Wednesday, September 21, 2022

Tornjevi Boa-Morija - Hermann



Updated: 19.12.22.


Les tours de Bois-Maury

Vrsta: integrali (tri)

Epizode: 1 do 10

Crtez/scenario: Hermann Huppen

Izdavac: Carobna Knjiga (2021)

Premijerno: 1984 

Dimenzije: 30.3 x 22 cm, HC

Br strana netto: 132/133/176 

Tiraz: 3 x 1,000

Zanr: srednjovekovni, avanturisticki

YU istorijat: Strip Art

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Ne.

Crtez/kolor: 10/10

Scenario: 9-10/10

Ciljne grupe: hermanovci, inteligentniji i zahtevniji stripofili 

Prednosti: odlicna scenografija i boje, zanimljive price, realizam, manjak klishea

Minusi: slabiji crtez (zenskih) lica

Na Balkanu Hermann je uglavnom poznat po Dzeremaji, ali TBM je sveukupno bolji serijal, a ima prilicno veliku publiku i on. Crtacki su na istom nivou jer su i radjeni uglavnom uporedo, a Hermann se nije stedeo u jednom vise od drugog vec se maksimalno trudio kod oba - barem do 90ih kada je poceo da menja crtacki stil, a onda kasnije (u ovom veku) poceo i da vise brljavi - a tada je kvalitet crteza u oba serijala postao slabiji. (Govorim o nastavku TBM, Boa Mori.) Bez obzira na ovaj kasniji pad (neminovan kod velike vecine visoko-kvalitetnih ne-karikaturnih crtaca) Hermann je jedan vrstan zanatlija koji je pre svega originalan. (Kod mene je rec "zanatlija" pozitivna u svakom smislu.) U svojim najboljim fazama je crtao s puno detalja, a pritom uvek veoma zanimljivo kadrira svoje price, a i kolor je uglavnom veoma dobar, u kasnijim fazama cak i odlican.

Istina, kako crta face se ne svidja svima, zapravo se retko kome svidja. Zene su mu uglavnom ruzne, da ne kazem pomalo i akrepne, a ljude je neko cak i opisao kao "Hermanovi hobiti". Nije daleko. Medjutim, to je bukvalno jedina prava zamerka na njegov inace sjajni crtez, koji je odlican u c/b - ali jos boji u boji. Uostalom, iako ljude crta "ruzno" (mada bi "neobicno" ponekad bio prikladniji opis), barem ume da oslikava emocije: u ovome nije genije kao npr Bernet ili Corben, koji su tome nenadmasni, ali se dobro snalazi. U svakom slucaju mu likovi nisu katatonicni i bezizrazajni - kao npr kod ultra-precenjenog Hugo Prata, ciji su likovi svi stone-faced (sem Raspucina), svi deluju komirano i apaticno, cak i kada su zivotno ugrozeni. Takodje veoma dobro docarava kretanje (likova), jos jedna stvar koju Pratt nije umeo dobro. (A zasto uplicem Prata u ovo? Zato sto ne mogu da odolim a da se ne sprdam na racun tog izvikanog hostaplera o kojem se pisu citavi eseji i knjige, u kojima se uzdize u nebesa kao da je ne znam kakav talenat. Ljudi su budale.) Scenografija mu je odlicna, pozadine su detaljne i uglavnom raskosne.

Sto se scenarija tice, prve epizode Dzeremaje su osrednje, da ne kazem dosadne, a onda krece boljitak negde od 9. ili 10. epizode. Medjutim, TBM nema taj problem: vec prva epizoda je odlicna, a taj visoki nivo se odrzava sve do 10. epizode, ujedno i najslabije, koja je pomalo nelogicna i usiljena, nerealna. Ali prvih 9 su sve dobre; ko god tvrdi da su samo prve price odlicne a da potom sledi jasan pad u scenariju - je ili lud ili glup. Ima dosta stripofila koji su si uvrteli u glavu da su samo prve 3-4 dobre a ostale znatno slabije. To misljenje nema nikakvog osnova, kompletna je budalastina. TBM-u se slabo sta moze osporiti, a u to ubrajam i konstantnost scenaristickog kvaliteta.

Neki stripofili imaju cudnu naviku da na silu traze "padove" i "uspone" u radu crtaca i scenarista, pa kada ih ne nadju, uprkos upornom "istrazivanju" i analizi, onda ih izfantaziraju. "E pa, ako nema pada i uspona onda cu ih izmisliti!" Otprilike tako to ide, cega naravno oni nisu svesni, to rade onako mahinalno jer posto-poto zele da postoje neke razlike, kao da im prosto "smeta" ako je nivo isti kroz citav serijal. Naravno, nivo se najcesce menja, kako u crtezu i/ili sadrzaju u vecini serijala (pogotovo onih kilometarskih), ali ne uvek.

Tih prvih 10 epizoda, koji idu pod nazivom Tornjevi Boa-Morija, cine jednu celinu, zavrsenu pricu. Epizode 11-15 cine ne samo drugi serijal vec maltene odvojen strip od tog prvog. Te epizode, Boa-Mori, su naknadni "nastavak" (tj prequel) koji se razlikuje od Tornjeva. Zajednicko im je sto se oba odvijaju u Srednjem Veku i sto se bave slicnim temama, ali likovi su drugi neki.

Ali ono sto je mnogo znacajnije je sto je nastavak daleko slabiji. Ne samo sto je kvalitet crteza vec bio u blagom padu kada je izasao 11. album, vec su i scenariji postali losiji. A kako i ne bi? Hermanov sin Iv ih je pisao. Odnosno osim 11. epizode sve albume drugog serijala je on pisao.

Moram da priznam da sam tek stigao do 13. price te ne znam u kojoj meri su Ivove price slabije, ali verujem da jesu, jer bas svi to tvrde, a i logicno je da nepotizam retko uspeva. Uostalom, ta 13. epizoda je mnogo tupava.

TBM ima puno pozitivnih karakteristika. Crtez je odlican, kolor takodje, a price su zanimljive, zabavne i cesto nepredvidljive. Hermanov Srednji Vek tj Mracno Doba je u sustoj suprotnosti od kretenizama na koje nailazimo u Princu Valijantu, koji je stereotipicno naivna, diznijevska verzija proslosti. Dok se Princ Valijant kompletno gubi u svojoj preteranoj sladunjavosti (serijal uglavnom zato i propada posle prvih nekoliko integrala), TBM je uvek realan tj brutalan; cak se i ljubavne veze predstavljaju sa izvesnom dozom realizma u kojem nema puno prostora za sapunicke gluposti. A opet, uprkos svemu tome TBM nikada ne pada u nepotrebnu nihilisticku depresiju, vec je uvek zabavan - jer su i nasilje i beda stilizovani. Nema mnogo patetike, a bogami uzrok tome je delom sto ni nema pravih pozitivnih likova: skoro svi su veoma moralno suspektni ili kompletni olos. To mi se veoma svidja jer je u kontrastu sa 99% ostalih stripova, koji se drze klishe formule savrsenih junaka i previse lako prepoznatljivih i genericnih zlikovaca. Ovde su zlikovci skoro svi - jer takvo je vreme bilo: surovo, nazadno i dominirano pukim prezivljavanjem. (Lako je biti "dobar" kada si zbrinut: kada nisi nikada gladan i gradjanska prava su ti zasticena. Sasvim je nesto drugo kada se nalazis u svetu u kojem vladaju haos, beda i beznadje. Ne podnosim licemerje i naivnost modernih (zapadnih) levicara, koji su sebe uspeli ubediti da su se ljudi drasticno promenili od 20. veka nadalje. Nista se nismo promenili: zlo i egoizam tinjaju u velikoj vecini, samo cekaju da izadju prvom prilikom, cim "civilizacija" opet krene u neki novi svetski rat i/ili haos.) Hermann ne uvija puno u foliju, pokasavajuci da na silu izvuce ono "najbolje" iz ove smrdljive, uzasne ere (i njenih oloskih populacija) vec je prikazuje onakvom kakva je (najverovatnije) i bila: jedno smrdljivo, prljavo, pakleno doba u kojem niko iole normalan ne bi pristao da obitava.

Ali, kao sto rekoh, serijal je stilizovan, sto omogucava citaocu da bude ocaran prikazanim svetom uprkos njegovoj odvratnosti. Uostalom, citati o tudjoj patnji je hiljadu puta lakse nego ucestvovati u njoj, zar ne? Uostalom, ovo je strip, a lepo ilustrovan strip je lep koliko god bila sumorna tematika. Zato je uostalom i daleko lepse baviti se Mracnim Dobom u stripu nego na filmu, bar sto se mene tice. Mene takvi filmovi skoro uopste ne zanimaju dok mi srednjovekovni stripovi spadaju medju omiljene zanrove.

SPOJLERI:

Sto se tice te 10. epizode koju sam ranije pomenuo, razlog zasto je slabija su neke kljucne nebuloze u scenariju. Sluga viteza Emara je uvrteo sebi u glavu da vise nije cenjen i potreban, sto ne pije vodu jer nam nije data nijedna informacija koja bi opravdala ovoliko paranoidan stav. Olivije zato pada u duboku depresiju i pijanstvo, sto je em preterano em nema razloga za to. Hermann je ovako postavio njihov odnos samo da bi radnja mogla da se razvije na izvestan nacin, odnosno da bi sluga bio od koristi Emaru kasnije, onako kao "zanimljiv rasplet". Jedinu iole mrvicu motiva koju nam Hermann "daje" za sluginu paranoju je sto Emar sada ima trudnu suprugu. Ne razumem kako bi ovo moglo da dovede njegovog slugu do zakljucka da mu vise nije potreban. Kakve to blage veze ima i sa cim. U to vreme se svaki muskarac zenio i pravio decu, ako je mogao, a kao vitez od Emara je to bilo 100% ocekivano. Uostalom, kakve veze ima sto sada ima suprugu? I dalje mu trebaju sluge, stitonose, pomagaci, pogotovo sad kada ima svoj posed tj sprema se da ga povrati nazad. Ako ista drugo, Olivije bi trebalo da ima jos jaci status na imanju, kao dugogodisnji covek od poverenja.

Ima i drugih gluposti. Uprkos napetom predratnom stanju u kojem se Emar nalazi sa svojim susedom, njegova trudna zena slobodno landara sumom. Zato veoma predvidljivo biva kidnapovana od strane neprijatelja. Meni je previse nelogicno sto je pustaju da tumara za vreme te napete "politicke" situacije, pa jos i u drugom stanju. Za ovo Hermann nema nikakvog izgovnjora. Ovo je jeftina i neubedljiva fora

A onda sluga saznaje za njenu otmicu i sto je jednako bitno - za razlog njene otmice - ali odlucuje da to ne javi odmah Emaru! Tada biva i jasno zasto je Hermann tako na silu stvorio vestacki "raskol" izmedju nekada nerazdvojna prijatelja (ili koliko se odnos viteza i sluge uopste moze tako okarakterisati): samo da bi situacija sa otetom suprugom bila napetija, dramaticnija ili sta vec. Ne volim kada se stvari usiljeno rade u scenariju, bez logike, samo da bi se stiglo do zeljenog cilja, do neke bajne "drame". To se obicno radi iz ocaja i nesposobnosti, a Hermann je do tada pokazivao da se dobro nosi sa pisanjem, odnosno da mu nisu bile potrebne kojekakve gluposti da bi radnja mogla da tece u nekom planiranom smeru. Totalno je neprihvatljivo jer nerealno da sluga odmah ne informise svoj tabor o otmici i ko se iza nje krije. To se zove kreirati dramu na silu - i na ustrb logike. Mnogima je drama draza od logike, ili makar ne manje bitna od logike, ali meni nije.





Bois-Maury

Vrsta: 1. integral (od dva)

Epizode: 11 do 17

Crtez: Hermann Huppen

Scenario: Hermann, Yves Huppen

Izdavac: Carobna Knjiga (2022)

Premijerno: 1998 

Dimenzije: 30.3 x 22 cm, HC

Br strana netto: 136/138

Tiraz: oba 700

Zanr: srednjovekovni, avanturisticki

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Ne.

Crtez: 6/10

Kolor: 10/10, 10/10, 4/10

Scenario: 8/10, 7/10, 4/10

Kao sto se Dzeremaja menja od 19. epizode, tako i Boa-Mori postaje vizuelno drugaciji od 11. epizode odnosno od prve epizode drugog serijala. Crtez postaje manje precizan i nesto manje detaljan, a likovi mnogo ruzniji. Ali zato kolor postaje jos bolji, sto dosta izvlaci crtez. Scenografija je jos uvek dobra, ali face su zaista ponekad na granici (ne)prihvatljivog, sto je i ocigledno iz ove prilozene strane.

Prema tome bih svakom ko ume da ceni kvalitet preporucio samo onaj prvi serijal, dok se ovaj drugi bas i ne mora imati. Crtez je jos i kakav-takav u 11. epizodi, ali onda biva sve losiji, dok ne dostize svoj najgori oblik u najnovijem, 16. albumu, objavljenom prosle godine. Tu je cak i kolor ocajan - zato sto se u BM sve vise islo ka nekoj sumornosti, koja je toliko tipicna za 21. vek.

Taj "moderni nihilizam" je mnogo gori od onog iz npr 70ih i 80ih, sto je vise nego ocigledno iz filmova novije proizvodnje, ne samo stripova: filmovi su nekada svi imali "normalne boje" dok sada nalazimo kvalitetan ili makar prirodan kolor samo u komedijama. Svi sci-fi, horor i krimi filmovi su sada mracni, bezbojni, odurni. Budale - kako reziseri tako i moderne stripadzije - smatraju da ako je radnja "mracna" da i ambijent uvek mora takav biti. Odnosno, ako se npr radnja odvija u sumi, ta suma nece biti zelena, crvena i zuta vec iskljucivo sivkasta, i to bez obzira na deo dana.

Asunta:

11. epizoda je prilicno zanimljiva.

SPOJLERI:

Jedina veca zamerka je sto jedna zena vodi pobunu - u 13.veku! Jedva trpim te budalaste, nerealne girl-power jadarije kada se odigravaju u modernom dobu ili u nekoj debilnoj superherojstini (sto ionako veoma retko citam), a kamoli u Srednjem Veku. Totalni apsurd.

Naravno, to sto je bas ona vodja se kasnije lukavo nadovezuje na glavnog zlikovca price, ali smatram da je taj obrt (njihova stara ljubavna veza) mogao da se izvede i bez te budalastine da jedna zena vodi pobunjenike u "drevnoj" Siciliji.

Manja primedba je sto smo tek na 23. strani, tj na sredini price, informisani da se radnja odigrava u 1281. To je Hermann ladno i lepo mogao odmah na pocetku da nam kaze. Ne razumem cemu odlaganje takve jedne osnovne informacije.

Rodrigo:

12. epizoda, ujedno i prva od Iv Hermana. S obzirom koliko je iskritikovan Junior, ocekivao sam mnogo gore. Prica je sasvim solidna, nesto kompleksnija nego obicno tj jos kompleksnija. Premalo akcije i previse dijaloga i ekspozicije, ali prica se zavrsava dobro.

SPOJLERI:

2-3 problema postoje. Prvo, kako je Rodrigo mogao posumnjati da razlog Don Hoakinovog losijeg zdravlja nisu godine i napor vec nesto drugo? Da li treba da poverujemo da je neki srednjovekovni balavac bio ekspert u zdravstvenim pitanjima - do te mere da mu je bio sumnjiv zdravstveni pad coveka u godinama? (Strane 5 i 6.) U 14. veku tesko da je prosecni zivotni vek trajao vise od 40-50 godina (a verovatno je bio i nizi) prema tome nema nikakvih razloga da Rodrigu - jednom neobrazovanom srednjovekovnom balavcu/tikvanu - moze da bude cudno tako nesto. Ispostavlja se da Don Hoakin dobija te napade umora/slabosti jer je cuo da mu se vratio ljuti neprijatelj, Esteban, njegov brat.

Drugo, Rodrigovi snovi, u kojima on prozivljava dan svog rodjenja, kada je otet od svojih pravih roditelja. Ko se jos seca svog rodjenja! Ovakav apsurd tesko da moze proci u nekoj fantaziji a kamoli u jednom srednjovekovnom serijalu u kojem je element fantazije veoma redak i suptilan. (Mada najednom veoma prisutan u narednoj epizodi.)

Trece, nacin na koji Esteban ubija Don Hoakina. Jednostavno ga navlaci na jurnjavu, na konjsku trku, i to kao nekog naivnog pavijana, i ovaj uskoro krepava jer mu je zdravstveno stanje lose. Bas glup obrt. Odnosno, taj se obrt i ocekivao tj da ce Esteban eventualno utepati svog brata, ali se ocekivalo da ce se to odigrati na neki realniji i inteligentniji nacin.

Medjutim, uprkos ovim glupostima prica nije uopste losa, a to me navodi na jaku sumnju da je Senior pomagao Junioru u scenariju svoje prve price za BM serijal, ali da se odlucio da mu prepusti kompletno autorstvo iz karijernih razloga, da bi mu renome bio visi. Nema teorije da Hermann odjednom tek tako prepusta price nekoj drugoj osobi a da i on nema udela u pisanju.

Luda Greta:

Nije luda Greta vec budala koja je napisala ovakav scenario, a to je izvesni Iv Hermann, koji, sudeci po ovom blentavom scenariju, ovog puta nije dobio pomoc od Hermanna seniora vec je sam ispisao sve ove budalastine. Kao pravi amater.

SPOJLERI:

Radnja je nebulozna od pocetka do kraja. Rado bih je secirao, ali ne bih znao odakle da pocnem. Mnostvo likova, i previse, truje ovu ofrlje sklopljenu pricu, a vecina tih ljudi su prilicno nedefinisani i nejasni, jednodimenzionalni u odnosu na ranije epizode. Motivi su im smuseni, a postupci nista bolji. Pritom scenarista besramno zloupotrebljava slucajnosti; svi se nekako nadju bas tamo gde (ne) treba u neko precizno vreme, kao da su telepate ili magovi, mazohisti ili zaverenici. Stalno se sugerise neka demonska magija, a onda se ispostavlja da je prica zaista natprirodna, i to na nacin koji je totalno zbunjujuc. Pogotovo "veliki finale" (odnosno mali smrdez) nem nikakvog smisla. Ton (tako se zove lik; svi ovi bolidi su Flamanci te su im imena totalno blesava) postaje zamenik demona Huga? Ili se varam? Ukoliko jeste, smem li da pitam zasto? Kako? Otkud on najednom prica sa sovom? Kojim jezikom? Sta predstavljaju ti simboli? Kako to da Ton odjednom postaje vesti osvetnik tj srednjovekovni Rambo? Zar nije obican seljanin, tj otkud mu takve asasinske sposobnosti najednom? Ko je uopste Hugo? Sta hoce taj debeli lik od Grete uopste (sem novca)? Zasto je luda? Zasto ne pljacka neke bogate zene kad vec ima neke moci? Da li je Greta omadjijana ili je prirodno maloumna? Gde i kada je upoznala tog "demona"? Zasto Hugo ima dlakavu kicmu kao majmun? Zasto se nije izbavio iz tamnice? Zar nije demon? Zasto se Tonova zenska tako brzo napalila na Boa-Mori lika i naskace na njegov qrac? Samo da bi njihovo deto moglo biti u narednoj epizodi? I zasto mu to radi kada coveku nije dobro? Zar i ona mora da bude maloumna? A ako jeste, kako to Ton nije pre provalio? Zasto je uopste predlozila da se kod nje sakriju zlatnici kad je znala da je Greta luda? Zar ni Ton to nije znao? Zar je Ton bas toliko glup da sakrije zlatnike kod dve ludaje?

Ovo je samo deo mnogih pitanja koje ce vecina citalaca postaviti sebi a i bolidu koji je ovo napisao. Prica je takva papazjanija slucajnosti, povrsnosti, kontradikcije, nasumicnosti i kojestarija da mu gulas nije ravan. Kao neka smesa svega i svacega, ukljucujuci i mozda malo kradje iz Sedam zivota Kopca. Ono sa sovom je totalno suludo, kao uostalom i skoro sve ostalo.

Pritom se skoro citava radnja odvija nocu, a to u ovom slucaju znaci crno-beli odnosno sivo-beli strip koji je toliko ruzan da u njemu nema skoro nicega da se preporuci. Hermann je ionako vec bio srozao crtez i pre te epizode, a ono jedino sto ga je do tada izvlacilo od vizuelne ucmalosti je veoma lep kolor u prethodne dve epizode, 11 i 12 - za razliku od ove price koja je em lose napisana (cak je i dijalog trapav) em ruzna jer bezbojna a pritom nema ni 20% crtackog umeca prvih 10 epizoda.

Nema sanse da kupim i 5. album, sem ukoliko bude na nekoj velikoj akciji, za veoma male pare. A i tada je pitanje da li bih citao tih preostalih 4 epizoda ili bi mi taj album samo skupljao prasinu na polici...

Moram da se slozim sa ostalim stripofilima koji prakticno svi imaju negativno misljenje o ovim kasnijim ivskim epizodama. Ovo jeste u najmanju ruku mediokritet.


Opširne recenzije:



Friday, September 16, 2022

Castaka - Das Pastoras



Kastaka: Poreklo Metabarona
Vrsta: integral

Crtez: Das Pastoras (10/10)

Scenario: Alejandro Jodorowsky (9/10)

Izdavac: Carobna Knjiga (2019)

Premijerno: 2007/2012 

Dimenzije: 30.5 x 21.7 cm, HC

Br strana netto: 110 

Tiraz: 1,000

Zanr: sci-fi, prequel

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Rasprodato? Da.

Ciljne grupe: jodorovci, metabaronci, ludaci 

Prednosti: fantastican kolor, odlican crtez, zabavna prica

Minusi: poneka manja glupost

Kastoka je tipican...

Da, Kastoka. Jer su svi likovi bez izuzetka stoka.

Kastoka je tipican ludacki, pomalo neozbiljan, ekstremni strip dezurnog manijaka Jodorovskog, ciji cilj nije da stvori nesto intelektualno vec da shokira a predspostavljam i da (sebe) zabavi. Zato je bitno sve gluposti uzimati sa osmehom na licu jer ovo nije krvava bajka o ljudima vec o nekim uber-fiktivnim larger-than-life jodo-vanzemaljcima.

Vec sama premisa na koju nailazimo posle kratkog uvoda ima neke rupe u logici. Dobijamo na znanje da na “najmanjoj planeti u galaksiji" zivi jedno "pleme" koje se podelilo na Bele i na Crvene - koji cine svih 2000 stanovnika. Valjda je Jodorovski u nekom svom astronomskom neznanju/naivnosti smatrao da ako je Patulj-Ahur toliko “mali” da je logicno da humanoidno stanovnistvo bude sitno.

Ali ubrzo se ispostavlja da toliko malo stanovnistvo nema nikakve logike, iz dva razloga. Prvo, broj je premalen zbog njihovog mentaliteta koji se sastoji od fanatizma, mazohizma, ubilackog divljastva - i niceg drugog. Crveno i belo pleme se mrze, ali neguju istu tradiciju, busitaku/busikaru, koja vrlo ocigledno naginje ka japanskoj samoubilacko-fanaticnoj proslosti. Medjutim, za razliku od ove planete Japan je "oduvek" bio gusto naseljen – pa je bilo i donekle "logicno" da ubijanje i harakiri ne predstavljaju prevelik problem, i da cak mozda olaksavaju problem prenaseljenosti. Prosto je nemoguce da ovakva nakaradna, degenericna, genocidna, jodorovskovska civilizacija, koja ne postuje ni svoje ni tudje zivote, moze da opstane a da ih ima toliko malo. (Nigde nije sugerisano da im je broj mali zbog nasilja vec samo zato sto je "mala planeta".)

Zapravo, s takvim manijackim ponasanjem, pravo bi bilo cudo da 2000 ljudi izguraju duze od desetak godina a da se medjusobno ne pobiju do zadnjeg coveka. Bilo bi zato daleko logicnije da Jodo nije ubacio taj kretenski podatak da ih ima samo oko hiljadu po plemenu, jer je time postigao svoj prvi auto-gol. Da je barem naveo cifru kao 50,000, to bi bilo prihvatljivo. Ili bolje da uopste nije navodio nikakve cifre. Pa nije ovo Star Trek da nam se listaju brojevi stanovnistva i slicno! Ovo je manijacko-bajkoviti sci-fi a ne standardni sci-fi.

A evo i drugog razloga... Posle pokolja juznog plemena tj posle Pirove pobede severnjaka – Kastoke – sledi scena kako jedini preostali plodni muskarac krece da zatrudnjuje sve zene Kastoke. Citiram: “narednih 12 godina oplodjivao je po tri zene dnevno”. Ovo nas navodi da se malo pozabavimo matematikom. Ukoliko pretpostavimo da ove zene imaju trudnoce u trajanju od 9 meseci i da svaka godina traje 12 meseci, onda se ispostavlja sledece:

3 x 365 = 1095 trudnih zena godisnje

Ova racunica uzima u obzir pretpostavku da veliki je*ac Dajal ne oplodjuje zene po drugi put, dan nakon sto se porode sa prvim njegovim detetom, vec im ostavi nekoliko meseci da se oporave da bi bile spremne za narednu trudnocu. Znaci, ova cifra nije bukvalna vec okvirna. Neka bude da zacne izmedju 1000-1200 dece godisnje.

Medjutim, kako je citavo juzno pleme pobijeno u ratu/genocidu s pocetka price, mora se pretpostaviti da on opsti samo sa zenama Kastoke. A kako to da ih ima tako puno?

Kastoka, sa svojim stanovnistvom od nekih 1000, ne bi smela da ima vise od 500 zena, ako pretpostavimo da su zene i muskarci u priblizno istim brojevima zastupljeni. Prema tome, ova racunica je totalno preterana i nelogicna. Da ne govorimo o tome da ne mogu bas sva zenska lica u Kastaki biti mlade zene vec tu mora biti i starijih neplodnih zena kao i maloletnih devojcica. Znaci nema cak ni 500-inak plodnih i spremnih zena vec mozda daleko manje, recimo 200-300. Njih bi kastakanski pastuv (po onom navedenom ritmu) otaljao za nekih 2-3 meseca, a onda bi morao da ceka da ove prve iznesu trudnoce pre nego sto moze opet da ih prcne - u smislu da ih oplodi s drugim detetom (ukoliko je druga tura bila u planu).

E sad, znam ja da bi Jodo bio odusevljen idejom da se zatrudnuju i babe i male devojcice, jer je teski perverznjak, ali to ne sme jer mu nijedan izdavac ne bi dopustio tako nesto. Na Zapadu pedofilija jos uvek nije legalna i drustveno prihvatljiva; neo-marksisticka "socijal-demokratska" levica radi na tome da to sto pre promeni, ali jos uvek je Jodo daleko od toga da moze da se bavi takvom tematikom, barem na otvoren nacin kako bi on to najradije ucinio. Bi on, rado, u to sam ubedjen... jer vecinu ostalih perverzija je vec pokrio u svojim drugim (ne)delima. A dokaz za to je strana 34 na kojoj Omezo kaze Dajalu: "nasi 13-godisnjaci su sada plodonosni, sto znaci da je tvoj zadatak (oplodjivanja qrvi) zavrsen". Svaki pazljiviji citaoc ne moze a da ne primeti isinuaciju a to je da potencijalno uskoro krece maloletni seks u Kastaki. Nije da mi je trebao dokaz za ovo, ali eto cisto da ne bude da izmisljam tj da kaljam Jodin "ugled" - ako tako nesto uopste i postoji...

Uostalom, postoji i treci razlog zasto je stanovnistvo od 2000 greska. Prava je budalastina da dva tako mala seoceta biju onakve spektakularne bitke. Pa gde to ima?

Sto se tice ove moje male ekskurzije u matematiku od malopre, to je vise bila sala nego ozbiljna i bitna poenta, jer se ovo ne odigrava na Zemlji, ovo nisu ljudi – odnosno ne znamo sta su iako su humanoidi – tj ovo je naucna fantastika a u njoj ovakve "nelogicnosti" mogu da (donekle) prodju. Jodo cim se lati nekog "prizemnog" zanra krene da nize budalastine i potpuno se gubi. Zato je sci-fi idealno igraliste za njega i njegovu mastu, jer je u sci-fi svetovima uglavnom skoro sve dopusteno, skoro sve je moguce. Zato su njegovi sci-fi serijali toliko zabavni a ostale stvari kao Presveto srce i Bouncer su mahom maloumni ili u najmanju ruku dosta felericni. Opravdanja se lako mogu naci za bilo sta sto uradi u sci-fi zanru.

Postoji jos jedna nelogicnost u ovom citavom cirkusu sa oplodnjom qrvi, ovaj, htedoh reci kastakanskih zena: zasto uopste Dajal mora da pravi bas toliko dece? Pa zar nije stanovnistvo Kastake bilo samo 1000 do pre velikog istrebljenja Belih? Zasto bi se Kastaka sada toliko opterecivala povecanjem stanovnistva kada su oduvek bili samo saka jada? Tu se malo Jodo pogubio - a sve ove gluposti su mogle biti izbegnute da nije naveo "jedva 2000" kao populaciju Patulj-Ahura. U redu, jasno nam je da su svi muskarci osim njega sterilni te da plemenu trebaju novi zdravi muskarci, ali za to nije bilo potrebno da zatrudnjuje nekoliko zena dnevno i to preko toliko dugog perioda. Zar su zeleli da udesetostruce stanovnistvo? Zasto?

A opet, da bi se nastavilo ubijanje, ovoj planeti treba sto vise narastaja - ako cemo realno. U svetu Metabarona (jer je ovaj dupli album prequel tom serijalu) likovi s lakocom srljaju u smrt, ubijaju clanove svoje porodice i to potpuno bez motiva - odnosno samo da bi se zadovoljile neke sulude tradicije, i veoma lako donose odluku da izvrse samoubistvo. To je neki shizofreni fanatizam tipican za Jodu kod kojeg se nista ne radi umereno: sve mora da bude ekstremno i iskarikirano.

Zato ne moze preterano da iznenadi kada majka Dajala izvrsi ritualno samoubistvo samo 8 dana nakon porodjaja, jer tako nalaze zakon (koji je kaznjava jer je silovana od strane "belih"!). Scena koja bi bila komicna da nije tako ubedljivo ilustrovana od majstorskog Pastorasa. Inace, Jodo mozda nije cuo za majcino mleko i koliko je bitno za razvoj bebe, inace bi busitaka zahtevala da se Orijela ubije tek nakon 6 ili 12 meseci. Mozda deluje da (opet) cepidlacim, ali ovo je ipak bitna omaska jer se zdravlje Dajala stalno potencira, jer je jedno duze vreme bio jedini plodni muzjak na Patulj-Ahuru. On kao decak cak ne sme da izlazi napolje da ga ne bi "ujela zmija" ili slicno. Ali OK, i ovo mozemo da opravdamo time sto kastaganci nisu mozda sasvim bioloski isti kao mi...

A kad vec pricamo o humoru, namernom kao i nenamernom (sto kod Jode nije uvek lako razaznati), strana na kojoj Dajal krece sa oplodnjom zena se cita maltene kao erotska parodija, pa cak cistokrvna seks komedija. (Str 31 u ovom integralu.)

Komedija se potom nastavlja (str 32-34) u ceremoniji u kojoj crveni Omezo (krvni neprijatelj pokojnog oca od Dalaja, belog Dividala, koji je zapoceo citavo sranje 26 godina ranije sa silovanjem crvene Orijele) ne moze da smisli predaju moci Dajalu, jer ga ovaj toliko podseca na omrznutog Dividala. Omezo popizdi, krsi pravila busitake, i preti zbunjenom Dajalu. Urnebesno je na kakav unikatan i specifican nacin Jodo objedinjuje dramu sa humorom. Tu se gube granice izmedju drame i komedije, to de mere da citaoc nije nacisto kako uopste treba da reaguje. Zato je najbolje reagovati onako kako ti se cefne, jer koga zapravo briga sta je Jodo naumio. Vazno je da je prica zabavna. A ne samo da je zabavna vec ide i neverovatnim tempom, tipicnim za ovaj serijal. Radnja je veoma kompaktna. Jodo ne gubi vreme na tricarije. 

A ne gubi se vreme ni na romanticno udvaranje. Ono sto sledi (str 37-41) je romanticna komedija ali u jodovskom stilu: Antigrea (cerka Dajalovog mentora, koji je izvrsio genocid nad Belima) upada u Dajalovu palatu, i tu sledi susret koji je cistokrvna komedija - sa primesama sizofrenije. Nakon prvobitne obostrane antipatije, ovo dvoje se potuku, a zatim zavrse na podu u zagrljaju. Znaci 100%ni holivudski rom-com sem sto je izveden u duhu Jodinog ludila.

Dvoje "mladenaca" su potpuno izolovani od ostatka Kastoke, a to je "objasnjeno" u prvom kadru 35. strane. Navodno se citavo drustvo okrenulo protiv Dajala, i to momentalno, cim se Omezo onako razjario na njega. Od VIP do CRAP, u sekundi. Ovo je potpuno suludo, jer sve te zene u "publici" em imaju njegovu decu em su vaspitavane i ucene decenijama (26 godina) da je Dajal ne samo poseban vec i najdragoceniji clan drustva. Stoga je imbecilno da ga bukvalno u 5 sekundi raja odbaci kao nepodobnika, a pogotovo jer to Omezo nije od njih cak ni trazio. To su neke jeftine manipulacije likova tj jeftine fore kojima Jodo zna ponekad da pribegne kada ne ume bolje da nastavi pricu u zeljenom pravcu. Ne bih rekao da ovo remeti pricu, ali smanjuje nivo realizma i ozbiljnosti.

A opet, o cemu ja to pricam... Jodo i realizam.

Medjutim, ja ovde uglavnom listam njegove gluposti, a pritom moram da se jasno izrazim (ako to vec moja visoka ocena za scenarijo nije uradila) da prica ima puno zanimljivosti i nepredvidljivih obrta. Jedan od boljih je dolazak Tehnosa, koji - sto je vrlo zanimljivo - ne unistavaju odmah Patulj-Ahur (jer im smeta kao potencijalna baza neprijatelja) vec Omezu i njegovoj Kastoci daju sansu da budu od koristi. Ali posto je Omezo samo dobar u genocidu i klanju, on i njegov narod napadaju Baronov klan a time i okoncavaju svoju mizernu egzistenciju time sto toliko naljute Tehnose da im ovi razore citavu planetu. Ovo je em zanimljiv momenat, em salje porodicu Barona u nove (kosmicke) avanture, em jos i cini neku vrstu ironicno-pravednickog zavrsetka. Ironicnog i pravednog jer je Omezo bio izvrsio potpun genocid nad Belima, a sada su Tehnosi njega i Crvene istrebili. Sve osim Barona, Antigree, i njihove dve cerke bliznakinje. A troje od njih cetvoro, eto opet ironije, nose u sebi krv Belih.

Sledi jedna tipicno manicna/preterana scena (str 57) koja odlicno oslikava jedan od razloga zasto Jodini stripovi ne mogu da se ekranizuju, a da rezultat ne bude los. Baron Dajal i njegova zenska trojka (supruga/cerke) odlucuju da postanu pirati, i to rade na tako animiran, naivan odnosno tradicionalno-stripski nacin da bi ovako nesto delovalo kretenski na velikom ekranu. Nazalost, mnogi filmadzije ne shvataju sasvim te kljucne razlike izmedju filma i stripa (kao sto neki ne kapiraju cak ni razlike izmedju pozorisne i filmske/TV glume) i zato sam ubedjen da bi vecina cak i "renomiranih" rezisera uprskali ovakav film. Jodini kvaliteti leze u preterivanju i u animiranom ponasanju odnosnu u stvarima koje nisu podobne za film. Delimicno i zato ekranizacija Inkala nece valjati mnogo.

Pomalo je nerealno s kakvom lakocom Baron i njegova familija pljackaju Tehnose. Baron je citavo detinjstvo proveo u palati, a nikada nije bio van svoje planete Patulj-Ahura - koja je u tehnoloskom smislu veoma daleko ispod Tehnosa. Medjutim, on se u medjuzvezdanom prostoru snalazi kao riba u vodi, kao da je za to citav zivot obucavan a ne za borbe prsa u prsa. Mi znamo jos od Metabarona koliko je njegova kasta mocna, medjutim to sve tek treba da se izdesava u buducnosti. Ovde je prikazan prvi Baron, i to u svom prvom kosmickom izletu - pa cak i neplaniranom tj nesto na sta nije bio uopste spreman - ali uprkos tome on se snalazi kao da je ovako nesto radio godinama. Cak je njegov brod opisan kao brzi od brodova Tehnosa, sto tek nema logike - pogotovo za jednog dugo izolovanog ratnika koji vuce korene iz drustva koje je davno bilo izabralo "prevazidjeno" oruzje jer nisu puno voleli tehnologiju.

Prica u drugom albumu je jos bolja nego u prvom. Piraterija i bitke s Tehnosima cine prvi deo, a zatim Baron i cerke otkrivaju planetu Marmolu, na kojoj kasnije zapocinje kasta. Medjutim, zadnjih 5-6 strana mi deluju previse zbrzane i zgusnute. U najkracem roku (2-3 kadra, i bez ikakvog logicnog uvoda) od dve cerke zbog hirurske intervencije postaje jedna, i to zbog nekog totalno na silu izmisljenog "duplog zdravstvenog baksuza" zbog kojeg su obe cerke trebale da umru u roku od pet sati. Ovo je bio bas onako tupav scenaristicki preokret samo da bi Baron imao jednu cerku, i da bi ta zatrudnela u piratskom gnezdu.

Na tom piratskom asteroidu je Jodo izvukao jos jedan polu-smrdljiv "kec" iz rukava (odnosno blize nuli nego kecu) kada je naterao "davaoca sperme" Ulriha Plavog da izvrsi samoubistvo tokom bitke sa Nartom. A zasto se uopste tukao s njom "30 sati" nakon seksa? To nikome nije jasno. Koji je motiv Ulrih imao da se bori s njom? Sto je pomenula rec "kukavica" ranije? Pa valjda je Ulrihu bilo jasno da ta rec nije upucena konkretno njemu. Uostalom, kada je "shvatio da je upoznao idealnu zenku za sebe", zasto je odlucio da se ubije? Nidje veze. Malo se previse Jodo zaneo sa tim "sudbinsko-kosmickim" slucajnostima odnosno s tim da Baron i Narta nadju samo jednog prezivelog pirata, i da bas on bude u tom nekom busitakarskom fazonu samoubistva. Totalna budalastina, ali se oprasta jer je album kao celina ipak bio veoma zabavan.

Pastorasov crtez je maestralan. Odnosno kada govorim o ovom crtezu ja ujednom pricam i o koloru jer su oni nerazdvojivi pojmovi. Nacin na koji Spanac koristi boje u svrhu sencenja me ponekad jako potseca na pokojnog Himeneza. Na primer kadrovi 2 i 3 na strani 47, ili nacin na koji su naslikani svemirski brodovi na strani 44. (Na slici.) Moglo bi se cak reci i da je sveukupno nesto bolji od Himeneza, a to je prvenstveno zbog mnogo boljeg crtanja lica a i zbog nesto vece preciznosti i elegancije.

A kad bih sada krenuo da listam primere kada Pastoras najvise briljira ne bih znao gde da stanem: citav album je prepun fantasticnim bojama, mastovitih prizora i velelepne scenografije. Strip nije natopljen sivilom odnosno iskljucivo tamnim bojama, kao sto je to naveliko vec moderno u sci-fi/krimi/horor filmovima i stripu, vec se koristi citav spektrum. Ko voli sarenilo umesto bednog sivila ne moze da zaobidje obaj album (sem ako je anti-jodista, cega jos i te kako ima uprkos njegovom velikom uspehu). Pritom likovi nisu otaljivani kako je to njegov prethodnik Himenez znao da radi vec su skoro uvek precizno/preciznije nacrtani. Obojica su odlicni u prikazivanju emocija svojih likova, tu su u egalu negde. Scenografija u ovom albumu pripada samom vrhu svetskog stripa - pogotovo modernog stripa u kojem vladaju aljkavost, kompjuterski kolor, niski kriterijumi, hipsterizam i neoriginalnost.

Mene je stoga zapanjio podatak da ovi albumi poticu iz ovog veka, jer uopste ne deluju tako. Moderne stripove "krasi" ogavan plasticni kolor, kakvog ima npr u Tehnosima - a da ne pricam o superherojstini koja odavno vec ne lici na strip vec na kompjutersku filmsku animaciju. Das Pastoras je u neku ruku tradicionalista - ne naravno u fazonu Salinasa ili Fostera vec u duhu "slikara" 70ih i 80ih, kao sto su Don Lawrence, Richard Corben, Himenez, ili Bilal. Jedini iz mladje generacije za kojeg jos znam da se ne oslanja na CGI i jeftine trikove vec slika svoje album je Carlos Puerta, cija se trilogija Crveni Baron (link dole) jos uvek nije rasprodala, uprkos velikom popustu i briljantnom crtezu. Ali sta da se radi, ne znaju svinje sta su dinje...


Top 100 strip ilustratora - 1. i 2. deo:

Hipsterizam u stripu:

Hugo Pratt - Dekonstrukcija:

Navike stripofila:

Crtači rangirani:

Opširne recenzije:


Jodoverse:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2022/09/castaka-das-pastoras.html

Bernet:

Corben:

Toppi:

Palacios:

Bilal:

Manara:

Fernandez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/zora-and-hibernauts-fernandez.html

Battaglia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/legionar-dino-battaglia.html

Magnus:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/neznanac-magnus.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/alan-ford-u-boji.html

Ortiz:

Gimenez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html

Font:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/jon-rohner-alfonso-font.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/zarobljenik-zvezda-alfonso-font.html

A. Breccia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mitovi-o-ktuluu-breccia.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mort-cinder-breccia.html

Crumb:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/drawn-together-robert-crumb.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/muke-sa-zenama-robert-crumb.html

Solano Lopez:

Lawrence:

Moebius:

Grrl-Power:

Bonellijana:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/dylan-dog-apokalipsa_30.html

Ostale recenzije: