albumima koji za kolekcionare i ne postoje. Oni su za kolekcionare vazduh.
Mnogi kolekcionari ionako ne citaju sve sto kupe, njima su stripovi vise kao znacke, ili kao klinkama nekada sakupljanje salveta. Bonelli i Marvel/DC su idealni za kolekcionare, za ljude zaostale u razvoju. Cak ni klince ne bih previse tu izuzimao, ne bi ih pravdao, jer ja sam vec sa 11-12 godina znao za plejadu crtaca tj citao razne vrste stripova. Ti klinci nemaju izgovor jer na strip blogovima mogu da se informisu daleko bolje nego ja u 80im, a i dovoljno je da udju u bilo koju striparnicu i shvatice da postoje i druge opcije sem Bonelija i americke jadarije. Ali primitivizam i estetski autizam ih drze podalje od kvalitetnih crtaca i serijala.
Ali mnogo su gori naravno ovi punoletni. Danas bilmezi od 26 godina ne znaju za nista drugo sem za komercijalu. Ima cak i sredovecnih drtina koji skupljaju samo Zagora i Teksa. To bi bilo kao da vas od filmova interesuju samo vesterni. Ili kao da slusate samo 2-3 rok grupe.

Uostalom, mnogo vise o svetu stripa imate u sledecim linkovima.


Top 100 strip ilustratora - 1. i 2. deo:

Hipsterizam u stripu:

Hugo Pratt - Dekonstrukcija:

Navike stripofila:

Crtači rangirani:

Opširne recenzije:

Mange:

Jodoverse:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2022/09/castaka-das-pastoras.html

Bernet:

Corben:

Toppi:

Palacios:

Bilal:

Manara:

Boucq:

Fernandez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/zora-and-hibernauts-fernandez.html

Battaglia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/legionar-dino-battaglia.html

Magnus:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/neznanac-magnus.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/alan-ford-u-boji.html

Ortiz:

Gimenez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html

Font:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/jon-rohner-alfonso-font.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/zarobljenik-zvezda-alfonso-font.html

A. Breccia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mitovi-o-ktuluu-breccia.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mort-cinder-breccia.html

Crumb:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/drawn-together-robert-crumb.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/muke-sa-zenama-robert-crumb.html

Solano Lopez:

Lawrence:

Moebius:

Grrl-Power:

Bonellijana:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/dylan-dog-apokalipsa_30.html

Ostale recenzije:



Sunday, October 25, 2020

Ledeni Demon - Tardi



Updated: 25.6.23.


 The Arctic Marauder

Vrsta: zaseban album

Crtez/scenario: Jacques Tardi

Izdavac: Art 9 (1997)

Premijerno: 1974 

Dimenzije: A4 - HC/SC

Br strana netto: 53 

Tiraz: 1,000

Zanr: avanturisticki, spijunski, istorijski

YU istorijat: -

Kolor? c/b

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Ne, na srecu. 

Rasprodato? Da.

Crtez: scenografija - 8/10, likovi - 2/10

Scenario: 5/10 

Ciljne grupe: retardi, hipsteri 

Prednosti: scenografija, uvod

Minusi: tupava radnja, nebulozni likovi, ocajan crtez likova

Scenografija...
Likovi...

Ne, ovo nije covek-zaba, neki amfibijski stvor. Ovo treba kaobajagi da bude prikaz humanoidne zenke starijeg doba. Lice joj deluje kao oronula guzica, nesto slicno Trombu iz Alan Forda; dodje mu kao starija - i ruznija - sestra.

Scenografija i likovi...

WTF?


Verujem da kapirate na sta aludiram (ukoliko imate gram mozga odnosno smisla za (stripsku) estetiku).
A ukoliko niste odmah shvatili, evo da vam "nacrtam"...

Scenografija je u teskom kontrastu sa prikazom ljudi. Ne samo sto je u kontrastu vec i u konfliktu. Jer ovako traljavo, nemarljivo, ruzno, lenjo, i nemastovito prikazani likovi prosto vape da se izbrisu sa svih ovih strana te ustupe mesto kompletnoj dominaciji pozadinskih crteza koji su neuporedivo superiorniji. Uopste je i smesno/bespotrebno porediti ove dve stvari s obzirom na ogroman jaz u kvalitetu i stilu.

Pravi karikaturni strip kao sto je npr Asteriks moze da ima jos i te kako impozantnu pozadinu (braca Uderzo su bili majstori zanata u svakom smislu) a da se pritom uklapa u strip. Medjutim, kod Retardija imamo dva problema: likove crta ocajno (za razliku od Uderza kod kojeg je sve na tip-top nivou), a pozadina prosto vapi za ne-karikaturnim likovima. A sto je strip uz to i c/b jos vise pojacava potrebu za "realnim" prikazom ljudi. Jer babe i zabe ne idu. I to bukvalno: babe-amfibije i zabe...

Zasto je Retardi toliko truda ulozio u pozadinu a likove bukvalno naskrabao na brzinu cisto da ih otalja - to treba njega da pitate. A onda i sebe priupitajte da li ste i vi retardirani ako ne primecujete koliko je ogavan crtez ljudi.

Kome se ovo dopada... zavidim vam. Stripofili, filmofili i fanovi muzike koji imaju niske kriterijume su za pozavideti. Blago njima, jer njima je sve "superiska".

Pogledajte samo zlikovca na ovoj strani... Ovog bih ja nogama naskrabao bolje, i to desnom nogom (levak sam, u fudbalu barem, nisam jos pokusavao da crtam nogom... kao npr Larcenet ili Djipi). A jos taj "devilish dumb evil grin"... Zivi blam.

Sto se price tice, pocinje sasvim pristojno, onako misteriozno i neobicno, podsecajuci pomalo na Zil Verna. Ali onda radnja biva sve slabija, dok se kompletno ne urusi kao kula od karata u zadnjih 10ak strana.

Ima tu vise gluposti:

Ispostavlja se da je ujak glavnog lika naucnik koji je toliko besan sto nije svetski priznat (ili nesto slicno tupavo, ne secam se tacno) da su on i njegov pajtos (debil koji se konstantno zlokobno ceri) odlucili da se "osvete" citavom svetu time sto nasumicno potapaju brodove, a i da ga kad-tad uniste.

Poprilicno glup motiv, zar ne? Gluplje i od najbanalnijeg Dzejms Bonda. Zaista na nivou neke Miki Maus avanture.

Jos tupaviji je lik zene-zabe (one od malopre) koja ih zeli unistiti. Parafraziram:

"Simone je nekada zelela da unisti svet, i mi smo se tada borili protiv nje da ga spasemo, ali sada kada mi zelimo da ga unistimo ona radi za vladu i protiv nas."

Poprilicno kretenski, a? Zlikovci i dobrice zamenili uloge - tek tako, cisto iz nekog hira, radi neke nebulozne "ironije". Ovako nesto debilno ocekujem u tipicnoj epizodi iz Diznijevog Lustige Taschenbucher, u kojoj npr Paja Patak juri neke zlikovce, a ne u albumu jednog "cenjenog" BD-ovca kao sto je Retardi. Jos gori je kraj albuma koji uopste nije pravi zavrsetak vec nudi neki ustaljeni, neoriginalni, potpuno nezadovoljavajuci cliffhanger klishe kao zamenu za kraj price.

Nije ni glavni lik sasvim jasan. Da li se pretvara da je na strani zlikovaca ili namerava da im osujeti planove? Nema konkretnih naznaka.

Verovali ili ne, Retardi je veoma cenjen crtac/scenarista, uprkos ovako nistavnom pricom i losem prikazu ljudi (kako crtacki tako i karakterno). Scenografija mu je inace dosta slabija u drugim albumima; ovde se svojski trudio sto se ne moze reci za neke kasnije radove.

Na skenovima pozadine izgledaju bolje nego kada se cita fizicka kopija stripa, jer tada se primecuje da iako je strip disciplinovano i puno sencen, ipak stilski nije na nivou najboljih crtaca scenografije. (Npr Ortiz, Herman, Bourgeon, Romero, Palasios, Kramb, Solano, Moebius.) Retardi se oslanja mnogo na lenjir da bi postigao rezultate kod scenografije, sto naravno nije slucaj kod najboljih crtaca - od kojih je Retardi daleko. Jedan od razloga njegove izvikanosti je nesumnjivo njegov angazman kao "antiratni profiter" kako ga neki stripofili nazivaju kada se sprdaju na njegov racun, na njegov politicki-korektan angazman. Objavio je nekoliko antiratnih albuma, bas onako pretencioznih a slabo ilustrovanih.

Sve u svemu, sumnjam da cu se opet baviti Retardijevim stripovima jer je ipak blizi hipsterijadi nego ozbiljnim zanatlijama/umetnicima.





https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/satrapi-ostala-hipsterska-sranja.html




Tuesday, October 20, 2020

Močvarko - Darkwood


  The Swamp Thing


Mocvarko 3

Vrsta: 3. integral

Epizode: 32-43

Crtez: John Totleben, Stephen Bissette

Scenario: Alan Moore, Len Wein 

Izdavac: Darkwood (2015)

Premijerno: 1985 

Dimenzije: 26.7 x 17.7 cm, HC

Br strana netto: 282 

Tiraz: nepoznat (verovatno 1,000)

Zanr: superheroj, sci-fi, horor, ljubavni

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Puno.

Golotinja? Ne. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 

Scenario:  

Ciljne grupe: malo inteligentniji marvelovci 

Prednosti: 

Minusi: 
Jedan od sporednih likova (ovaj idiot gore), retardirani hipik koji je verovatno (bar u nekoj meri) alter ego Alana... Do koje mere je retardiran jos ne znam jer sam citao samo 4. i 5. integrale, u kojima se pojavljuje samo u jednoj (?) epizodi, ali znam zasigurno da je retardiran - jer je hipik.

Cim budem krenuo sa trojkom dodajem ovde (ne)prikladni tekst, a onda cu i podrobnije analizirati razne gluposti koje su sastavni deo ovog lika. Moore je komunjara, a hipici su idioti, tako da mogu ocekivati svakojake budalastine u ovom integralu... 



Mocvarko 4

Vrsta: 4. integral

Epizode: 44-53

Crtez: John Totleben, Stephen Bissette

Scenario: Alan Moore 

Izdavac: Darkwood (2015)

Premijerno: 1986 

Dimenzije: 26.7 x 17.7 cm, HC

Br strana netto: 262 

Tiraz: nepoznat (verovatno 1,000)

Zanr: superheroj, sci-fi, horor, ljubavni

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Puno.

Golotinja? Ne. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 4-7/10

Scenario: 3-8/10 

Ciljne grupe: malo inteligentniji marvelovci 

Prednosti: vecina epizoda zanimljive

Minusi: politicka propaganda u zadnjim epizodama
Mocvarko je jedan od veoma retkih serijala iz bljutave komerc-fabrike Marvel/DC koje ne zaobilazim. Koncept je relativno originalan, zanimljiv, a sto je najbitnije - glavni lik se ne oblaci kao klovn tj spandex mu nije sastavni deo garderobe. Cak se uopste ne oblaci vec vise dodje kao neki biljni sasquatch koji tumara sumom/dzunglom planirajuci kako da sredi svoj lepoticno-zverski ljubavni zivot. Doduse - nazalost - pojavljuju se i ovde likovi koji se oblace u smesne kostime i stavljaju retardirane karnevalske maske na svoje suplje tikve, npr gotamski uber-klovn Betmen, ali oni ipak nisu u prvom planu a u vecini epizoda ih uopste nema. Ali zato je Mocvarkov nesretni ljubavni zivot u krupnijem planu.

Da, ima i toga: romantike, sto je steta, jer ovakvom serijalu nije potrebna ljubavna sentimentala, bar ne u ovolikoj meri. Jasno, ljudi se pale na lepotica i zver klishe, nikad im dosta tih perverzija, i ja nemam nista protiv da biljni monstrum ima gde da tutne svoju zelenu patku, ali mi smeta sto se price precesto vrte oko njihove romeo-julijovske zabranjene ljubavi.

SPOJLERI:

Alan Moore, koji je ocigledno fan King Konga i njegove seks-igrackice barbike, preteruje s tim, npr u epizodama 51-53, prica u kojoj jedna obicna fotka na kojoj se grle Mocvarko i njegova riba pokrece citav avalans negativnih i velikih dogadjaja, kulminirajuci u njegovoj smrti. (Mocvarkove kvazi-smrti, ne Kong Konga.) Koja naravno nije prava smrt (jer imamo integral 5, a on se ne zove Post-Mocvarko niti Bivse a sada krepalo stvorenje iz njegove nekadasnje mocvare) vec je to samo razlog/izgovnjor da se ljubavna ceznja produbljuje, da se patetika forsira, pritom uveravajuci citaoca da su veronski par Romeo i Julija bili pravi srecnici u odnosu na ovo dvoje mucenika - protiv kojih se okrece citava "kapitalisticka masinerija". Romeo & Julia vs Evil Gotham Capitalists? Potencijalan naziv te price. Bilo bi barem iskrenije tako nazvati epizode 51-53, jer pisao ih je najnotorniji komunista sveta stripa. Citava frka nastaje zbog njihove veze, kao da su Mocvarko i plavusa snimili pornic! Totalno preterano, van svake pameti. Reakcija naroda na njih je iskarikirana do te mere da nije nimalo ubedljiva.

Da Moore promovise svoje levicarske ideale na neki bezbolan (tj ne-iritantan) nacin, pa ajde der, jos nekako da mu se oprosti sto pravi od Mocvarka i njegove drage tolike zrtve drustva, uz toliko preterivanja, na silu. Medjutim, ova prica (51-53), u kojoj Mocvarko "unistava" Nju Jork pretvarajuci ga u dzunglu, je toliko prozeta naivno-debilno-stereotipicnom propagandom da se neminovno postavljaju pitanja:
ZASTO Moore nije jednostavno isao u politiku kada je toliko opsednut njome?
Zasto nije otisao u Kinu, Severnu Koreju, Kubu ili Nikaragvu gde moze nesmetano da se izivljava i da ubija desnicare i ostale "politicki nepodobne" u toliko prizeljkivanoj ulozi tipicnog marksistickog dzelata/"mudraca"/ispravljaca-krivih-Drina? Cemu strip kao srp i cekic njegove grcevite "borbe" protiv toliko omrazene kapitalisticke demokratije? (Ta ista demokratija zbog koje uopste i ima slobodu da izigrava buntovnika, sloboda koju ne bi imao u komunistickim drustvima... Klasicna i cesta ironija vezana za ove licemerne folirante.)

On je ludak, i ja ne sumnjam da bi porobio (ili jos gore) pola Amerike da moze: onu polovinu koja mu ne odgovara, Biblijski pojas i sve ostalo sto mu se gadi jer je suvise "normalno" i prizemno. To je jedna nepopravljiva budaletina na kvadrat, sa identicnim poremecajem licnosti kao sto ga imaju Noam Chomsky, prezimenjak Michael Moore i degenericni imbecil Sean Penn.
Tema "zastita zivotne sredine" (koja opseda bolesne mozgove neo-hipika kao sto je Moore) je u punom jeku ovde, i to na onaj tipican histericno-panicarsko-prevarantski nacin s kojim se zapadne komunjare odvajkad bave ovom temom.

Primera radi, Moore pominje tadasnjeg (1986.) predsednika Amerike Regana, omrznutog medju ondasnjim levicarima jer je bio uspesan, popularan i zestoki anti-komunista bas kao i njegova politicka sestra Margaret Tacer - koja je u Britaniji bila bog i batina za tamosnje crvene divljake. Reganovu (i Tacerkinu) ulogu dezurnog krivca kasnije su preuzeli Bush a nakon njega vrlo predvidljivo i Tramp. Onako prljavo i pokvareno Moore izvlaci iz konteksta Reganovu izjavu o tome kako su sume izvor zagadjenja. (Procitajte na slici gore.) Tacno je da drvece emituje izvesne gasove koji mogu da ostete ozonski omotac, cinjenica o kojoj Moore nista ne zna ili se pretvara da ne zna. To zagadjenje je medjutim moguce u nekoj znacajnijoj meri samo uz pomoc izduvnih gasova iz automobila. Tako da Regan nije bio sustinski u pravu, ali nije ni lupio nesto bez ikakvog naucnog osnova - na sta Moore ovde aludira. Niti je Regan tvrdio da je drvece "major source" zagadjenja.

Regan naravno nije bio u pravu sa ovom izjavom, ali nije ni izmislio neku kompletnu budalastinu kao sto to Moore zeli da prikaze - a to je vrlo jasna implikacija da je Regan mrzeo prirodu. Klasicna levicarska manipulacija, selektivan izbor cinjenica (a u ovom slucaju i falsh citiranja) jer levicari skoro nikada nemaju argumente te pribegavaju lazima, polu-istinama, spinovanjem odnosno devijantnom manipulacijom masa i medija. Jasno je da se Moore nikada ne bi sprdao na raznorazne izrecene notorne gluposti od strane Kartera, Klintona, Hilari, Bajdena ili Obame (koji su se nalupetali za 100 zivota), jer oni su "njihovi". Ko trazi debilne, netacne ili polu-tacne izjave politicara naci ce ih kod svakog od njih, bez ijednog izuzetka - pogotovo kod politicara koji su niz godina bili (sve)prisutni u javnosti, kao npr Regan.
Ali posto su levicari Alanovog kova pristrasni olosi koji su se specijalizovali u politickoj propagandi (tj ispiranju (mladih) mozgova) on se ismejava i provlaci kroz blato iskljucivo politicke protivnike, tj Republikanske/Tori politicare, dok svoje "saborce"/istomisljenike iz Demokratske stranke uzdize u nebesa kao nepogresive, moralno-intelektualne, "progresivne" gigante covecanstva.
Levicari su takvi: kod njih je sve crno-belo; oni dele svet na "mi" i "oni", na "dobre" i "zle", na one "koji su totalno u pravu" i one "koje treba pobiti/pohapsiti ili makar ukaljati ih medijski jer nikada nisu u pravu a zele da uniste covecanstvo" (klasicna projekcija) - a pritom ovi toboze "tolerantni" levicari propagiraju "diversity" odnosno raznolikost i slobodu misljenja. (Licemeri i lazovi na kvadrat.) Na modernom levicarskom Zapadu nema ni trunke "diversity", vec vlada politicki monopol jedne politicke struje...

Gde su vicevi o npr famoznom holivudskom levicaru Robertu Redfordu koji se u 70im hvalio kako bolje razume solarnu energiju od svetski najcenjenijih fizicara? Redford je okoreli komunista stoga nema ni trunke sprdnje o ovome igde u popularnoj literaturi, muzici ili filmovima. Nigde. Da sasvim slucajno nisam gledao jedan njegov stari intervju ne bih ni znao za ovaj blam. On je medijski zasticen, kao i svi ostali levicari. Uostalom, cak i Reganovi kriticari - barem oni koji nisu ekstremisti kao Moore - su morali priznati neke njegove politicke uspehe koji su neosporni. Moore ne spada u tu felu: njemu su Regan, Bush i Tramp "otelotvorenje zla", u bukvalnom/religioznom smislu te reci (sto je za jednog ateistu kao sto je on smehotresno), i nikada sebi ne bi dopustio da o njima izusti i jednu jedinu pozitivnu rec. Prototip fanatika-ekstremiste, tipican pristrasni folirant.
Kako onda verovati takvom jednom bolesniku? Samo budale, naivcine i mala deca to mogu... Ko ga ne zna, skupo ga placa. U prevodu: ko ne zna ko je i sta je Moore, taj lako postaje ovca za shishanje, budala za zatupljivanje i dobrovoljni sundjer za njegovu jeftinu propagandu. Citava generacija tupavih klinaca je odrasla na njegovim stripovima, a pitanje je koliko je njih dovoljno inteligentno/obrazovano da se odupre tim lazima i glupostima. S obzirom koliko malo inteligentnih stripofila ima (a pogotovo ovih marvelovskog opredeljenja), sanse su velike da je ogroman procenat njih veoma podoban za ispiranje mozga. Uostalom, dovoljno je procitati tipican politicki komentar na forum.stripovi i biti uveren da su stripofili nazalost mahom najobicnije neupucene ovce.

Ne bih imao nikakav problem s tim da se Moore sprda sa desnicarima i da ih blati - ali kada bi to isto radio, bar u nekoj meri, i sa "svojima". Ja sam totalni pobornik sprdnje na racun politicara i politike, ali molicu lepo podjednako zajebavati obe strane. Ali posto to uopste ne radi on nije neki bajni objektivni "socijalni kriticar" vec najobicniji bljutavi propagandista tj jeftini bot kakvih ima na milione... s tim sto on ima veliku medijsku platformu dok je obicni botovi nemaju.

Moore ovakvim potezima podvlaci da je klasicno komunjarsko govedo kome manipulacija nije na odmet da bi izgurao svoje ekstremne, psihopatske stavove. (Cilj opravdava sredstva.)
Uostalom, sta Regan uopste trazi u Gotamu?! Zar to nije neki fiktivni svet prepun maskiranih superheroja i ultrazlikovaca? Pominjanje Regana u takvom jednom stripu je toliko jadno i glupo da sam se glasno nasmejao.

SPOJLERI:

Citava ova prica je prozeta politickim pridikovanjem tj levicaranjem, sto drasticno srozava ionako tupavu, previse iskarikiranu pricu. A da ne govorim o borbi Betmena protiv Mocvarka: to nam tek nije uopste trebalo. Kostimirani sismisi po mogucstvu da se klone drugih - boljih - serijala, neka gledaju svoja superjunacka posla...
U ovoj prici Mocvarko iz osvete (i ucene) pretvara citav Gotam u jednu veliku dzunglu/mocvaru jer (desnicarske/kapitalisticke) vlasti drze njegovu zensku u chuzi. Razlog njenog privodjenja/hapsenja? Jer se grlila sa "cudovistem"! Toliko moronsku premisu mogu samo budale i mala deca da prihvate, pa makar to bilo u jednom obicnom, tupavom americkom stripu. Mocvarko vraca civilizaciju u "pecinsko doba", u neku ruku: jeftina levicarska simbolika koju moze samo jedan idealisticko-zagrizeni hipik da osmisli a da ga nije blam. Ideja pretvaranja Gotama u dzunglu je vizuelno privlacna tj kao jedan kataklizmicki dogadjaj ideja je dobra, ali razlog/motiv ovog dogadjaja je kretenski. Neki sposobniji i politicki neoptereceni scenarista bi ovo odradio na mnogo bolji nacin: osmislio bi daleko bolji razlog za Mocvarkovu osvetu i/ili bes, bez tih pacenickih hipi fora. 

Uostalom, cemu se cuditi. Ovo djubre od coveka je stvorilo V for Vendetta, maloumni strip koji promovise levicarski terorizam, a u kojem zastupa mnoge politicki-korektne idiotarije/stereotipove koji danas vladaju Zapadom. Ironija je veca od Oprine zadnjice: u tom bolesnom, marksistickom serijalu Moore sugerise da su nordijski Evropejci potencijalno najveci rasisti/homofobi/sovinisti (rekoh vec: sve levicarske opsesije) i kao genocidne ubice primarna pretnja demokratiji (tj - ha ha - komunizmu; zabole Alana uvo za demokratiju) i da bi mogli uskoro zavladati Evropom. A zapravo su upravo severnjaci najveci pobornici politicke korektnosti!
To ti je ono serpa i lonac... jer se ustvari obrnuto desilo: u 21. veku priblizavamo se ultra-levicarskom orvelovskom drustvu u kojem ce svi "rasisti"/"homofobi"/"seksisti"/"islamofobi" (cija je definicija postala dovoljno siroka da obuhvata velik deo stanovnistva) uskoro biti progonjeni i hapseni tj svi politicki "nepodobnici" ce biti "neprijatelji poretka i progresa". I Hitlerovi nacisti su dosli na vlast koristeci slicne metode: oni su svu opoziciju okarakterisali kao "opasnost za drzavu" te su na takvoj platformi lazi i obmane dosli na vlast (osim i nasilja, naravno). Moore (i njemu slicni) dokazuje da je upravo on daleko slicniji nacistima nego tobozni "neprijatelji slobode i progresa" odnosno americki Republikanci i britanski Torijevci. Ironija i licemerje su tu nezaobilazni.

Presmesno mi je sto se Moore distancirao od holivudske ekranizacije, jer filmu nalazi zamerke koje su po meni cisto cepidlacenje. Holivudska marksisticka elita ima identicne politicke stavove kao Moore, stoga mi je nejasno u cemu je njegov problem sa filmom koji je bas onako fino ekstreman kakav je i sam Moore. Jedna teorija je da se Moore toliko duboko pogubio u svojim adolescentnim anti-establisment fantazijama da se automatski okrece protiv toliko jedne mocne medijske imperije kao sto je Holivud - pa makar delio iste stavove s njima. Profesionalni/dezurni kontras, drugim recima.
Blago svakoj budali koja ovo govanjce od albuma ponosno drzi na svojoj polici... V for Vonjdetta je biblija za Antifa psihopate i idiote. Samo jos jedna budalastina ove dekadentne ere ljudske istorije.

S druge strane, prica koju cine epizode 46-50 je nepolitizovana (ili makar samo veoma malo) i neuporedivo bolja. Prica se bavi nekom pretnjom za citav multiverzum. (Tipicna bombasticnost Marvel/DC-a; kod njih je spasavanje kosmosa ili makar Zemlje uobicajena pojava. U marvel-DC-verzumu se svet spasava bar jednom nedeljno, sem eventualno tokom letnjeg raspusta kada valjda i zlikovci idu na more s decom, kada mozda nesto redje prete totalnim unistenjem.)
Ova prica je zanimljiva i originalna, uprkos toj klishe tematici spasavanja svemira, a pogotovo je interesantna zla organizacija Bruherija protiv koje se bore Mocvarko i citava plejada (ne)kostimiranih klovnova. A tu je i Konstantin koji je valjda neki magicni, plavi Hamfri Bogart koji sve o svemu zna - iz meni nepoznatih razloga (jer se ne bavim superherojskim budalastinama).

Crtez je generalno osrednji, cak slabiji od Marvel/DC proseka za tu eru (70te/80te), mada zna dosta da varira - sve od lenje, uzurbane ofrljosti do veoma finih, detaljnih strana.
Likovi su mahom lose nacrtani, ispodprosecni nivo; zene su ruzne, lica su im asimetricna i preterano simplisticka. Scenografija je mnogo bolja. Odlican primer toga je strana 221 (gore) koja je bar za ocenu 9/10, dok je dobar primer loseg crtanja lica strana 47, zadnji panel, zasta bih dao 3/10. Ovakvih primera lose nacrtanih lica ima pregrst u citavom serijalu, ali u cetvorci nesto manje nego u 5. integralu.

Znaci poprilican kontrast u kvalitetu, jedan od ekstremnijih na koje sam naisao u nekom albumu. A opet, u americkim Marvel/DC integralima nije nimalo neobicno da crtez varira drasticno, uglavnom zbog velikog broja crtaca koji se cesto smenjuju.

Mocvarko 5

Vrsta: 5. integral

Epizode: 54-64

Crtez: Alfredo Alcala, Rick Veitch

Scenario: Alan Moore 

Izdavac: Darkwood (2016)

Premijerno: 1986-1987 

Dimenzije: 26.7 x 17.7 cm, HC

Br strana netto: 260 

Tiraz: nepoznat (verovatno 1,000)

Zanr: superheroj, sci-fi, horor, ljubavni

YU istorijat: -

Kolor? Da.

Politicki obojen? Da.

Golotinja? Ne. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 4-8/10

Scenario: 3-8/10 

Ciljne grupe: malo inteligentniji marvelovci 

Prednosti: tripozno, originalnost

Minusi: politicka korektnost, levicarenje, suntava romantika, los zavrsetak, cesto los crtez ljudi

Mocvarko je generalno pomalo neobican "superherojski" serijal (bas zato sto i nije klasicni junak u pitanju), ali ovaj 5. integral verovatno vise od ostalih, ili barem vise od 4. (Moram priznati da sam samo 4 i 5 procitao do sada, tako da nisam merodavan kakve su ove kasnije epizode u odnosu na one ranije.) Epizoda 56 (na slici) je jedna od tripoznijih, tzv "plava epizoda": neki nov pristup ljubavnoj drami. Drugim recima, ako vec mora da se potencira ta ljubavna prica izmedju "lepotice" (kako je crtaju, sve je samo ne to) i biljke onda barem na originalan nacin.
Jos tripoznija je epizoda 60 koja prevazilazi granice "marvelijade/DC-ijade" jer je eksperimentalna, cak i previse. Ideja je dobra ali je radnja razvucena (iako samo na standardnih 20 i kusur strana), a crtez je ponekad malo previse apstraktan.
Uopste receno ima puno varijacije u albumu u svakom smislu, dok se Mocvarko pokusava snaci u raznim bizarnim situacijama. Tek kada se vrati na Zemlju stvari postaju opet "normalne", sto ce reci: lepotica i biljka opet mogu da se maze i paze kao ranije.