Wednesday, September 30, 2020

Zora and the Hibernauts - Fernandez


Update: 2.2025.


 ZORA UND DIE HIBERNAUTEN

Vrsta: zaseban album

Crtez/scenario: Fernando Fernandez

Izdavac: Volksverlag (1983)

Premijerno: 1980 

Dimenzije: 28.5 x 21.4 cm, SC

Br strana netto: 96

Tiraz: nepoznat

Zanr: sci-fi, light erotica

YU istorijat: Spunk

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne. 

Golotinja? Da, gole zenske krase skoro svaku stranu.

Rasprodato? Da.

Crtez: 10/10

Scenario: 7/10

Ciljne grupe: nostalgicari, esteticari

Prednosti: vrhunski crtez, fantastican kolor, zanr, golotinja, stilsko variranje

Minusi: nije HC

Fantastičan album koji nažalost još uvek nije izbačen na ovim prostorima. Zapravo ništa od Fernandeza nije bilo izašlo na Balkanu u obliku albuma, sve do nedavno 2023. kada je Stalker izdao Drakulu. (Link dole.)

Na sreću sam imao dovoljno razuma, ukusa i mozga da ovo zgrabim još dok sam bio klinac, na nemačkom, pre skoro 40 godina. Uprkos tome mi nije svejedno što nije izašlo kod nas jer bih radio imao HC verziju, i po mogućstvu veći format.

Strip sam upoznao u Spunku prvi put u ranim 80-im, I bio sam instantno fasciniran neverovatnim stilovima kojim Fernandez barata - a naravno i sa sisama. Nije bio jednako sjajan u svim stilovima, ali majstor je većine u kojoj se ovde oprobao. A u kadriranju i da nagovorimo: veoma inventivno i zanimljivo. A čak i kada omane sa nekim slabijim kadrom, jer tim stilom ne vlada možda najbolje ili ga nije odradio onako kako je mogao, što je retko, ni to ne smeta jer svi ti stilovi doprinose da ovaj album bude toliko unikatan i genijalan. Zoru sam bezbroj puta prelistavao i čitao.

Španci su izbacili ogromnu verziju pre nekih 20 godina koja se već davno rasprodala i koja se na internetu prodaje za nekih 1.000 EUR, ako se uopšte može naći u ponudi. Blago svakome koji ima primerak...

Nije mi jasno zašto su Drakulu izbacili "samo" dve godine nakon što su je Španci odradili, a Zoru koja postoji u španskom izdanju već decenijama još uvek nema. Postoji gomila potencijalnih razloga za to, tako da ne mogu automatski da okrivim srpsko i hrvatsko izdavaštvo za nemar i neinteresovanje. Ako se ne varam, mislim da sam pričao sa nekim od izdavača na ovu temu i da je neki od njih bio hteo da izda Zoru ali da se taj plan izjalovio iz ne znam kog razloga. Pričao sam i sa urednikom Stalkera, ali se ne sećam šta mi je rekao na tu temu. (Svaki razgovor kompletno zaboravim ukoliko ne zapišem šta je rečeno.)

Kvalitet crteža je najviši na prvih 10-15 strana, a onda sledi blagi pad, mada se povremeno crtež nanovo uzdiže na onaj prvobitni nivo. Ovo nije nikakva kritika Fernandeza niti implikacija da postoje drastične fluktuacije u kvalitetu crteža i kolora. Čitav album je vanserijski, predstavlja apsolutni vrh stripske umetnosti, a ja se ne razbacujem olako sa rečima kao što su "umetnost". Ko god redovnije posećuje ovaj blog zna da nisam pretenciozan - niti da sam preterano nadaren za hvalospev. Da budem iskren, mnogo radije bljujem loše stripove nego što hvalim one odlične. Recenzije za moje omiljene stripove su zbog toga po pravilu mnogo kraće od mojih bljuvačina loših stripova; loše nacrtanih ili onih koji imaju kretenski scenario.

Fernandez je anti-Crepax, u smislu da totalno vlada ljudskom anatomijom, a ovo se naravno odnosi na žensku anatomiju jer su svi ženski likovi faktički goli sve vreme. Ne postoji nijedan kadar u kojem žensko telo nije prikazano bez greške. Fascinira koliko je Fernandez bio precizan i disciplinovan. Čak i neki velikani stripa muku muče pokušavajući da dočaraju zgodnu ili lepu ženu, znači ne samo ekstremno precenjeni dunsteri kao gore pomenuti italijanski crtač erotike. Krepaks sve svoje žene crta nogama pa su mu zato stripovi toliko ružni i beskorisni, jer mu žene izgledaju kao da su pobegle iz nekog međudimenzionalnog cirkusa. Pravi estetičari ne ganjaju albume od Krepaksa i Prata već od Fernandeza i ostalih genijalaca, pravih umetnika ne šarlatana.

Hermann, na primer, koji se bez problema može svrstati u 100 najboljih strip crtača svih vremena, crta žene kao trolove i mutante, a neretko se zajebe i sa ljudskom anatomijom. Enrike Breća, koji zaista poseduje jedan veoma fin stil, ne ume da nacrta lepu ženu ma koliko se trudio, ako se uopšte ikad trudio. Koliko god bio dobar u crtanju frikova, toliko se muči da dočara žensku lepotu. Robert Kramb u životu nije nacrtao lepu ženu, mada kod njega nije razlog manjak talenta već što voli ružne i muškobanjaste žene. Ponekad se pitam koliko bi mu lepe žene bile da nije toliko lud. Prilično je ironično što neki karikaturni crtači umeju bez problema da nacrtaju veoma lepu ženu, a tu ubrajam i Aragonesa, Frankana i Uderza, dok neki "ozbiljni" crtači nikako da proniknu do te pobedonosne formule. Ja bih čak i Bušemu tu stavio, što će verovatno da šokira mnoge (odnosno njih 11 koji čitaju ovaj blog), a ovo tvrdim jer ako se čovek malo više zagleda u njegova ženska lica neretko se mogu uočiti nepravilnosti u simetriji. Asimetrija lica je jedan od glavnih uzroka kad crtač padne na testu ženske lepote. Kod tela je retko grešio ali kod lica suviše često omanjuje za moj ukus. Doduše razlog ovome može biti užurbani tempo kojim je morao da crta da bi zadovoljio psihopatske poslodavce kao što su Stan Lee, kojima kvalitet nikada nije bio na prvom mestu.

Što se radnje tiče, ovo je manje više standardni sci-fi, što nije uopšte loša stvar. Banalni dečiji shit kao što je Trigansko Carstvo ili Raymondov Flash Gordon ovo definitivno nije. Kapetan Zora je daleko inteligentniji strip od takvih, ali nije Bog zna kako originalan. Maštovitost se nalazi u crtežu, manje u radnji. Za akcione fanatike ovo nije jer ima puno dijaloga a relativno malo ubilačkih dešavanja. A opet je strip dovoljno nasilan i krvav da zadovolji malo sadističkije stripofile.

Fernandez je na samom vrhu crtackih stvaralaca, a uprkos tome 95% domace strip publike nije ni upoznata sa ovim ilustratorom.


Top 100 strip ilustratora - 1. i 2. deo:

Hipsterizam u stripu:

Hugo Pratt - Dekonstrukcija:

Navike stripofila:

Crtači rangirani:

Opširne recenzije:


Jodoverse:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2022/09/castaka-das-pastoras.html

Bernet:

Corben:

Toppi:

Palacios:

Bilal:

Bourgeon:

Manara:

Boucq:

Fernandez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/zora-and-hibernauts-fernandez.html

Battaglia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/legionar-dino-battaglia.html

Magnus:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/neznanac-magnus.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/alan-ford-u-boji.html

Ortiz:

Gimenez:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/kasta-metabarona-gimenez.html

Loisel:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2025/02/pre-potrage.html

Font:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/jon-rohner-alfonso-font.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/11/zarobljenik-zvezda-alfonso-font.html

A. Breccia:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mitovi-o-ktuluu-breccia.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/mort-cinder-breccia.html

Crumb:
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/10/drawn-together-robert-crumb.html
https://vjetroscomics.blogspot.com/2020/09/muke-sa-zenama-robert-crumb.html

Solano Lopez:

Hermann:

Lawrence:

Moebius:

Grrl-Power:

Amerikanizmi:


Ostale recenzije:


Mac Coy - Palacios




MEK KOJ 1-2
Vrsta: 1. i 2. integrali

Epizode: 1-6 (od 21)

Crtez: Antonio Palacios

Scenario: Jean-Pierre Gourmelen 

Izdavac: Darkwood (2017)

Premijerno: 1974-1977 

Dimenzije: 30.8 x 22.1 cm, HC

Br strana netto: 165/138 

Tiraz: 1000

Zanr: vestern, ratni

YU istorijat: Strip 81/82, Biser Strip, Super, Eks Almanah

Kolor? Da.

Politicki obojen? Vrlo malo i to anti-PC. 

Rasprodato? Navodno kec jeste.

Crtez: 10/10

Scenario: 7/10

Ciljne grupe: starija publika, fanovi BD, vestern frikovi 

Prednosti: vrhunski crtez, fenomenalan kolor, realan prikaz Indijanaca 

Minusi: nista

Moje omiljeno izdanje od Darkwood-a, ujedno i jedno od njihovih najneuspesnijih. Broj prodatih primeraka po integralu je navodno dvocifren samo, i u Srbiji i u Hrvatskoj. Jos jednom se pokazalo da tupavu stripofilsku raju zanima samo komercijalno, lose nacrtano sranje. Cak ni jedan ovako vrhunski serijal Zlatnog Doba nema vise sanse da se izbori na balkanskom trzistu, i to uprkos sirem istorijatu izdavanja raznih epizoda u bivsoj YU i uprkos zanru koji je medju ovcama veoma popularan. Stoga nije ni cudo sto je DW prodavao ove integrale u vise navrata s popustom od 50%, pa i vise. Kad pomislim da je DW mogao da izda svih 7 integrala... treba vas sve skalpirati.

Vrlo je neobicno, i to u pozitivnom smislu, sto su Indijanci prikazani na veoma anti-stereotipican nacin - barem sto se francuske (i italijanske) odnosno evropske skole tice. Apaci su brutalni nasilnici a ne mudri pacifisti - kako ih prikazuje 95% svih serijala izdatih od 70ih nadalje. To je osvezavajuc realizam koji je vrlo redak u levicarskom izdavastvu koji je ogrizao u politickoj korektnosti i revizionizmu. Samo kompletni idioti i neupucene naivcine mogu da poveruju da su indijanska plemena s Divljeg Zapada mogla biti takva kakva su prikazana u modernoj beletistrici, filmovima i stripovima. Romantizacija manjina je jednako retardirana kao i mrznja prema istim.

Do te mere je serijal politicki nekorektan da je i sam Mek Koj, glavni junak, na pocetku serijala clan Konfederacijske vojske, a ne Unionisticke sto bi se mnogo pre dalo ocekivati. Nije ni potrebno pomenuti da kao takav ovaj strip nema i nikada nije ni imao sanse da bude izdat od Fibre ciji vlasnik uporno i fanaticno gura i fura komunisticki fazon...





MAC COY 3
Vrsta: 3. nemacki integral

Epizode: 9-12

Crtez: Antonio Palacios

Scenario: Jean-Pierre Gourmelen 

Izdavac: Avant-Verlag (2019)

Premijerno: 1981-1984 

Dimenzije: 30 x 23.2 cm, HC

Br strana netto: 190

Zanr: vestern, ratni

Kolor? Da.

Politicki obojen? Vrlo malo i to anti-PC. 

Rasprodato? Ne.

Crtez: 10/10

Scenario: 7/10

Ciljne grupe: starija publika, fanovi BD, vestern frikovi 

Prednosti: vrhunski crtez, fenomenalan kolor, realan prikaz Indijanaca 

Minusi: nista




MAC COY 4
Vrsta: 4. nemacki integral

Epizode: 9-12 (+ bonus)

Crtez: Antonio Palacios

Scenario: Jean-Pierre Gourmelen 

Izdavac: Avant-Verlag (2020)

Premijerno: 1987-1990 

Dimenzije: 30 x 23.2 cm, HC

Br strana netto: 197

Zanr: vestern, ratni

Kolor? Da.

Politicki obojen? Vrlo malo i to anti-PC. 

Rasprodato? Ne.

Crtez: 10/10

Scenario: 7/10

Ciljne grupe: starija publika, fanovi BD, vestern frikovi 

Prednosti: vrhunski crtez, fenomenalan kolor, realan prikaz Indijanaca 

Minusi: nista






 

Tuesday, September 29, 2020

Mutant World - Richard Corben

 

Updated: 6.7.22.


Mutant world

Vrsta: zaseban album 

Crtez: Richard Corben

Scenario: Jan Strnad 

Izdavac: Fantagor Press (1983)

Premijerno: 1982  

Platio: bese davno... valjda 30 DM

Cena: min. $70 (Amazon)

Dimenzije: 28.5 x 22 cm, SC

Br strana netto: 72

Tiraz: nepoznat

Zanr: post-apokalipsa

YU istorijat: Spunk Novosti, Stripoteka

Kolor? Da.

Politicki obojen? Ne.

Golotinja? Da, full frontal, ali ne puno. 

Rasprodato? Da.

Crtez: 10/10

Scenario: 10/10

Ciljne grupe: nostalgicari, esteticari, nije za marveliretarde

Prednosti: odlican crtez, fantastican kolor, odlicna prica, originalnost, atmosfera

Minusi: nista

Jedan od najboljih stripova koje sam ikada imao odnosno citao. Legendaran album medju fanovima Korbena, jedan od njegovih 2-3 najbolja albuma, uz Bloodstar-a i Den.

Korben je pomalo ekscentricna budaletina jer ne dozvoljava reprinte starih albuma, iz 70ih i 80ih. Stoga ovo nikada mozda nece izaci kod nas, a cene izdanja na engleskom jeziku na internetu idu od 40 dolara sve do par stotina.

Medjutim, 2019. zapoceta je kickstart kampanja, i dovoljno novca je skupljeno da se MW restaurira i ponovo objavi, barem u Evropi. Nemci su izbacili uvelicanu verziju od 32 cm, koju sam nabavio, i koja je odlicna. Tim pre sto je to integral koji sadrzi i nastavak Son of Mutant World koji je drasticno unapredjen kompletno novim kolorom, za sta he bila zaduzena Korbenova cerka.

Ovo novo izdanje je radjeno na mat papiru, za razliku od sjajnog na kojem je Catalan izbacio original. I mat i sjajni papir odlicno idu uz MW, tako da je svejedno sta nabavis. A opet, ovo nemacko izdanje je ipak bolje jer je vece, a da se nije kompromitovao kvalitet tabli. Ko zna nemacki ne moze da okleva: to se mora imati.

Nastavak Son of Mutant World (ne ova tabla), je crtacki slabiji ali i dalje veoma dobar, pogotovo ta nova kolor verzija radjena za objavu integrala 2019. godine. Scenario je veoma dobar; nije na nivou prvog dela ali to ionako nije bilo moguce. Strnad smatra da je nastavak bolji, ali to naravno nije slucaj...

MW je moj omiljeni album Korbena, jer je besprekoran u svakom smislu. Atmosfera, scenario, crtez, kolor, originalnost, nepredvidivost radnje, unikatni likovi: sve je tu. Procitao sam ga puno puta; tip albuma/price kojoj se vraca cesto, a ne gubi na efektivnosti cak ni posle nekoliko decenija citanja. (Naravno, tu ne ubrajam duzi period kada nisam skoro uopste citao stripove; vecina 90ih, citave 00s, i vecina 10s.)

Veoma je upadljiv kontrast prezentacije i sadrzaja. S jedne strane imamo strip koji je vizuelno prelep, a s druge strane je sadrzaj tmuran. Uprkos humoru koji nije nebitan faktor, prica je zapravo mracna, ali ta "depresivnost" se nekako drasticno ublazava ekstremnim bojama koje kao da prikazuju neki divan, optimistican svet.

Naravno, da je danas neko radio ovakvu pricu - skoro bilo ko - strip bi bio stereotipicno, modernisticko "jednobojno" smece, tj. falili bi totalno kontrasti, a time i svetlije, "vedrije" boje. Moderni filmovi su takvi (jednobojni, depresivni trash, sto ja zovem "monocolour movies"), a ni moderni stripovi nisu mnogo bolji u tom smislu. Fascinantno je kako moderni reziseri (kao i strip crtaci) smatraju da ako je tema tmurna da i strip mora u kolornom smislu da oslikava tu "atmosferu" tj da bude bezbojan, ruzan, siv i odvratan. Ljudskoj gluposti zaista kraja nema, jer u pravom zivotu boje su uvek iste, bez obzira da li se odigrava nesto divno ili odvratno. Uostalom, kada serijski ubica napada zrtvu u nekoj sumi, da li ta suma odjedanput postaje siva i tmurna? Da li cvece postaje braon? Naravno da ne. Prema tome, cemu osiromasiti horor i sci-fi zanrove sa tako uskom paletom boja? Pa zato sto su danasnji reziseri i crtaci idioti, kao sto rekoh vec... Ili su toliko nesigurni u svoje pripovedacke i reziserske/crtacke sposobnosti da hoce na silu da si osiguraju uspeh sa jeftinim i auto-destruktivnim odlukama kao sto su dekolorizacija prezentacije. "Kad vec ne znam da li cu da dobrom odradim posao, mogu barem da sve ucinim mracnim i sivim, jer ta usiljena, vestacka atmosfera ce mozda prikriti neke slabosti filma." To je ne samo kukavicki stav, vec i poltronski i anti-umetnicki. Takvo nelogicno razmisljanje dovodi do toga da pola svih danasnhij filmova nemaju boje, da su skoro crno-beli u svom pristupu, a to moze samo da osiromasi ukupni efekat.

Citao sam neke recenzije MW i pomalo samo iznenadjen da postoji pavijani toliko glupi i priprosti da u ovakvom albumu pronalaze mane. Ovaj crtez moze da se ne svidi samo anti-estetskim debilima koji citaju iskljucivo superherojsko stivo ili novi talas BD govna, a scenario je odlican, da ne kazem skoro savrsen. Ljudi koji ne vole da razmisljaju odnosno originalnost ih mnogo nervira sigurno da ce biti nezadovoljni pricom. Neko ko je navikao da se svaka prica zavrsava revolveraskim obracunom ili spasavanjem sveta od kompletnog unistenja od strane nekog predosadnog namaskiranog zlikovca, za takve ljude MW ionako nije. Za njih je shund, i nista drugo. Smesno je sto se uopste neki od njih bave Korbenom, jer Korben nije za dzibere...

Ima naravno i hipstera koji pronalaze mane u Korbenu, i konkretnije, u MW-u. Ali cemu trositi reci na njih, to su teske budaletine ciji su pileci mozgovi vec uveliko poznati onima koji se bave popularnom kulturom tj stripovima, filmovima, muzikom... Nazalost, veliku vecina recenzija filmova, stripova i muzike rade upravo dziberi i hipsteri, a obe kategorije su toliko tupave da ih je cesto i razlikovati, iako im je MO sasvim drugaciji.


Vrsta: integral 

Crtez: Richard Corben

Scenario: Jan Strnad 

Izdavac: Splitter Verlag (2020)

Premijerno: 1982  

Platio: 35 E

Cena: 35 E

Dimenzije: 32.3 x 23 cm, HC

Br strana netto: 132

Tiraz: nepoznat

Rasprodato? Ne.

Crtez: 10/10 & 8/10

Scenario: 10/10 & 9/10


Ovo je to novo izdanje, za ciju je objavu koristena restauracija prvobitnog Catalan izdanja koje je prikazano na pocetku strane.

Integral sadrzi i nastavak, Son of Mutant World, koji je prvi put objavljen u novom koloru, koji je radila Korbenova cerka. Posto imam obe verzije i ovog albuma, uporedio sam ih i ubrzo zakljucio da je nova verzija bolja.
Evo iste strane iz nemackog Carlsen izdanja iz ranih 90ih.

Sto se price tice, ona je veoma zanimljiva, s raznim ludostima tipicnih za ovaj mutantski svet. Medjutim, ovog puta prica je nesto manje pesimisticna, cak se zavrsava sa happy end-om, sto mozda i nije bio sasvim slucaj u prvom delu.

Jedini pravi feler je greska u kontinuitetu. Na strani 125 "desna ruka" glavnog zlikovca je ubijen, a onda se ipak pojavljuje ponovo na strani 127.



Corben: